Oaza Vils i moto-dečko
Da li ste ikada prošetali Vilsonovim šetalištem? Naravno da jeste. Svi oni koji žive između Marijin Dvora i Hrasnog znaju koja je to privilegija imati u svojoj blizini jednu od rijetkijih zelenih oaza u betonskoj džungli Sarajeva. Ja sam jedna od ovih privilegovanih i dosta svoga slobodnog vremena provodim tamo. Skoro svako veče. U svojim čestim šetnjama primijetila sam sitne detalje kako među Sarajlijama prilikom kretanja postoje neka nepisana pravila.
Iako se pješaci kreću prilično organizovano, oni koji idu prema centru su na desnoj a ostali na lijevoj strani, to ne važi i za bicikliste te rolere koji sve vrijeme voze između ljudi i ne poštuju ova ustaljena pravila kretanja. Sa svim ovim želim da vas upoznam sa jednom teorijom koju sam razradila sa svojim prijateljem iz Andaluzije (Južna Španija) prošli vikend. Mislimo da je kroz vaše ponašanje i ova sitna pravila i nepravilnosti lako zaključiti da je ovdašnji mentalitet mix strogo uređenog sjevernjačkog i opuštenog južnog mentaliteta. Na primjer, ovakva vožnja biciklista mogla bi se objasniti nepostojanjem označenje biciklističke staze, ali u neposrednoj blizini Vilsonovog u ulici Hamdije Čemerlića ona postoji, ali biciklisti ne voze ništa bolje, tj. još uvijek su na djelovima trotoara za pješake.
Možda za vas ove stvari ne izgledaju važno, ali vjerujte mi da iz ugla jedne strankinje to izgleda veoma “šokantno“. Vidjeti taj kulturalni mix, ponekad smiješan i zanimljiv, a ponekad iritirajući koji me zaista zna naljutiti. Svaki muškarac će otvoriti vrata i pomoći ako se nosi nešto teže (sve preko 1 kg, haha) ali prije nekoliko dana i jedan zgodni mladić na motoru zamalo me udario (na prilaznom putiću prema haustoru, ne na cesti) i još pri tome mi svirao da se sklonim, kao da je krivica moja. Vjerovatno bi taj isti momak pozvao mene kao strankinju iz Barselone na piće da mi pokaze „turbo-folk scenu Sarajeva“, ko zna... sve ove kontradiktornosti su za mene veoma zanimljive ( očigledno ne i ova sa moto-dečkom).
Drugi fascinantni primjeri su: uvijek se persira nepoznata osoba, ali su u isti taj govor ubacuju psovke, svaka treća riječ, također poljubiti u obraz osobu koju ste tek upoznali je tabu ali svi kao da uživaju približite se i nasloniti se jedni drugima, dok se čeka u redu ili igra tetrisa pokušavajuči da uđeš u tramvaj oko 17h, mirišući razne znojeve. U početku nisam primjećivala sve ove male kontradiktornosti kod mojih bh. prijatelja ali, malo po malo, počeli su izlaziti na vidjelo.
Posjeta Vilsonovom je i dalje nevjerovatno iskustvo, rolajući se posmatram sve detalje ovog grada podijeljenog magičnom Miljackom.
Španska riječ za danas: šetalište = paseo