Sam pao, sam se ubio

Velika Britanija jučer je okončala svoj referendum o članstvu u Evropskoj uniji i odlučila da je napusti. Sa geopolitičkog stanovišta, ova odluka Britanaca izazvat će ozbiljna kretanja u političkom i ekonomskom smislu, od kojih je najvažnije ono pitanje opstanka i budućnosti Evropske unije, ali i same Velike Britanije. Ako se ukratko prisjetimo vremena i uzroka nastanka Evropske unije, još od stvaranja Evropske zajednice za ugalj i čelik, preko Evropske ekonomske zajednice, više potpisivanja ugovora o njihovom unapređenju, Briselski ugovor iz 1948, Pariški iz 1952, modificirani Briselski iz 1955, Rimski iz 1958, Šengenski iz 1985 i najzad Mastrihtski iz 1993. kojim je i nastala Evropska unija u svom današnjem obliku, lako je primjetiti da je osnovni motiv stvaranja Evropske unije temeljen na udruživanju prevashodno ekonomskih interesa zainteresiranih zemalja, koje su formiranjem političkih tijela Unije time dali i politički oblik i smisao.
 
Zato se i odlazak Velike Britanije, vođen i inspirisan neokonzervativcima i euroskepticima Nigelom Fagareom i Borisom Johnsonom, zapravo treba posmatrati kroz prizmu posljedica po ekonomiju, ne samo Velike Britanije nego jednog šireg broja zemalja iz čega će zapravo i proizaći novo geopolitičko kretanje u Evropi. Treba jasno reći da je Evropska unija izrazita geopolitička složenica, da ona nije nastala na temeljima bilo kakvih emocija, već na suhom ekonomskom interesu koji je dobio svoj politički oblik. Angažman Faragea i Johnsona, koji su u cjelosti nasukali Britance sa poluinformacijama, a kako danas vidimo i plasiranjem lažnih činjenica, ostavlja jako ozbiljne posljedice u Britaniji od kojih će običan svijet veoma brzo osjetiti one ekonomske i to po svome džepu. Zamislite prosječnog Britanca koji voli ići u Španiju na ljetovanje, a da mu za to treba viza i da su mu cijene na ljetovanju previsoke, radi pada britanskog standarda koji neminovno dolazi. Kakvo će tada mišljenje imati taj prosječni građanin Velike Britanije, kada vidi da je prevaren i onemogućen u onome što je prije imao. Svojevremeno, mislilac Benedict Anderson je u svojoj knjizi »Zamišljena zajednica« precizno dijagnosticirao da nacionalno-konzervativni smisao vođenja zemalja najčešće ima kratkoročne poglede, potpuno zanemarujući dugoročne posljedice za svoj narod ili zemlju, gdje se zadirući u nacionalnu emociju potiskuje racionalno razmišljanje o širim političkim i ekonomskim ciljevima. Sa tim se danas vidno suočava Velika Britanija.
 
Lažne su priče Faragea i Johnsona da novac koji Britanija daje Evropskoj uniji kao svoju participaciju, može biti pametnije uložen u zemlji za poboljšanje usluga ili kvaliteta života, kad je u konačnici ta participacija omogućavala brojne privilegije Britancima unutar Evropske unije i to mnogo veće od onih koje imaju druge zemlje. Premijer David Cameron, učinio je jedini logičan potez podnošenjem ostavke, jer je mjesecima pregovarao i ispregovarao vrlo specifičnu, i za Veliku Britaniju beneficiranu, ulogu unutar Evropske unije, koju nema niti jedna druga zemlja - članica. To su Farage i Johnson svjesno zaboravili pomenuti. Građani Velike Britanije očito nisu shvatili šta im je premijer Cameron omogućio, već su na prvu povjerovali euroskepticima Fagareu i Johnsonu.
 
Ne znam da li ovaj dvojac Farage-Johnson ima dovoljno svijesti da sagleda sve opasnosti koje  im sada prijete, kroz nove referendume u Velikoj Britaniji i to one najbolnije, o razdruživanju Ujedinjenog kraljevstva, jer postoje njegovi sastavni dijelovi kao što su Škotska ili Sjeverna Irska koje su velikom većinom poručile da žele biti dijelom Evropske unije. Da li njih dvojica razumiju, da su svojoj zemlji donijeli veći problem nego korist i moguću disoluciju.
 
I na kraju, briselski birokrati sa kojima se niko nikada nije naigrao i dobio neku korist, već sada imaju Plan B, koji će biti jako oštar za Veliku Britaniju, kako to navodi Foreign Affairs u članku pod nazivom »Please leave« (Molimo idite) gdje se veoma jasno ukazuje na to da će se Evropska unija biti reorganizirana, sa otvorenom mogućnosti da se ekonomski osnaži i bez Velike Britanije. Samo Ujedinjeno kraljevstvo će biti suočeno sa svojim novim statusom od kojih će prvo osjetiti zatvorenost tržišta, padom vrijednosti funte, dizanjem granica i carinskih tarifa za njene proizvode prema Evropskoj uniji, koja se kao veće tržište može reorganizirati u cjelosti ili djelimično, pa time potpuno izolirati Veliku Britaniju. Očito da konzervativne snage, koje vladaju u većini evropskih zemalja, pa i u Evropskom parlamentu, nose dah različitih disolucija, donoseći nacionalni opijat za građane svojih zemalja, koji svojom emocijom zasjene racio ili razumno promišljanje o tome šta procesi integracija mogu donijeti kao benefit u odnosu na posljedice disolucija. Kako bilo, Britanci su odlučili, slijedi im period otrežnjenja i to prvobitno onaj na ekonomskom planu. Kada se probude iz svog euforičnog Farage-Johnson sna, uslijediće glavobolje otriježnjenja, samo što će tada Evropska unija već biti geopolitički reorganizirana bez njih. Zamislite samo apsurda da će u evropskim okvirima naša Bosna i Hercegovina, imati bolji status od Britanaca, koji ako se ikada ponovno odluče za evropske integracije moraju krenuti od nule i obaviti sve one procedure predviđene za zemlje- aplikante.
 
Sam pao, sam se ubio, kaže jedna stara poslovica.