Beograd: Vozač autobusa spasio djevojku da ne skoči sa mosta!
Dok su šokirani vozači posmatrali djevojku kako klizi ka ivici Plavog mosta u Beogradu, Vojislav Marković (60) je izletio iz autobusa, zgrabio je i spasio sigurne smrti.
Dramatična scena odigrala se u nedjelju oko 15 sati, a u glavnoj ulozi je bio vozač privatnog prevoznika koji svakodnevno prolazi tom trasom na liniji 50, piše Blic.
- Nije bilo vremena ni za kakvo ubjeđivanje. Da je prošlo još 15-20 sekundi ona bi skočila! Ima možda oko 18 godina, prešla je preko ograde više od metra, držala se samo jednom rukom i gledala dole na autoput. Pošto mi je bila okrenuta leđima, polako sam došao naspram nje autobusom, otvorio prednja vrata, povukao ručnu kočnicu, upalio četiri žmigavca i izletio. Ščepao sam je po sredini struka da slučajno ne ispadne, a jedan dečko mi je pomogao da je vratimo nazad - prisjeća se Marković.
Ubrzo potom pristigli su policija i Hitna pomoć.
- U šoku se niko nije usudio da priđe djevojci. Ispred mene stajao je jedan automobil, dečko u njemu je zvao policiju i pokazivao mi da idem dalje. Kakva bi meni bila savjest da sam otišao, ne daj bože, a da je ona nastradala.
Kako kaže, u tom trenutku nije razmišljao ni očemu, samo kako da što prije uhvati djevojku.
- Taman posla da sam je nešto pitao. Da me je vidjela, možda bi skočila. Držao sam je dok nije došla policija, a ona je plakala i govorila: „Što me niste pustili?“. Bila je preplašena, možda je tek tada bila svjesna šta je moglo da se desi. Poljubio sam je i rekao da se ne boji. Ne znam ni ko je, ni zašto je to uradila, ali sa djecom treba biti pažljiv, osjetljivi su u tim godinama - priča Marković.
Autobus je bio pun putnika, mnogi su i sami zvali Hitnu pomoć i policiju.
- Kad sam se vratio u autobus, uslijedili su aplauzi i povici: „Bravo, majstore“. Bio sam ponosan što sam uspio da je spasim. Imam i ja kćerku od 22 i sina od 27 godina i odmah sam se sjetio njih - prisjeća se vozač.
Kako kaže, već su počeli da mu se javljaju ljudi pošto se priča o herojskom činu prenijela društvenim mrežama, a najdraža čestitka stigla je od njegove kćerke koja mu je ponosno poručila: “Bravo, tata”.
Za sedam godina koliko vozi gradski autobus u firmi “M&M trans kompani”, Marković ne pamti sličan slučaj.
- Naš posao je da budemo spremni na sve. Svaki dan se vidi poneki udes, dešava se da ljudima pozli u autobusu, pa onda priteknemo u pomoć... - kaže Marković.
- Volio bih to dijete ponovo da vidim, da znam da je živa, zdrava i da će biti dobro. Sretan sam što sam uspio da je spasim. Pitam se kako je niko nije primjetio dok je preskakala ogradu, koja je viša od jednog metra. Da je pala na autoput, ko zna šta bi se desilo. I sada mislim o tome, kako bih se nosio sa time da sam nastavio vožnju i da se nešto dogodilo - kaže Marković.
(