Kraj svijeta kakvog znamo!?

Za Novi.ba piše : Jasmin Hasanović, magistar međunarodnih odnosa i diplomatije na FPN Sarajevo

Kraj svijeta kakvog znamo?!

Dilema prisutna u čuvenoj pjesmi The Clash-a, "Should I Stay or Should I Go", a koja se vrtila u glavama neodlučnih britanaca,konačno je razriješena. They go!

Odlazak najveće države članice Europske unije krucijalni je momenat u historiji Europske unije, ali i međunarodnog poretka uspostavljenog nakon kraja Hladnog rataopćenito. To nam pokazuje dvije stvari. S jedne strane, do koje je mjere proces globalizacije umrežio i uslovio države, njihov pravni, politički, ekonomski, tržišni i svaki drugi mogući sistem, te ih učinio neminovno upletenim u cjelokupnu mrežu globalnih odnosa i tokova. S druge strane, cijela paranoja oko istupanja jedne države iz Europske unije pokazuje koliko je koncept države-nacije i dalje bitan faktor u međunarodnim odnosima svjetskog poretka koji se često nakon kraja Hladnog rata hoće prikazatitransnacionalnim, sa idejom da je koncept države-nacije odavno prevaziđen.

Arhitektura postojećeg svjetskog poretka građena postmodernom političkom matricom globalizacije i neoliberalne logike sada se nalazi pred izazovom. U slučaju da ne bude nekih značajnijih promjena, novog referenduma, popuštanja Velike Britanije ili Europske unije, ili nekih drugih nepredvidivih okolnosti koje bi mogle odgoditi izglasani Brexit, ovo su neki od scenarija.

Velika Britanija nakon Brexita 

Mnogo je rasprava, mada jedno postaje sigurno - Kruna više nije integrativni faktor Ujedinjenog kraljevstva.

Proeuropski nastrojena Škotska se na referendumu sa 62% izjasnila da želi ostati u Europskoj uniji. Podsjećanja radi, jedan od ključnih argumenata pred referendum o nezavisnosti Škotske 2014. godine upravo je bila činjenica što je ona preko Velike Britanije dio Europske unije. Očekivano, odmah nakon objavljivanja rezultata referenduma Brexita započele su i špekulacije o mogućem ponavljanju referenduma za nezavisnost Škotske. Tu mogućnost potvrdila je isti dan Nicola Sturgeon, čelnica škotske vlade, zahtjevajući razgovore sa Europskom unijom o mogućem zasebnom članstvu nakon odlaska Velike Britanije. Sa ovim, pitanje drugog škotskog referenduma stavljeno je na stol.

S druge strane, situacija u Sjevernoj Irskoj, gdje već 20 godina traje mirovni proces, a gdje se 56% stanovništva također izjasnilo za ostanak u Europskoj uniji, ponovno prijeti da postane potencijalno žarište sukoba. Kao jedino kopneno granično područje Velike Britanije sa nekom drugom članicom EU, granica Sjeverne Irske sa Republikom Irskom svakako će postati problematična kada Britanija preuzme kontrolu nad svojim granicama. Postavlja se opravdano pitanje šta bi to značilo u odnosu Sjeverne Irske i Republike Irske. Statistički pokazatelji pokazuju kako su rubni dijelovi Sjeverne Irske oko Republike Irske, sa većinskim katoličkim stanovništvom bili za ostanak, dok su dijelovi bliže Velikoj Britaniji, sa većinskim protestantskim stanovništvom, bili za odlazak iz Europske unije. Bivši vođa gerilaca IRA-e, današnji Prvi ministar Sjeverne Irske, član nacionalističke stranke Sinn Fein, Martin McGuinnes, odmah je nakon objavljivanja rezultata zatažio ujedinjenje dvije Irske.

Vels, koji je većinom glasao za odlazak, također neće biti pošteđen zahtjeva za reorganizaciju Velike Britanije. Premijer Velsa još je 2012. godine naglasio da bi u slučaju nezavisnosti Škotske, odnosno, raspada Velike Britanije tražio veća ovlaštenjaVelsa kako bi se na taj način spriječila engleska dominacija u Parlamentu.

Grad London, kao zasebno administrativno, političko i prije svega ekonomsko središte Ujedinjenog kraljestva bit će najveća žrtva Brexita. Na debati Financial timesa početkom ove godine zaključeno je kako će Brexit značiti kraj za Grad London, ogroman finansijski sektor koji čini središte pete ekonomije svijeta, te je direktno vezan za europska tržišta. Ne čude stoga inicijative koje čak idu do te krajnosti da se London odcjepi od Velike Britanije, kako bi ostao član Unije.

Naposlijetku, svakako da je i pitanje koji će sada stav Velika Britanija zauzeti spram Europske unije, te kako će izgledati proces tranzicije. Ostavka Davida Camerona odmah nakon objavljivanja rezultata uz najavu novih izbora šalje jasnu i simboličnu poruku – Veliku Britaniju očekuje promjena vlasti, ali i ideologije. Ultradesničari, kao protagonisti Brexita stupaju na scenu. S druge strane, Laburisti na čelu sa Corbynom koji je zastupao ostanak u Europskoj uniji, za razliku od svog stava sa prvog referenduma o istom pitanju 1975. godine, sada se nalaze pred velikim izazovom.

Europska unija i Velika Britanija

Zagovornici Brexita napominjali su tokom kampanje pred referendum kako i nakon istupanja očekuju pristup jedinstvenom tržištu, po uzoru na Norvešku ili Švicarsku. Međutim, njemački ministar finansija bio je po tom pitanju jasan: "Unutra znači unutra. Van znači van", govoreći kako je Velika Britanija glasom protiv unije ujedno dala glas svoj glas i protiv jedinstvenog tržišta.

Europska unija je, bar za sada, odlučna u svom stavu, a koji je vidljiv i u zajedničkoj izjavi njenih čelnikakoji naglašavaju kako će poštovati demokratsku odluku naroda Velike Britanije, očekujući da će Vlada Velike Britanije postupati u skladu s njom, te čim prije napustiti Europsku uniju. S druge strane, nesumnjivo je da će pojedine države, poput Njemačke i Francuske, a čije su ekonomije izuzetno vezane za Veliku Britaniju i brže od planiranog raditi na rješavanju uspostavljanja novihnačina i oblika saradnje. Nakon što je za obje strane postalo jasno da je Brexit stvarnost, neki čvrsti stavovi koji su služili više kao propaganda nego odluka, morat će omekšati. Dalja priroda odnosa između Velike Britanije i Europske unije tek treba da dobiju svoj konačni oblik u pregovorima koji slijede.

Općenito gledano, Velikoj Britaniji, ali i Europskoj uniji trebat će dosta vremena da nadomjeste ono što im je bilo omogućeno i pruženo dok su bili dio istog političkog projekta, od brojnih ugovora, sporazuma, privilegija i sl.

Velikoj Britaniji, ali i Europskoj uniji sada prijeti da postanu manje utjecajan faktor u svjetskoj politici.

Unutrašnje prilike u Velikoj Britanije koje mirišu na dezintegraciju s jedne, te vanjska simbolika njenog izlaska iz Europske unije u vremenu krajnje desnih politika obojenih rasizmom, ksenofobijom i šovinizmom s druge strane, sasvim će sigurno biti light-motiv za dalje jačanje desnog populizma po Europi. U to se moglo uvjeriti odmah poslije objavljivanja rezultata britanskog referenduma. Iako je njihov ishod na dugom štapu, kako zbog drukčijih političkih i historijskih okolnosti, te ekonomske pozadine, to nije omelo vođe ultradesnice u Francuskoj i Holandiji, Marine le Pen, odnosno Geerta Wildersa da očekivano probiju led sa zahtjevima za novim referendumima. Ne smijemo zaboraviti ni to da neće samo države članicebiti te koje će tražiti nezavisnost, već i određene regije poput Katalonije, Baskije, Flandrije, Valonije...

Plamenovi novih referunduma su veoma moguće oni u kojima bi ideja Europske unije mogla da izgori. Njena dezintegracija u zatvorene države-nacije sa krajnje desnim vladama na čelu spram globalnih izazova korak je za nove fašizme XXI stoljeća.

U razgovoru za njemački Spiegelprije nekoliko sedmica, njemački ministar finansija Wolfgang Schäuble naglasio je kako u slučaju istupanja Velike Britanije iz Europske unije neće biti novih integracija. Brexit samim tim ne bi samo finansijski koštao, već bi također bio znak da Europska unija treba osluškivati impulse svojih članica, te raditi na reformisanju. Ulazak u nove reforme i stagnacija Unije u jeku goreće izbjegličke krize i tinjajućeg desnog ekstremizma ne obećavaju joj blistavu budućnost.Odgovarajući negativno na pitanje da li Brexit znači početak kraja Europske unije, predsjednik Europske komisije, Jean-Claude Juncker nastojao je umiriti ove strasti na press konferenciji povodom istupanja Velike Britanije iz Europske unije.

Naposlijetku, ne samo da je Europska unija na ovaj način oslabila politički, ekonomski, i geopolitički, kako iznutra, već i izvana, već je preko Velike Britanije izgubila i jednu stolicu u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija, i to u vremenu sve veće uloge Kine i Rusije u međunarodnim odnosima. Čak iako se oko nekih stvari međusobno dogovore, Europska unijai Velika Britanija neće uvijek moći očekivati na međusobnu podršku.

Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija

Tinjajući zahtjevi za autonomijom pojedinih saveznih država odmah su izronile na povšrinu nakon Brexita. U javnu retoriku ušli su izrazi Texit i Calexit, kao inicijative istupanja Texasa i Californije. Iako su ovo benigne manifestacije, njihova opasnost u ionako zagrijanoj globalnoj atmosferi. više je retorička, nego realna.

Vanjskopolitičke manifestacije su daleko ozbiljnije. Osjetan je umor Sjedinjenih država od svoje hegemonske uloge u svjetskom poretku uspostavljenom nakon Hladnog rata, te su postale nemoćne unutar svoje sopstvene igre koju su nametnuli u svjetskim poslovima. Retorika i izolacionizam Donalda Trumpa kao jednog od ozbiljnijih predsjedničkih kandidata u Sjedinjenim državama samo idu u prilog ovoj konstataciji. Pored toga, Trump smatra da je ideja NATO-a, inače dominantne vojne i strateške matrice američke vanjske politike, zastarjela i da je treba mijenjati. Da stvar bude zanimljivija, Trump je pristalica Brexita.

Ukoliko pak Hillary Clinton bude buduća američka predsjednica, njen dosadašnji vojnopolitički angažman u svjetskim poslovima samo će ionako umorne Sjedinjene države staviti pred nove, mnogo kompleksnije izazove, te vjerovatno približiti kraju njene globalne dominacije.

Kada uzmemo sve ovo i podsjetimo na dobro poznatu činjenicu da je Velika Britanija tradicionalni saveznik Sjedinjenih država, onda je zaključak jasan - Sjedinjene Američke Države gube svog veoma bitnog i bliskog saveznika unutar Europske unije. Samim tim, za očekivati je slabljenje njihove uloge i utjecaja na kontinentalnu politiku Europske unije.

Rusija, Kina i Velika Britanija

Ukoliko izuzmemo kratkoročne ekonomske turbulencije, Rusija i Kina bi dugoročno mogle najviše dobiti od britanskog razvoda sa Europskom unijom.

Izalazak Britanije ulazak je Ruske politike u europske poslove.Iako se Rusija nije zvanično očitovala po pitanju Brexita prije referenduma, Putinnije oklijevao da se oglasi odmah nakon rezultata britanskog referenduma. Nakon što je izgubio svog najvećeg protivnika unutar Unije, on je naglasio kako je ova odluka očekivana, te da predstvlja demokratsku odluku britanskog naroda.

Geopolitički, Putin bi u oba scenarija bio pobjednik. Da je ostala u Uniji, Velika Britanija bi i dalje nastavila blokirati njeno jedistvo po određenim pitanjima. Nakon što je otišla, umjesto Britanije, Europska unija nastavit će da se oslanja na Njemačku, koja je ionako vezana za ruski gas, te Francusku, koja je tradicionalno protiv američkog utjecaja na politike Europske unije, te protagonist da Europa treba biti zaseban akter, nezavistan od politike Sjedinjenih država.

Malo oštrije oko moglo je zapaziti očekivanja Rusije po pitanju ovog scenarija nedavno, na Svjetskom ekonomskom forumu koji se održao u St. Peterburgu, a na kojem su održani posebni sastanci predstavnika Rusije sa predstavnicima Europske unije, podcrtavajući tezu kako su obostrana saradnja i partnerstvo i više nego nužni, te da je Rusija veoma važan partner Europskoj uniji. Također, nagli pad funte, tepovećanje cijene nafte, savršeno odgovaraju Rusiji koja je još uvijek pod ekonomskim sankcijama Zapada.

S druge strane, iako je Kina upozoravala Veliku Britaniju da ne napušta Uniju, pribojavajući se da će to označiti korak unazad za njen dugoročni cilj o uspostavljanju sporazuma o slobodnoj trgovini sa Europskom unijom, to nužno ne mora biti tako. Također, Kina smatra da izlaskom Londona kao najviše zainteresiranog aktera Unije ni jedna od drugih velikih država Europske unije neće biti zainteresirana za dogovor sa Pekingom. Činjenica je pak kako će Kina, sa značajnim prisustvom Rusije u Europskoj uniji, biti mnogo bliže provođenju svog projekta „Puta svile“. To naročito ide u prilog najavi Vladimira Putina sa nedavno održanog Svjetskog ekonomskog foruma da se Kina pridružuje projektu Euroazijske unije.

Naposlijetku, sa novom vladom Velike Britanije koja će očito biti posvećenija samoj sebi nego vanjskoj politici, za očekivati je da će nasljednik Davida Camerona pokazivati manje interesovanja za prisutnost na području od strateške geopolitičke važnosti za Kinu - Južnom kineskom moru. Isto je za očekivati i od same Europske unije, koja bez Velike Britanije kao američkog saveznika neće imati nikakvih interesa za takvim angažmanom.

Uvod u multipolarnost

Iako je možda rano o tome govoriti, čini se kako će Brexit biti do sada najveći i najodlučniji korak spram kreiranja multipolarnog svijeta.

Odluka za izlazak iz Europske unije poljuljala je unipolarni sistem vođen logikom neoliberalizma i slobodnog tržišta uspostavljenog nakon Hladnog rata.Građani su pokazali da su nezadovoljni sistemom koji egzistira, pa čak i neslaganje sa politikom elita koje biraju da ih predstavljaju. Direktna demokratija, ma koliko je neko volio ili mrzio, pokazala je uprkos gotovo izjednačenom rezultatu da volja naroda ne odgovara volji političkih elita. Upravo zbog toga, narod se nastojao držati apatičnim i apolitičnim, te mu oduzeti političku moć i ograničiti je samo na proces participativne demokratije i biranja predstavnika u zakonodavnim i izvršnim nivoima vlasti.

Brexit je na ovaj način zadao težak udarac vladajućim političkim i ekonomskim elitama, te multinacionalnim korporacijama i bankama. No, ovdje treba biti oprezan, jer uprkos glasovima radničke klase i socijalno ugroženih koji su prevagnuli u konačnoj računici, Brexit nije ljevičarska pobjeda protiv nedemokratske, birokratske i tehnokratske Europske unije, već pobjeda pucnja koji je usmrtio britansku zastupnicu Jo Cox. Drugim riječima, pobjeda euroskeptične krajnje desnice, šovinizma i ksenofobije.

Egoistične ekonomske kalulacije koje su degradirale demokratiju u Europi, ali i svijetu, upravo su odgovorne za širenje krajnje desnog populizma. U nedostatku demokratije, nezadovoljna masa nema mnogo izbora. Stoga, eventualni finansijski kolaps globalnog kapitala jeste prilika za ljevicu da ponudi alternativu sistemu za koji je za sebe smatrao da će donijeti mir i blagostanje u svijetu, a čiji je neuspjeh zapravo je ponudio suprotnosti.

No, dok se to ne desi,nije isključeno da bi se Europa opet mogla gušiti u krvi dok počinjemirisati na 30te dok podsjeća na Balkan 90tih.

Neizvjesnost situacije u kojoj se nalazimo, iznova nam pokazuju na iluziornost dominantnih načela i opasnosti postmoderne političke pozornice bez alternativa. Multipolaran svijet, sa ravnotežom snaga, svakako da bi svijetu donio više sigurnosti, jer ne bi postojala ni jedna svjetska sila koja bi samostalno mogla nametati političke odluke, samo zarad svojih interesa.