Katalonski put u nezavisnost
Ovo je jedinstvena prilika za Kataloniju. Vrlo rijetko se otvara takva mogućnost za mozganje širom zemlje.
Osim toga, medijski naslovi koji se bave pravom na samoopredjeljenje preplavili su katalonsku politiku u posljednjih nekoliko godina i to se može smatrati jednim od temeljnih pokretača mobilizacije građana; suočeni smo sa novim poglavljem političke tranzicije koje treba da ima i novog pobornika/zagovarača: "Katalonski konstitutivni proces".
Ovaj termin je počeo klijati, premda stidljivo, u političkom životu; i, kao što je dobro poznato, zasnovan je na izbornoj platformi koja promoviše nezavisnost i podstiče snage koje zagovoravaju državni suverenitet (počevši sa Junts pel Si pa do En Comu Podem) i koje imaju različite vizije i scenarije za realizaciju. Ali, kao što je slučaj i sa samoopredjeljenjem, civilno društvo je već neko vrijeme prezasićeno ovim pojmovima. Cvjetaju građanske inicijative sa ciljem promišljanja i debatizacije (raspravljanja) o tome šta treba da se podrazumijeva pod Katalonskim konstitutivnim procesom po najvišim standardima demokratije. Većina tih prijedloga/vizija okupljeni su u platformi nazvanoj Reinicia Catalunya (Novi početak za Kataloniju).
Ne bi bilo pretjerano reći da će Katalonski konstitutivni proces biti ključni/temeljni predmet politike koji će odrediti budućnost ove zemlje. Najprije zbog toga što bi ovo mogla biti posljednja prilika za zadobijanje sveobuhvatne podrške što se tiče katalonske republike. Rasprava o nezavisnosti je trenutno praktično iscrpljena. Svi su već zauzeli stav po pitanjima od interesa i nije za očekivati da će doći do promjena. Potrebno je otvaranje novih platformi koje bi služile za razgovore o neposrednoj nacionalnoj budućnosti bez prethodno utvrđenih stavova koji se tiču pitanja kako bismo glasali na referendumu o nezavisnosti kada bi bio danas. Najbolji način da se to postigne je da se fokusira na raspravu o katalonskim izbornim principima (ne nužno ustavnim) kojima se već dugo bavimo, omogućavajući da se postigne konsenzus koji bi nas ustanovio i identificirao kao narod, kao što se već desilo sa pravom na samoopredjeljenje.
Pored toga, opće je poznato da je proces koji se u Kataloniji dešava potpuno jedinstven i, ako bismo konačno postigli nezavisnost, da će to biti slučaj bez presedana. Nikada prije se nije desilo da neka od zapadnoevropskih zemalja postane nezavisna uprkos volji države kojoj je prethodno pripadala. Dakle, nema međunarodno priznate metodologije koju bi bilo moguće pratiti. Ipak, na osnovu presude o Kosovu, donesene od strane Međunarodnog suda pravde, zaključujemo da nezavisnost nije u suprotnosti sa međunarodnim zakonodavstvom, što ne znači nužno da će nacije morati priznati novoosnovanu državu. Zato moramo kročiti u svijet sa što većim brojem argumenata. Osim što ćemo isticati nedemokratski odgovor Španije, neophodno je da mu se suprotstvaimo (dakle, suprotstavimo nedemokratskom odgovoru Španije) visoko-demokratičnom prirodom "Katalonskog procesa". Hiljade ljudi, mobiliziranih na građanskim i demokratskim osnovama, zalažu se za zemlju kakvu žele da imaju u budućnosti. Već smo pokazali da znamo kako se organiziraju građanski protesti/demonstracije širokih razmjera. Vrijeme je da pokažemo svijetu da smo u stanju da sprovedemo ovaj historijski konstitutivni proces kao dio 21. stoljeća.
Ovo je jedinstvena prilika. Vrlo rijetko se otvori mogućnost promišljanja na nivou cijele zemlje. Rezultat će biti radikalno redefinisanje koje će usmjeriti buduće korake cijele nacije. Zaista, bilo bi dobro kada bi se sve države svakih pola stoljeća “ogledale u ogledalu” i odgovorile na pitanje o tome kako vide svoju budućnost, bez procesa preuzetih iz prošlosti, procesa koji su bili jako korisni prethodnim generacijama, ali to više nisu i ne bi trebalo da smetaju budućnosti. Treba ih radikalno preispitati i uskladiti sa sadašnjošću i budućnošću. Treba priznati da, bez obzira koliko to bilo željeno i optimalno, opće poznato je da je to u većini slučajeva praktično neizvedivo. Takav bi slučaj vjerovatno bio i u Kataloniji (ali ipak mnogo više u Španiji), da se nije otvorila mogućnost za pokretanje procesa za postizanje nezavisnosti (što bi, u konačnici, možda moglo otvoriti nove mogućnosti i za Španiju). Moramo iskoristiti ovu priliku da regeneriramo demokratiju uz koordiniranu podršku naroda i institucija, putem kvalitetne javne debate/rasprave u režiji naroda i naši predstavnici.
Katalonski konstitutivni proces će biti kamen temeljac cijelokupne tranzicije. Ne samo da će biti velika šansa, nego i neophodan preduslov da sve krene u napredak. Jer nova država (bila ona nezavisna republika, dio konfederacije, ili pak nova savezna država) nije moguća bez široke podrške koja je znatno veća od nekoliko neznatnih procenata razlike, i jednako je važna i legitimna kao i pobjeda na referendumu. Katalonski konstitutivni proces mora da omogući sve to.