UVIK KONTRA!

piše: Prof.dr. Damir Marjanović

Vijest dana: Milorad Dodik će danas u Andrićgradu, uz posredovanje poznatog bosanskohercegovačkoga režisera Emira Kusturice, dodijeliti Orden zastave Republike Srpske sa srebrenim vijencem bivšem urugvajskom predsjedniku Joseu Mujici.

Vjerujem da se većina vas sada pita gdje ja to živim i u čijem univerzumu je to vijest dana. Pa šta bi s Brexitom, raspuštanjem Hrvatskoga sabora ili popisom vječno nepopisanih (i nesvrstanih) Bosanaca i Hercegovaca? Što baš ovo, a ne pobjeda Portugala na Euru nad hrvatskom reprezentacijom ili rezultati naših klinaca na kadetskom prvenstvu u košarci? Zašto ne Tuka!? Ili bar odbacivanje SSP-a?

Evo zašto:

a)    Brexit je zanimljiva politička igra koja se otela kontroli glavnim igračima. Pragmatični i nosom uzdignuti britanski političari u želji da dobiju još više od Europske unije koja im i nije baš draga, ali je dobra “krava muzara” za otočni dio Starog kontinenta, zaigraše igru iz bajke “Eto vuka”. Stalno su ga prizivali, sve dok im više niko, pa ni oni sami nisu vjerovali da će taj ist vuk (čitaj izlazak iz EU) ikada i doći. Precijeniše inteligenciju i informiranost britanske glasačke populacije i dobiše po nosu! Nisu se mogli niti nadati da će prosječni ruralni, niže obrazovani i socijalno ugroženi Britanac povjerovati lažima koji dođoše iz navrat-nanos sklepanog i glasnog “za izlazak spremnog” tabora. Mislili su da tako glupih glasača ima samo na Balkanu. No, prevariše se. Njihovi pojedini političari i 52% glasača naučili su dobru lekciju od nas. Jedni lagaše, drugi “nalegoše na rudu” i povjerovaše! I tako ode Britanija. Ipak, priča tu nije gotova! Dapače, ima tu da se igra još mnogo: ustavna rješenja koja dozvoljavaju parlamentu da može ignorirati oduke referenduma ili, pak, ponavljanje istoga uz veliki pritisak javnosti... Sve još visi u zraku. U međuvremenu mi ne treba da se brinemo iz više razloga. Prvi je, nas ovakve ni takva EU već godinama neće! A drugi je zasnovan na podatku da je Britanija navodno u prvom danu izgubila milijarde funti. Tu tek ne treba da se brinemo jer mi te pare nemamo, pa ih ne možemo ni izgubiti!
b)    Raspuštanje Hrvatskoga sabora je u BiH dočekano pomalo ćutljivo, bez nekih velikih komentara. Naši političari su se dobrano uplašili jer se u njihovom najbližem susjedstvu desilo nešto za njih nezamislivo – saborski zastupnici natjerani političkom krizom sami sebe raspustiše i staviše svoje fotelje i višegodišnja primanja na licitaciju glasačima i izborima koji dolaze u septembru. Da pojednostavim, bili izbori, napravila se koalicija, koalicija nije funkcionirala i Vlada ništa nije radila, Vlada ušla u krizu, Sabor izglasa nepovjerenje Vladi, nakon toga da bi izbjegli kojekakve neprirodne koalicije Sabor se “samokaznio” i eto novih izbora. Kako rekoh, u BiH se ćutalo, ali i potajno likovalo jer mi volimo onu staru “da komšiji (u ovom slučaju susjedu) crkne krava”. Međutim, nije njima crkla krava, nego im se desila demokratija kakvu mi ovdje možemo samo sanjati, jer ovdje ćemo mi prije ući u tu Europsku uniju nego da ćete dočekati da će zastupnik, pa makar i opozicijskih iz tzv. ljevičarskih partija, zatražiti raspuštanje parlamenta. Postoji i izgovor koji se zove Ustav, ali primarno se to ne dešava jer naš zastupnik, pa bio on makar i opozicija, ne da svoje fotelje najmanje četiri godine, plus bijeli hljeb. A uzgred, ko je ovdje opozicija i šta je ovdje neprirodna koalicija, pa ovdje svako može sa svakim za dobrobit paušala, pardon, države!
c)    O popisu je već sve rečeno i dalje nedorečeno...
d)    O Portugalu neću ni da govorim, jer je jedna od najslabijih reprezentacija pobijedila jednu od najboljih.
e)    Tuka i košarkaši sami pišu svoje priče uspjesima, pa im i ne treba još tamo neki “kolumnista u pokušaju” da ih hvali, kada i bez njega svi znaju da su oni nešto najvrjednije što ova zemlja sada ima.
f)    A o predizbornom odbacivanju tamo neke adaptacije sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju nema svrhe ni trošiti riječi!
Ali ovo o posjeti posljednjega iskrenoga ljevičara ovim prostorima u organizaciji onih koji se svim silama trude da zatru svaku ljevičarsku i slobodoumnu ideju u atarima u kojima gospodare (tamo neki dodik i tamo neki vučić), e to ne mogu da prećutim.

Mudar je Kusta. Veliki je umjetnik i iluzionista! Pa nije džaba on s Gorice, sasvim slučajno iz iste ulice gdje i ja odrastoh, samo on na neparnim, a ja na parnim brojevima! Onakav kako bi TBF rekao “uvik kontra”, pomalo Che Gevara outfita, uvukao je najsiromašnijeg i najpravednijeg predsjednika, bivšega revolucionara omiljenog u svom narodu, svijetlu tačku svjetske ljevice u prljavu PR igru najvećih “dripaca”. 
Radeći film o ovom čovjeku koji je Isusa proglasio najvećim ljevičarem svih vremena, onakvog u poodmaklim godinama, nagovori ga da posjeti i ove naše prostore i primi državne počasti i ordenje od onih protiv kojih je ratovao u svojoj zemlji. Pa sada recite da gospodin Kusturica ne zna svoj posao iluzioniste i umjetnika. Zna itekako, a mi ovako naivni kakvi jesmo ne shvatamo da je istina ono što je još jedan slavni Sarajlija koji je pisao muziku za filmove ovoga režisera davno rekao – veliki umjetnik ne mora nužno da bude i dobar čovjek. Gospodin Kusturica je to svakako davno shvatio!

U međuvremenu, bosanskohercegovački “ljevičari” parlamentarci, i to oni rijetki koji možda i znaju ko je Jose Mujica, vjerovatno u borbi za prava svojih fotelja, pardon građana, nemaju vremena da dignu svoj glas protiv jednog ovakvog gesta i još jednom pokazuju koliko su nezainteresovano desni u svome ljevičarenju.