Masakr u Biljanima kod Ključa: Amila je umrla u jami stiščući ručicama flašicu

Masakr u Biljanima kod Ključa: Amila je umrla u jami stiščući ručicama flašicu 

Za razliku od drugih gradova i njihovog stanovništva koji su u ratu prošli kroz velika stardanja i padnje, za genocid na području općine Ključ i masakr u Biljanima koji se dogodio 10. jula 1992. godine saznalo se tek na kraju rata, kada su pripadnici Armije R BiH oslobodili ovo područje, a i danas se malo o njemu priča. 

Tadašnja Federalna komisija za traženje nestalih na čijem je čelu bio Amor Mašović otkrila je masovne grobnice Lanište I i II, Crvena zemlja, te grobnicu Biljani. Na ove četiri lokacije ekshumirano je 239 tijela Bošnjaka iz Donjih Biljana, Jabukovaca, Mešana, Čehića, Brkića, Domazeta, Osmanovića, Džaferagića…

Tog 10. jula žene i djeca su odvajani, a muškarci bez obzira na starosnu dob odvođeni u osnovu školu u Biljanima. U grupama su iz izvodili i strijeljali. Većina ubijenih prošla je stravična mučenja.

Broj od 239 ubijenih žena, djece, muškaraca, staraca nije bio konačan, jer su godinama poslije pronalažene i pojedinačne grobnice u kojima su bila tijela ubijenih. Na kraju ekshumirano je ukupno 260 tijela.

Jedan od najpotresnijih činjenica jeste da je u jami pronađena petomjesečna bebica, Amila sa flašicom za mlijeko u ruci koja je ubijena zajedno sa majkom u čijem je zagrljaju nađena. Ubijen je i njen četverogodišnji brat Almir. Najstarija žrtva bio je 85-godišnji Bećo Čehić. 

Masakr u Biljanima počinili su pripadnici 17. lake pješadijske brigade srpske vojske u saradnji sa rezervnim i aktivnim policajcima.

Za ovaj zločin do sada je osuđen samo Marko Samardžija na 26 godina zatvorske kazne. Marko je većini ubijenih bio učitelj i učio ih prvim slovima upravo u školi gdje su zatvarani.

Ostali zločinci hodaju nekažnjeno i 24 godine od stravičnog zločina.

U masovnim i pojedinačnim grobnicama na području Ključa među 600 ekshumiranih žrtava bilo je i 47 žena i 20 djece.