Mama troje djece danas izgleda potpuno drugačije: Transformacija koja će vas zadiviti!
Sara Rejnolds iz Ontarija je majka troje djece koju je jedna fotografija trgnula da iz korijena promijeni svoj život. Ovo je njena priča koja je poslužila kao inspiracija svima koji su je pročitali.
Ne bih govorila istinu kada bih rekla da sam se cijelog života borila sa kilogramima. Zapravo sam se borila sa nezdravim navikama i zavisnošću od hrane. Ni kao dijete nisam bila mršava, ali nisam bila ni debela. Bila sam u sredini – dovoljno da mi samopouzdanje bude poljuljano, ali nedovoljno da bi moja težina bila zdravstveni problem.
Brzo sam se razvijala i već u šestom razredu sam dostigla gotovo punu visinu, kao i velike grudi, zbog čega su mi djevojčice zavidjele. Meni je bilo neprijatno u sopstvenom tijelu, ali kom tinejdžeru nije? U srednjoj školi nosila sam konfekcijski broj 44, pa sam uglavnom bila u širokim trenerkama i džemperima.
Pod Sarinom težinom su pucale stolice. Onda joj je odlazak u teretanu promijenio život.
Sjećam se da sam držala par dijeta u tinejdžerskim godinama. Tokom jedne sam čak uspjela da dođem do konfekcijskog broja 42 i bila sam presrećna. Ipak, kilogrami su se vratili čim sam prestala sa dijetom, pa sam se tako vratila i na broj 44, a onda prešla i na veće. Uskoro sam postala zavisna od hrane. Hamburgeri, milkšejkovi, testa... sve je to bilo redovno na mom dnevnom meniju. Uvijek sam bila umorna.
Udala sam se kada sam imala 19 godina. Imala sam oko 86 kilograma, nosila sam konfekcijski broj 42 i tješila se mislima da nisam mršava, ali nisam ni predebela. Bila sam u sredini.
Pri kraju prve godine braka imala sam 94 kilograma. Pridružila sam se koleginici u programu za mršavljenje. Bilo je skupo, ali radilo je posao. Nedugo potom izgubila sam 11 kilograma i osjećala sam se sjajno. Ali sa tim programom je postojao problem – oni su nas učili da samo brojimo kalorije, a da se ne obaziremo na nutritivne vrijednosti. Tako sam mogla da jedem po cijeli dan šlag sa nula kalorija i preslatki žele sa takođe nula kalorija. Znala sam da to nije zdravo, i da mijenjam jedan otrov drugim, ali vidjela sam rezultate, pa sam zažmurila na jedno oko.
Onda sam zatrudnila i zaboravila na sva pravila. Konačno sam imala izgovor da jedem sve što želim. Da budem iskrena, čak se i nisam prejedala u trudnoći, ali kada je došao period dojenja, jela sam sve pred sobom. Bila sam kao mećava. Uskoro sam imala 93 kilograma. Uslijedila je druga trudnoća i moja težina od 102 kilograma. To mi je bila najveća kilaža u životu. Nosila sam isključivo helanke, jer sam se jedva uvlačila u farmerke veličine 48. Ali to nije bilo strašno, mislila sam. Kada sam se udala, imala sam 86 kilograma, dakle, poslije troje djece, ugojila sam se svega 16 kilograma? Čula sam i za mnogo gore slučajeve, tješila sam se. Ishrana mi se sastojala od tjestenine, čipsa i žitarica.
Onda smo se dogovorili da se vratimo u moj rodni grad i tada sam prvi put počela da ozbiljno razmišljam o svojoj kilaži. U gradu gdje smo do sada živjeli me niko nije znao, ali kako ću da se vratim kod svojih prijatelja i porodice sa 102 kilograma? Razmišljala sam kako želim da smršam, ali nisam ništa radila povodom toga. A onda je uslijedio prelomni momenat – neko je okačio moju fotografiju na Facebook i trgnula sam se. Nisam željela da to budem ja. Skinula sam tag sa fotke i razbudila se. Bila sam umorna, iscrpljena, stalno posramljena. Najgore od svega, loše sam vodila računa o svom tijelu, u kome ću morati da budem do kraja svog života. I šta se desilo?
Promijenila sam život. Počela sam da zaista vodim računa o nutritivnim vrijednostima namirnica i riješila da ću pet puta nedjeljno trčati po kilometar. Prvih par puta je bilo užasno, a onda je počelo da mi prija. Težinu sam gubila uravnoteženo, između pola kilograma i kilograma i po nedjeljno. A najvažnije od svega je to što sam po prvi put u životu kombinovala vježbanje i dijetu, dok sam ranije uvijek pokušavala da prevarim sistem, pa sam vježbala, ali jela sve što poželim, ili nisam vježbala, ali sam padala u nesvijest od gladi.
Danas, tri godine kasnije, napokon sam zdrava i srećna. Naučila sam da vodim računa o sebi i, još važnije, imam znanje koje mogu da prenesem svojoj djeci. Vježbam svakodnevno i pazim šta jedem. Napokon sam došla do svog tijela koje pazim, održavam i volim. Ovo nije priča samo o mršavljenju, već o transformaciji uma, tijela i duše, jer jedino kada se posvetimo svim tim dijelovima možemo da ostvarimo napredak u cjelini.
(bellabeat.com)