Misirača: Predstave koje propituju prošlost i sadašnjost daju nadu pomirenju

Kultura
Misirača: Predstave koje propituju prošlost i sadašnjost daju nadu pomirenju
"Niko od nas koji pripadamo ovoj branši i radimo u kulturi ne osjeća nikakvu netrpeljivost, naprotiv, kada se sretnemo na festivalima u Banjoj Luci, Jajcu, Sarajevu, Brčkom, Zenici radujemo se jedni drugima", zaključio je Misirača u razgovoru za Fenu.

Rat, iako se desio prije više od 20 godina i dalje je nekako tu oko nas, živimo ga svakodnevno i dok god ljudima koji su na vlasti i vode ove nesrećne narode u BiH ne bude istinski stalo da dođe do "pomirenja", to se neće ni desiti. S druge strane, sama činjenica da radimo ovakve predstave, koje propituju i prošlost i sadašnjost u državi, govori o tome da ima nade i da se situacija ipak normalizuje - istaknuo je Marko Misirača u razgovoru za Fenu, a povodom osvajanja triju nagrada na ovogodišnjim 35. Pozorišnim igrama BiH u Jajcu za predstavu "Sinovi umiru prvi", na koju stavlja rediteljski potpis.

Riječ je o predstavi ansambla Narodnog pozorišta Republike Srpske autora Mate Matišića koja je na  Pozorišnim igrama odlukom žirija publike proglašena najboljom, dok je odlukom stručnog žirija Marku Misirači pripalo priznanje za najbolju režiju, a glumcu Aleksandru Stojkoviću jedna od pet glumačkih nagrada.

Govoreći o ovom tekstu, Misirača navodi da je mnogo tema i bolnih pitanja koje otvara ovaj izuzetan komad. Smatra da je bilo potrebno i važno danas, više od dvije decenije nakon rata u BiH, postaviti na scenu Narodnog pozorišta Republike Srpske u Banjoj Luci "Sinove" i napraviti predstavu koja nas, poput Gogoljevog ogledala, suočava s mnogim ratnim i poratnim traumama koje svi živimo na ovaj ili onaj način.

"Ali i predstavu koja na problem ratne i poratne stvarnosti gleda 'odozgo', iz ptičije perspektive, s prijeko potrebnim otklonom kroz koji ćemo mnogo bolje osjetiti ono što nas tišti. Matišićev komad predstavlja svojevrsni žanrovski sinkretizam: ima tu svega i to na jedan jako promišljen način, od antičke tragedije do komedije apsurda s elementima crnog, 'montipajtonovskog' humora. Realistična groteska bio bi možda najtačnije žanrovsko odredište naše predstave", kaže Misirača.

Precizira da se radnja Matišićevog originala dešava u selu Ričice kod Imotskog, u Dalmatinskoj zagori 2002. godine, sedam godina od rata i tri godine od Tuđmanove smrti na koju se jedna od situacija u komadu odnosi. Adaptirana verzija "premještena" je u selo Rekavice kraj Banje Luke u Republici Srpskoj i u 2008. godini, 13 godina od rata, dvije godine od Miloševićeve smrti na koju se spomenuta situacija referiše u banjalučkoj verziji i u godini velikih protesta ratnih vojnih invalida Vojske Republike Srpske povodom lošeg materijalnog stanja i odnosa vlasti prema njima.

Govoreći o suočavanju s prošlošću, Misirača ocjenjuje da se i sam naslov komada referiše na ratnu i poratnu stvarnost, kao i na historiju ovih prostora, navodeći za primjer starce što su uvijek ispraćali u rat sinove koji su umirali prvi.

Misirača ne može sa sigurnošću da kaže da li je Narodno pozorište RS-a ranije postavljalo tekstove koji se posredno ili direktno bave proteklim ratom, ali misli da je ovo prvi put da se na takav direktan, crnohumoran i duboko ironičan način tretiraju postratne traume i posljedice rata u BiH na obično stanovništvo.

Vjeruje da se u pozorištu trebalo i ranije suočavati s takvim temama, ocjenjujući da je uloga nacionalnog teatra propitivanje neke zacrtane vrijednosti i govor o aktuelnom društvenom trenutku. Ipak, smatra da nikada nije kasno da se neke stvari u teatru dogode.

Govoreći o pomirenju, Misirača je stava da je to velika riječ koja obuhvata mnogo toga.

"Niko od nas koji pripadamo ovoj branši i radimo u kulturi ne osjeća nikakvu netrpeljivost, naprotiv, kada se sretnemo na festivalima u Banjoj Luci, Jajcu, Sarajevu, Brčkom, Zenici radujemo se jedni drugima", zaključio je Misirača u razgovoru za Fenu.

Marko Misirača rođen je 1985. u Prilepu, diplomirao je pozorišnu i radiorežiju na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu. Režirao je u Narodnom pozorištu Republike Srpske i Gradskom pozorištu "Jazavac" u Banjoj Luci, Narodnom pozorištu u Sarajevu, Bosanskom narodnom pozorištu u Zenici, Knjaževsko-srpskom teatru u Kragujevcu, Ateljeu 212 i Zvezdara teatru u Beogradu, Pozorištu Prijedor....

Dobio je Specijalnu nagradu za adaptaciju i režiju "Djelidbe" Skendera Kulenovića (Pozorište Prijedor) na Pozorišnim/kazališnim igrama BiH u Jajcu 2013., te Specijalnu nagradu za režiju predstave "Sinovi umiru prvi" Mate Matišića na Teatar festu u Doboju 2016.

Izvor: Fena

Novo