Južni Sudan se okrenuo protiv SAD
Silovanje i premlaćivanje američkih i zapadnoevropskih radnika u Jubi, glavnom gradu Južnog Sudana, predstavlja strašan udarac vanjskoj politici SAD-a i Baracku Obami, piše Foreign Policy.
Prošlomjesečni napadi na američke državljane u ovoj zemlji, a koje su nerijetko vršili vladi odani policajci i vojnici, otežavaju težnje SAD-a da se najmlađa država na svijetu stabilizira. Južni Sudan osamostalio se od pretežno arapske vlade koja stoluje u glavnom gradu Sudana Khartumu. SAD su podržale osnivanje Južnog Sudana i stale na stranu predsjednika Salve Kiira, ali on se preko noći iz američkog saveznika pretvorio u čovjeka čije snage napadaju američke državljane.
"SAD i UN su se kockali sa Salvom Kiirom, a ispostavilo se da je on nepouzdan partner koji mrzi UN i sve više mrzi SAD", rekao je Richard Gowan, UN-ov stručnjak za vanjsku politiku.
U prošlomjesečnom napadu snage Južnog Sudana zarobile su i pretukle nekoliko Amerikanaca i državljana još nekih zapadnih zemalja. Jedan je lokalni reporter ubijen i to pred očima zarobljenih. Nekoliko je žena silovano, a svjedoci su naknadno sve opisali novinarima agencije AP.
Naravno, uskoro se postavilo pitanje zašto SAD nije napravio ništa kako bi oslobodio zarobljene državljane, a još više je kontroverze izazvala činjenica što je Washington o svemu odlučio šutjeti.
SAD se pravdao da su njihove snage, koje su prisutne u Jubi, bile premale kako bi izvele akciju spašavanja. Na pozive u pomoć oglušile su se i snage UN-A zbog čega je pokrenuta istraga. Obamina administracija rekla je kako neumorno rade kako bi snage UN-a osigurale mir u Južnom Sudanu.
Godine 2011. pretežno kršćanski Južni Sudan odvojio se od muslimanskog Sudana čime su trebale prestati dugogodišnje borbe i nasilje. Slavlje zbog nezavisnosti mnoge je natjeralo vjerovati kako je rat napokon gotov. No, vrijeme će pokazati, ništa nije bilo dalje od istine.
U središtu neprestane borbe su spomenuti Kiir i Machar. Sukob među njima započeo je 2013. godine kad je predsjednik optužio potpredsjednika da ga želi svrgnuti. Kiir je tada otpustio cijeli kabinet, uključujući i potpredsjednika Machara. Bio je to početak trogodišnjeg krvoprolića koje još uvijek traje, a u kojem je stradalo najmanje 50.000 ljudi. Preko 2 miliona ljudi postali su izbjeglice, a zbog građanskog rata gladno je oko 5 miliona usta.
Frakciju potpredsjednika Machara podržava pleme Nuer koje čini 16 posto stanovništva, dok predsjednika Kiira podržavaju uglavnom Dinke, pleme koje čini oko 35%.
U februaru je postignuto primirje, a kao dio mirovnog dogovora Kiir je svog rivala Machara vratio na posao potpredsjednika države. No, posljednjih mjeseci borbe su se opet rasplamsale.