Prijeti li nam razlaz?

Bosna i Hercegovina već godinama tavori na evropskom dnu. Politički smo nestabilna zemlja. Zadnji smo u Evropi po stranim investicijama, privrednom razvoju, rastu BDP-a, životnom standardu, visini mirovina, zdravstvenoj zaštiti, sigurnosti... Ali smo zato prvi po nezaposlenosti, odlasku mladih van granica države, korupciji, kriminalu, nacionalizmu i općoj besperspektivnosti. Prije nekoliko godina njemačka „Fondacija Friedrich-Ebert“ objavila je, na osnovu relevatnih pokazatelja, opširnu analizu o našem „stanju nacije“. Ukratko, još uvijek nismo propali što ne znači i da ne nećemo.

Kakva budućnost čeka Bosnu i Hercegovinu? Odgovor traže građani. Domaći političari koji kroje sudbinu naše domovine uglavnom se šicaju frazama i čekaju šta će kazati Evropska unija i SAD, a Evropska unija i SAD sve sa strane promatraju, analiziraju i izražavaju uglavnom zabrinutost zbog stanja u državi. Rasplet ekonomske i političke krize nije na vidiku i ne treba ga u skorije vrijeme ni očekivati – stižu godišnji odmori, poslije njih lokalni izbori, a sve prate fraze političara da “Bosni i Hercegovini ne može niko ništa, ostaje jedinstvena i cjelovita i kao takva samo što nije ušla u Evropsku uniju”. Da li je baš tako i šta se iza brda valja, pogotovo zbog činjenice da bi NATO savez mogao stati iza inicijative pokrenute u američkom Kongresu da se uskoro održi međunarodna konferencija o BiH. 

Korupcija i kriminal

U samoj Bosni i Hercegovini došlo je do zastoja u provođenju socijalnih i ekonomskih reformi koje predviđa njemačko-britanska mapa puta za BiH. Zavladale su žestoke političke svađe kojima se podižu međunacionalne tenzije i svjesno se ide u radikalizaciju, što se nikako ne može tumačiti samo činjenicom da će se 2. oktobra ove godine održati lokalni izbori i namjerom političkih lidera da po svaku cijenu pobijede.

U najkraćem, većina građana BiH nezadovoljna je stanjem u zemlji, ali ih stvaranjem atmosfere straha vodeće političke stranke i njihovi lideri ušutkavaju. Istovremeno, na svakodnevne signale i direktne zahtjeve iz EU i SAD domaćim političarima da se konačno uozbilje i urade ono što im je u opisu radnog mjesta, oni uglavnom ne reagiraju, a ako to i čine, onda se koriste praznim obećanjima.

I opet pitanje – kakva je onda u ovakvoj situaciji budućnost Bosne i Hercegovine? Maglu s onoga što se događa ne može rastjerati ni opće mišljenje u zemlji, Evropskoj uniji i SAD da BiH sa svojim unutarnjim uređenjem i ustrojstvom ne može postati članica ni NATO saveza niti EU. Znači li to da se sprema nova diplomatska operacija, makar se zvala i međunarodna konferencija “Dayton 2”? Sigurno je samo jedno – ni Berlin ni Bruxelles ni Washington neće doći u BiH i prekrojiti njen Ustav i Izborni zakon, ali mogu natjerati skupinu u BiH koja sebe naziva političkom elitom da uradi svoj dio posla.

Lako je dokučiti da svjetskim centrima moći na raspolaganju stoji desetine načina i metoda da završe nezavršeni posao u BiH, tim prije što o svakom od pripadnika te skupine – bh. političke elite – znaju i imaju sve crno na bijelo. Među ostalim, tu su i dosjei o kriminalu i korupciji na najvišoj razini, što podliježe svim vrstama sankcija. Baš zbog tih dosjea i vlastitog spašavanja ovdašnja politička elita čini sve da zadrži status quo u zemlji, uključujući održavanje na snazi aktualnog Ustava BiH, a čak ne preza ni od organiziranja kontroliranih sukoba i kaosa.

Jaka država ili mirni razlaz

Kako kažu naši izvori iz inozemnih diplomatskih krugova u Sarajevu, kada EU i SAD progovore jednim glasom, u BiH će automatski stići pozitivne promjene, a pripreme su već počele, što bi moglo značiti da će “operacija BiH” uslijediti odmah nakon američkih predsjedničkih izbora bez obzira na to ko bude pobjednik. 
Konkretno, “Dejton 2” može se očekivati idućeg proljeća, pored ostalog i zbog bujanja terorizma u Evropi i nestabilnih vlada država u regionu. Zvanični Berlin ne mijenja svoj raniji stav da je greška što je budućnost BiH predana u ruke bh. političkoj eliti koja je interese građana stavila pod noge, a svoju političku volju iznad svih zakona.
Kako saznajemo, zbog dramatične političke situacije u BiH i regiji, svakako i ekonomske koja će zasigurno potrajati, u međunarodnim krugovima ponovo se “prelistava” dokument pod nazivom “Bosna i Hercegovina 2025”.

Radi se o analizi njemačke Fondacije Friedrich-Ebert koju je prije četiri godine uradilo 20 eksperata s jednoglasnim zaključkom da će bez hitnih i korjenitih reformi, BiH se raspasti!
Podsjećanja radi, u ovom dokumentu navedeno je nekoliko scenarija o budućnosti Bosne i Hercegovine. Onaj najopasniji kaže da će se BiH do 2025. godine definitivno podijeliti, s tim što će se tokom 2022. održati međunarodna konferencija “Dayton 2” i nakon toga će doći do podjele BiH na tri nezavisne države. Sve će se, tvrdi se u analizi, odigrati uz punu suglasnost Evropske unije, SAD, Rusije i Turske s potpisima predstavnika sva tri konstitutivna naroda u BiH. Po tom scenariju, “nakon 2015. godine i međunarodna zajednica i same zajednice u BiH vidjele su miran razlaz kao jedino moguće rješenje. Bošnjački politički predstavnici i većina bošnjačkog naroda bili su više frustrirani zbog stalnih neuspjeha da se zemlja održi cijelom i pomirili su se s razlazom”.

U ovim crnim prognozama navodi se da će „period mirnog razlaza trajati nešto manje od tri godine i u potpunosti biti okončan 2025. godine kada bi od jedne države nastale tri – Republika Srpska, Herceg Bosna i Bosna.“

Hajmo malo na vedrije procjene

Postoji i scenario po kojem će Ustav BiH ostati nepromijenjen, ali će Bosna i Hercegovina do 2025. godine postati članica Evropske unije. Zanimljivo je da se u dokumentu kao moguće rješenje za budućnost naše zemlje navodi i regionalno povezivanje BiH sa susjednim državama.
Posebno je zanimljiv scenario sklopljen 2012. pod nazivom “BiH Union Express” koji se odnosi baš na ovu, 2016. godinu.
U njemu se kaže da 2016. Bosna i Hercegovina postaje funkcionalna država s centraliziranim političkim sistemom, ali tek poslije nasilnih sukoba i intervencije NATO saveza, a nakon pokretanja otcjepljenja entiteta Republika Srpska.

„Sazvana je nacionalna skupština u kojoj su predstavnici civilnog društva, akademske zajednice i različitih grupa na kojoj su usaglasili novi ustav BiH, Izborni zakon i izabrali prijelaznu vladu. U nastavku, zahvaljujući novim političkim elitama izabranim na izborima 2017. godine, ekonomija cvjeta, 2019. godine BiH dobiva status kandidata i 2025. postaje članica Evropske unije“ – stoji u dokumentu.

Inače, da bez novog ustava koji osigurava funkcionalnu državu i državnu vladu s jasnim nadležnostima, Bosna i Hercegovina nema nikakvu budućnost, poznati je stav međunarodne zajednice, pa šta god se pod tim pojmom podrazumijevalo. U prijevodu to znači uspostavu jedinstvenog ekonomskog prostora, ukidanje Vijeća ministara te uspostavu vlade BiH u njenom punom kapacitetu i sa državnim ministarstvom za poljoprivredu. Za ispunjenje tog cilja neophodna je politička stabilnost bez koje nema ni ekonomskog razvoja, a ona je, kako stvari stoje, još uvijek na dugom štapu. 

Zemlja mimo svijeta

Kada je urađen i javno predstavljen dokument “BiH 2025”, iz Fondacije Fridrich-Ebert poručili su da iza njega ne stoji nikakva loša, već dobra namjera da se bh. vlasti napokon probude i shvate da od očuvanja statusa quo građani ove zemlje nemaju nikakve koristi. Probudili se nisu, ali jesu nastavili po svom oprobanom receptu u stilu “istina nas ne zanima, ona je onakva kako mi kažemo, a pravo i pravda mogu se, ako treba, i kupiti”. Danas Bosna i Hercegovina, 20 godina nakon rata, još ne stoji na vlastitim nogama i zato je po svemu zemlja mimo svijeta.

Bez pretjerivanja, kada se pročeprka ispod površine, stiče se utisak da vodeće političke stranke i njihovi šefovi ipak čekaju 2022. godinu računajući na to da će njima osobno u državama nastalim mirnim razlazom biti puno bolje. Onim što rade, odnosno ne rade, nastavljaju da ubjeđuju EU i SAD da je BiH neodrživa i da bi najbolje rješenje bila njena podjela na tri nacionalne države – bošnjačku, srpsku i hrvatsku. U poznato je iz historije da velikim međunarodnim igrama, geopolitičkim i geostrateškim, četiri, šest ili deset godina ništa ne znače.