Nikada nisu imali igrača u top 100, ali “njihovo” je ime jedno od najvećih
Kada je riječ o tenisu, onda ne postoji veći gubitnik od Grka. Nikada nisu imali igrača unutar 100 najboljih na svijetu, ali su zdušno navijali za jednog od najboljih tenisača svih vremena. Imali su ‘svoje’ predstavnike u finalima Grand Slamova 1998., 2003. i 2006., a u bližoj će se budućnosti hvaliti s dvije nadolazeće australske zvijezde.
Teško da postoji neuspješnija europska zemlja, slične geografske i sportske veličine, od Grčke kada je u pitanju rezultatski uspjeh u tenisu. Udarili su temelje demokracije i filozofije, a kolijevka su i najčuvenijeg sportskog natjecanja – Olimpijskih igara. Grci su samo unazad desetak godina osvojili košarkaški Eurobasket, a još odzvanja njihovo čuveno osvajanje Europskog prvenstva u nogometu 2004. godine. No, postoji sport multimilijunskog auditorija koji im je potpuna ‘crna rupa’.
Grci nemaju tenisača unutar 100 najboljih na svijetu, a nisu ga nikada ni imali otkako se igra razvila koncem 19. stoljeća. Najuspješnije ime koje je igralo pod grčkom zastavom je Xenophon Kasdaglis koji je igrao još početkom prošlog stoljeća, ali teško da se polufinale tadašnjeg Wimbledona u igri parova može nazvati ogromnim uspjehom. Nicholas Kalogeropoulos drži apsolutni ‘vrh’ kada su u pitanju grčki tenisači. Stigao je do 108. mjesta na svijetu, a bilo je to početkom sedamdesetih. U novijem je razdoblju grčke boje najuspješnije branio Kontantinos Economidis koji je do svog najvišeg 112. mjesta na ATP listi stigao 2007. godine.
Pete Sampras
No, nisu Grci prebacivali program kad god bi se tenis pojavio na televiziji. Imali su ime koje su smatrali svojim, tenisača koji je obilježio devedesete godine prošlog stoljeća i legendu koja spada u sam vrh ove igre.
Do pojave Rogera Federera svi su jednoglasno govorili kako je Amerikanac Pete Sampras najveće tenisko ime svih vremena, uz Roda Lavera. Veliki Pete u svojoj vitrini ima sedam titula s Wimbledona, pet trofeja s US Opena i dva Australian Opena. Nikada nije osvojio Roland Garros, a najbliže je došao 1996. godine (polufinale). Tijekom svoje 14-godišnje karijere, osim Amerikanaca, veliku potporu dobivao je i od Grka.
“Grk sam 75 posto, a 25 posto odlazi na moje židovske korijene. Otac mi je Židov, a majka se rodila i odrasla u Grčkoj. Ona je stopostotna Grkinja. Ipak, kod oca je nešto drugačije. Majka mu je bila Židovka, ali mu je otac bio Grk. Otuda i čest naziv za mene – grčki Židov“, rekao je Pete Sampras 2007. godine tijekom svog prvog posjeta Grčkoj. U zemlju se ‘bogova’ prvi put uputio s 35 godina na leđima, a nikada nije naučio ni riječi grčkog.
Majka Georgia stigla je u Ameriku s 25 godina i sa sedmero djece, a među njima je bila i buduća teniska zvijezda.
“Nije imala novca i nije znala ni riječi engleskog. Moj otac Sam je radio dva posla tijekom mog odrastanja i mislim kako su me oni naučili poniznosti i teškom radu“, opisuje Sampras i otkriva tajnu koja ga je toliko proslavila. No, ne vode Grci samo Samprasa pod svoje.
Mark Philippoussis
Tu su još dva teniska imena koja su ostala debelo urezana u noviju tenisku historiju. Prvi od njih je Mark Philippoussis. Rodio se u Melbourneu, a pod australskom je zastavom igrao sve do 2006. godine kada se umirovio. Majka mu je Talijanka, a očeva strana podarila mu je grčko prezime. Tokom svoje karijere osvojio je 11 titula, a u dva je navrata stigao do posljednjeg dana pojedinačne konkurencije nekog od Grand Slamova. Bilo je to 1998. i 2003. godine kada je zaustavljen u finalima na Flushing Meadowsu, odnosno Wimbledonu. Zanimljivo, Philippoussis je čak 12 puta odmjerio snage s Peteom Samprasom, a Amerikanac je uzeo jednu pobjedu više. Bili su to mečevi koji su odzvanjali diljem Atene.
„Roditelji mi pričaju grčki, ali rođen sam u Australiji i vjerojatno ću zauvijek igrati za ovu zemlju. Ipak, mnogo mi znače moji grčki korijeri jer je to prvi jezik koji sam naučio kao klinac“, rekao je Philippoussis prije finalnog meča protiv Rogera Federera na Wimbledonu 2003. godine.
Nije čudo što su ga o njegovim korijenima pitali australski novinari prije velikog londonskog finala. Njegov ‘drugi dom’ otkrivaju tetovaže na lijevoj šaci, ali i slika Aleksandra Velikog na desnom ramenu na koju se osobito ponosi.
„Želio sam tetovažu Aleksandra Velikog zbog njegovih grčkih korijena. Bio je osvajač i veliki borac“, kazao je jednom prilikom.
Marcos Baghdatis
Svi su saznali za ciparsku senzaciju Marcosa Baghdatisa 2006. godine kada je početkom sezone na terenima Melbournea stigao do svog prvog i jedinog finala nekog od Grand Slamova. I njemu je, poput Philippoussisa, 8. mjesto ATP liste najbolji ranking karijere, a do tog je uspjeha došao 2006. godine nakon polufinala Wimbledona.
Otac Christos mu je Libanonac koji je helenizirao svoje prezime Bagdadi u Baghdatis nakon čega je emigrirao na Cipar u Limassol i upoznao Grkinju Andoulu. Tamo je i rođen danas 57. igrač svijeta, koji je spletom okolnosti privolio i ‘šahovnicu’. Upoznao je, a kasnije i oženio našu bivšu tenisačicu Karolinu Šprem i tako postao poznat diljem ‘Lijepe naše’ kao ‘hrvatski zet’.