Švedski Bosanac ili bosanski Šved?

Prošle sedmice imala sam zadovoljstvo upoznati Senada Osmanovića, ugodnog švedsko-bosanskog dvadesetpetogodišnjaka. On je važan dio puzle, mladih iz dijaspore koji žele da se vrate u BiH. Imali smo ugodan i interesantan razgovor o njegovom povratku u matičnu zemlju, dobre stvari i one ne toliko dobre vezane za iskustvo i identitet.

Izvorno je iz Srebrenice, porodica mu je izbjegla u Švedsku tokom rata kada je imao godinu i šest mjeseci.  On mi kaže da nema sjećanja iz BiH prije života u Švedskoj. Odrastanje ga je učinilo više Švedom i tokom 20 godina posjetio je BiH samo dva ili tri puta. Tokom prvih godina u Švedskoj nije bilo ljudi iz BiH u selu gdje su živjeli  i pričanje bosanskog je bilo ograničeno samo na porodicu. Kasnije su preselili u veći grad i počeli sretati sve više Balkanaca, ali među njima nije pronašao bliske prijatelje. Tako da on svoje iskustvo i povezanost sa matičnom zemljom ocjenjuje sa 0.

Ali, prije godinu dana, aplicirao je za stažiranje u Švedskoj ambasadi u sarajevu i izabrali su ga. Govori kako je u  početku kulturni šok bio prilično velik, ljudi pričaju glasnije, psovke su česte i prelaze granicu pristojnosti sa pitanjima.

Usprkos ovim neizbježnim razlikama pronašao je i dobre stvari u Sarajevu i počeo da gradi prijateljstva. Iznenadila sam se kada mi je rekao da je zima za njega lagana, samo je imao probleme sa maglom, ali zima kao zima u poređenju sa švedskom je blaga. (Ovdje sam osjetila različitost kada dolazite sa juga i sjevera). Nakon ambasade prebacio se  na stažiranje u OHR-u gdje i trenutno radi. 

Priznaje mi da uvijek kada je u Švedskoj predstavlja se kao Bosanac, zbog svojih korijena, ali i zbog mišljenja da ne izgleda kao Šved. Čak i njegovo ime je daleko od tipičnih švedskih imena. Ali kada je u BiH za sebe češće kaže da je iz Švedske zato jer u biti i jeste, i osjeća se ugodinije tako. Njegov pomalo čudni akcent privlaći brojna pitanja koja želi zaobići.

Pitala sam ga da li mu nedostaje da priča Švedski, a on je bio začuđen pitanjem? Kaže da da u BiH uvijek možešpričati  švedski sa puno ljudi, posebno sada tokom ljeta kada dosta dijaspore dolazi da provede vrijeme sa svojim porodicama. Ne može pričati puno o sadašnjem poslu, ali kaže da ohrabruje ostale dijasporce da se povežu sa BiH, kada steknu iskustva, edukacije i naprave dobre poslovne kontakte u drugim zemljama. Postoji dosta ljudi iz zemalja kao što su Njemačka ili Austrija koji imaju interes da zaposle Bosance i uspostve svoje poslove u zemljama poput BiH, posebno u IT sektoru, jer za njih je dosta jeftinije da imaju inžinjera ovdje, a ne u Njemačkoj.

Za mene je bilo čudno da veliki broj ljudi u dijaspori želi da se vrati,  neki iz patriotskih razloga, drugi da bi bolje upoznali svoju domovinu, treći da pokrenu biznis. U isto vrijeme hiljade mladih uči njemački jezik i čeka šansu da odseli...