Tres MESS
Ovoga puta, pobijedili su građani Sarajeva! I to njih pedesetak koji su, kako navedoše iz direkcije MESS-a, “na vlastitu odgovornost” ušli u minsko polje..., ovaj, mislio sam u Narodno pozorište. Tako je sramotni dekret Direkcije festivala o zabrani predstave Olivera Frljića “Vaše nasilje i naše nasilje” djelimično saniran, a glavnom gradu BiH koliko-toliko sačuvan građanski obraz.
Zaista, šta je to rukovodilo čelnika MESS-a Nihada Kreševljakovića da onako hinjski zabrani predstavu koju je osobno uvrstio u festivalski program? Ako uzmemo u obzir činjenicu da su eliminaciju Frljićevog teatarskog komada prvo zatražili kardinal Vinko Puljić te notorni Josip Vričko iz HKD Napredak, samo neupućeni u kadroviranje sarajevskim kulturnim ustanovama bi mogli pomisliti da je Kreševljaković zabranu izdeklamovao, eto, zbog pobune u sarajevskom kružoku konektovanom na ovdašnju Vrhbosansku nadbiskupiju. Ko to kaže, ko to laže da se na Puljićev i Vričkov zahtjev nisu nakalemili i bošnjački kvaziautoriteti predvođeni filozofski nastrojenim muslimanskim vjerskim velikodostojnicima, poput efendije Muhameda Velića, pa sve tamo do SDA-ovog kantonalnog premijera Dine Konakovića. Tek kad se u priču uključila i bošnjačka komponenta federalne vladajuće osovine SDA–HDZ, Kreševljaković je shvatio da su vrag i šejtan združeno odnijeli šalu (na stranu), pa je odlučio zakapijati pozorišna vrata svim Sarajkama i Sarajlijama koji su kupili karte za Frljićevu predstavu. Sinoć, nakon što su se raja i policija razišli kućama, premijer Konaković je urbi et orbi poručio: “U Sarajevu je odigrana predstava koju je organizator zabranio sam sebi. Njenim sadržajem je uspio uznemiriti vjernike, a njenom zabranom one koji ovakve predstave smatraju društveno angažovanom umjetnošću. Sarajevo ne zaslužuje ovakav cirkus. MUP i Tužilaštvo će istražiti prijetnje i pritiske, a Vlada Kantona Sarajevo i Skupština Kantona Sarajevo će analizirati rad organa i menadžmenta MESS-a.”
U vrijeme dok nastaje ovih “Pet minuta”, u Direkciji MESS-a traju posljednje pripreme za press konferenciju najavljenu za tačno u podne. Međutim, potpuno je sada nebitno kakve će se poruke s tog mjesta poslati. Šteta je već načinjena, a Sarajevo je ponovo uspjelo zaraditi status zatucane i neslobodne sredine. Nažalost, to nije prvi put. Jer u gradu u kojem se termin održavanja SFF-a godinama prilagođava mjesecu ramazana, u toj “kulturnoj prestolnici Evrope”, gdje su u nekim prošlim ramazanima plakati tog istog MESS-a bili zabranjivani i uklanjani, gdje se školsko zvono osnovcima i srednjoškolcima prilagođava vremenu iftara a vjerom nabrijana studentarija zahtijeva slobodni studentski petak radi džume, gradu u kojem učesnike Queer festivala iz Akademije likovnih umjetnosti pred nabildanim hordama moralne milicije spašava policija i u čijoj se najstarijoj općini “ni za lijeka” ne može popiti piva kad dođe vrijeme muslimanskog posta… U takvom nas, dakle, gradu, više ništa ne može iznenaditi. A mi bismo, kao, htjeli da budemo centar svijeta.
I zato je premijer Konaković u pravu kada tvrdi da Sarajevo ne zaslužuje ovakav cirkus. Bilo bi, naime, poštenije da Vlada na čijem je čelu zakonski odredi pravila moralnog inženjeringa kako nam se cirkus više ne bi ponavljao. I da konačno znamo gdje smo i na čemu smo. A tada će valjda i stranački kadrovik Kreševljaković biti siguran da u repertoar MESS-a ima uvrstiti samo one predstave koje prethodno u rigoroznom testu odobri vjersko-moralna komisija glavnog grada takozvane sekularne BiH…