Vremeplov: Kako je izgledala prva dodjela Oskara
Kratka i skromna, prva dodjela Oskara bila je jedina ceremonija u historiji Američke filmske akademije koja nije prenošena uživo.
Prema pisanju londonskog Telegrapha, inauguralna svečanost, održana 16. maja 1929. godine u prisustvu 270 zvanica, protekla je u opuštenoj atmosferi, bez napetosti i stresnog isčekivanja jer su imena dobitnika u 12 glavnih kategorija već bila objavljena tri mjeseca ranije u "Los Angeles Timesu".
Samo godinu dana kasnije, ovaj događaj će dobiti radijski prijenos, a ubrzo potom će narasti u svjetski fenomen.
Prošlogodišnje Oskare pratilo je 43 miliona gledalaca samo u SAD-u, a tokom četvoročasovnog spektakla objavljeno je 19,1 milion "oskarovskih" poruka na Twitteru.
U Dolby teatru u Los Angelesu će se 22. februara na dodjeli Oskara 2015. tiskati 3.300 gostiju, što je daleko više od prvobitnih 270, koji su prije 86 godina platili 5 dolara da bi prisustvovali ceremoniji.
Događaj se odigrao u hotelu Roosevelt koji je sagrađen dvije godine ranije i čiji je jedan od investitora bio, svakako ne slučajno, predsjednik filmske akademije Douglas Fairbanks.
Gosti svečanosti te 1929. godine bili su smješteni u balskoj dvorani hotela, ukrašenoj bijelim tepisima i art deko kandelabrima. Sjedeći oko 36 banketnih stolova, pili su najbolja kalifornijska vina i jeli kuhanu piletinu na tostu i pečenu ribu u sosu od putera. O velikom krahu na Wall Streetu, koji će se desiti pet mjeseci kasnije, niko još tada nije razmišljao.
Sama dodjela trajala je svega 15 minuta. Nagrađeni su filmovi koji su bili prikazani u periodu između 1. avgusta 1927. i 31. jula 1928. godine. Fairbanks i potpredsednik akademije William C. deMille (stariji brat Cecila B. DeMillea) tom prilikom su uručili 30 centimetara visoke, pozlaćene trofeje koji će tek za pet godina dobiti naziv "Oskar".
Glavna tema večeri bili su zvučni filmovi. Prva ceremonija je bila ujedno i posljednja na kojoj su prikazana samo nijema ostvarenja.
Zvučni film, čiji je razvoj započet čuvenim stihom iz filma "Džez pjevač" - "You Ain't Heard Nothin' Yet" (Još uvijek ništa niste čuli), najavljivao je revoluciju u filmskoj industriji koja je počela posustajati.
Kao što je Gore Vidal napomenuo u svojoj knjizi "Historija filma": "Filmovi tokom 1920-ih i nisu bili tako popularni kao prije Prvog svjetskog rata".
Filmu "Džez pjevač" nije bilo dopušteno nadmetati se za nagradu za najbolje ostvarenje, jer je akademija smatrala da nije "fer" dopustiti zvučnim filmovima takmičiti se sa nijemim.
Mnogi među gostima te prve svečanosti znali su da će se u svijetu filma dogoditi krupne promjene. Jedan od njih bio je dekan Univerziteta Stanford, koji je u Hollywood došao promovisati novi studij posvećen filmu.
Prvi Oskar za najbolje ostvarenje dodijeljen je filmu Williama A. Wellmana "Krila", o pilotima iz Prvog svjetskog rata, koji je sa budžetom od dva miliona dolara bio dotad najskuplji holivudski projekat. "Krila" su osvojila i nagradu za tada najbolje "inženjerske" efekte.
Ceremonija nije bila ni modna ekstravagancija kakva je kasnije postala. Dobitnica Oskara za najbolju žensku ulogu, tada 22-godišnja Janet Gaynor, izašla je na scenu primiti nagradu u skromnoj, smjernoj haljini koju je kupila nekoliko dana ranije. Nagradu je dobila za uloge u sva tri filma za koje je bila nominovana: "Sedmo nebo", "Ulični anđeo" i "Zora".
Njemački glumac Emil Jannings osvojio je Oskara za najboljeg glumca za uloge u filmovima "Posljednja naredba" i "Sudbina svake puti". Nakon što ga je 1941. ministar nacističke propagande Joseph Goebbels proglasio "državnim umjetnikom", Hollywood se trudio zabašuriti ovu "neprijatnu" epizodu.
Na toj prvoj ceremoniji velikom Charlieju Chaplinu dodijeljen je prvi počasni Oskar, isti onaj koji je ove godine ukraden u Parizu, a čija se vrijednost na tržištu procjenjuje na preko milion dolara.
Prvobitno nominovan za najboljeg glumca, najboljeg scenaristu i najboljeg reditelja komedije, Chaplin je povučen iz tih kategorija kako bi mu bilo uručeno specijalno priznanje (za umjetničku raznovrsnost i genijalnost u pisanju, glumi i produkciji). Tu odluku su mnogi pripisali njegovoj nepopularnosti u Hollywoodu.