Anila Gajević žena koja se ne boji riskirati

Praktična žena
Anila Gajević žena koja se ne boji riskirati
Screen International ju je prepoznao kao najboljeg budućeg filmskog lidera. No, njeno najvažnije priznanje je povjerenje koje joj glumci poklanjaju i činjenica da su, skupa s njom, došli do globalnog filmskog tržišta. Ona je Anila Gajević, vlasnica Zona Talent Agency, žena koja se ne boji riskirati.

Screen International ju je prepoznao kao najboljeg budućeg filmskog lidera. No, njeno najvažnije priznanje je povjerenje koje joj glumci poklanjaju i činjenica da su, skupa s njom, došli do globalnog filmskog tržišta. Ona je Anila Gajević, vlasnica Zona Talent Agency, žena koja se ne boji riskirati.


Da li je bilo teško napustiti novinarstvo nakon toliko godina i krenuti novim putem?


Dugo je u meni sazrijevala odluka da odem iz novinarstva, profesije u kojoj sam bila nešto više od deset godina, iz razloga što sam osjećala zasićenje i potrebu za novim izazovom. Koliko god izgledala ludo i hrabro, odluka da napustim jako dobar posao, uz tada rastući kredit u švicarskim francima, i na generalno nekonkurentnom tržištu rada, nisam je donijela bez ozbiljnog promišljanja i strategije. Dvije godine sam istraživala inozemno filmsko tržište, ostvarivala kontakte i pravila bazu za rad. Bilo je neobično nekoliko prvih mjeseci jer mi je falilo veliko okruženje kao što je redakcija, ali onda sam ušla u novu mašinu i ubrzo kao da nikad nisam bila novinarka. Ostalo je u meni malo novinarske radoznalosti i analitičnosti koja mi je pomagala i u novom poslu.


Da li ste se plašili neuspjeha?


- Po prirodi sam optimista, uporna i tvrdoglava i volim da radim, tako da nisam puno razmišljala o tome. Mislim da treba nekada rizikovati u životu pa biti i spreman na neuspjeh. Ne bi bila najgora stvar i da nisam uspjela, našla bih neku novu profesiju.


 Jako ste rano počeli raditi, no danas jako mnogo mladih tvrdi kako je nemoguće naći posao. Da li se slažete s time, ili mislite da su jednostavno nezainteresovani? 


- Tako je, ja sam još u gimnaziji počela da volontiram na tadašnjoj NTV “99”, a onda sam cijeli studij književnosti provela uz rad u Večernjim novinama gdje sam otišla nakon završene Visoke škole novinarstva Media Plan. Radila sam honorarno ili bila zaposlena praktično od svog punoljetstva. Većina današnjih mladih ljudi, naročito onih koji žive s roditeljima, imaju velika očekivanja od njih, ali i od društva. Mislim da bi mladi generalno trebali biti aktivniji počevši od glasanja na izborima, čime bi pokazali da ozbiljno promišljaju kontekst u kojem žive. Svjesni smo svi da živimo u nesretnoj zemlji u kojoj su korupcija i nepotizam na vrhuncu, ali trebamo svakodnevno raditi da to promijenimo, da učinimo sretnijim svoje živote, pa onda i našu zajednicu.

 
 Vaša agencija je sada jako uspješna, no koliko je na početku bilo teško pronaći jedan dobar posao i koliko Vama znače uspjesi Vaših glumaca?


- Moj je put bio specifičan jer nisam krenula malim koracima nego su upravo veliki projekti bili ti koji su mi otvorili vrata za nove poslove. Već na samom početku desio se “Mission Impossible: Ghost Protocol” s Mirajem Grbićem i Goranom Navojcem. Kada imate svjetski blockbuster u CV-ju firme, onda nije teško nastaviti. Naravno da sam sretna zbog uspjeha naših glumaca i kada nemaju veze sa Zonom, a dvostruko sam sretna ako dijelimo uspjeh. 


 Ne možemo reći da je filmska industrija razvijena u BiH, ali polahko napreduje. Da li imate neku ideju kako ubrzati taj proces?


- BiH nedvojbeno ima talentovane autore u svim sferama filmske umjetnosti, a neki naši reditelji su dokazali da spadaju u sami vrh svjetske kinematografije, o čemu svjedoče nagrade prestižnih festivala. Mi nemamo kontinuitet pa ni ozbiljnu industriju iz razloga što nemamo dovoljno novca i što naša država nije svjesna da je to sektor koji također spada u proizvodnju i koji budžetu itekako doprinosi. Fondacija za kinematografiju zbog svog skromnog budžeta ne može podržati više od dva filma godišnje u prosjeku, a znam da imamo potencijal za puno više. Nismo ni privlačna zemlja za strane produkcije jer ne nudimo povrat PDV-a, tako da je filmska industrija na onom nivou na kojem nam je i zemlja generalno. Uspjesi pojedinaca su, naravno, mnogo veći u odnosu na sistem iz kojeg dolaze.

 
 Pojavili ste se u magazinu Screen International, gdje ste na listi budućih lidera. Objasnite nam o čemu je riječ i koliko Vam znači to?


- Screen International je za ovogodišnji filmski festival u Kanu napravio izbor budućih lidera u industriji s fokusom na agente u cijelom svijetu. Željeli su pokazati ko su ljudi iz sjene koji promoviraju, zastupaju, a neki i stvaraju zvijezde današnjice. Meni je, naravno, čast da sam se našla u takvom izboru jer je, s jedne strane, riječ o prestižnom magazinu koji ne daje kredite tek tako, i, s druge strane, što sam se našla u društvu agenata koji baštine ozbiljnu tradiciju menadžmenta u umjetnosti i showbusinessu kakve su, naprimjer, holivudske ili britanske agencije. Zona i ja smo se našli u ovom izboru kao jedini iz Jugoistočne Evrope uz 40-ak agenata i agencija iz cijelog svijeta.


 Koliko su glumci odgovorni, s obzirom na to da ih prati glas da su lijeni?


- Ako neko provede osam sati na probi u pozorištu, pa onda ide navečer na posao da igra u predstavi, a kad se ostali ljudi zapravo odmaraju ili ako provede 12 sati na filmskom setu i ostane u punoj koncentraciji jer se nalazi ispred kamere, nisam baš sigurna da možemo reći da su to lijeni ljudi. Ja sam neko ko iznimno cijeni glumački posao i smatram da je to mentalno i emotivno jedna od najtežih profesija, tako da im mogu oprostiti i malo neorganizovanosti. Nije mi problem nazvati glumca da mu kažem da pogleda e-mail jer ga on ne provjerava stalno ili sačekati dan-dva duže da snimi audiciju. Glumci zapravo rade teško, a konstantno su izloženi javnosti, što je također poseban aspekt njihove profesije. Da budem konkretna, ne mislim da su glumci lijeni, mislim da su nekad djetinjasti i neorganizovani, ali im to ne zamjeram. 


 Koji su Vaši ciljevi ili planovi za budućnost vezano za Vašu agenciju? 


- Redovne obaveze mi ne ostavljaju puno prostora za realizaciju svih mojih ideja. Voljela bih u perspektivi zaposliti nekoliko mladih ljudi koji bi preuzeli brigu o određenom broju glumaca kao što to pokušavam da napravim s kolegama u Turskoj jer odnedavno zastupamo nekoliko sjajnih glumaca iz ove zemlje. Trenutno sam u dogovorima s agencijama iz Screenovog izbora o razmjeni klijenata, što je odlično umrežavanje i puno više prilika za naše glumce. Važan segment poslovanja Zone je i odjel za statiste koje vodi moj kolega Viktor Kljajić koji planiramo razvijati i širiti, mada on i sada dobro funkcionira. Radujemo se Sarajevo Film Festivalu, kad bismo trebali već šesti put napraviti zabavu i promociju glumaca i projekata na kojima smo radili u ovoj godini. 

 

Novo