Dramski umjetnici koji ujedinjuju Mostar
Žitelji Mostara koji istini gledaju u oči, ma koliko volili svoj grad i bili protivnici podjelama, složit će se da je rat ostavio duboke tragove u svim društvenim porama i Mostar nažalost razgraničio. Tako od mirovne 1995. grad na Neretvi ima dva univerziteta, dvije bolnice, dva vodovoda, dvije elektroprivrede, dva šumarstva, dvije gimnazije pod krovom jedne, i gotovo sve po dvoje. Ima i dvije pozorišne kuće. Pozorište i kazalište koje osim “narodnog“ ima i predznak “hrvatsko“.
Da umjetnost ne zna za podjele među ljudima i granice upravo su potvrdili dramski umjetnici iz grada na Neretvi koji su se našalili baš na račun svog grada crnim humorom opisujući današnji, postratni Mostar koji je čuveni Mišo Marić opisao kao “administrativni Mostar“. Pozorište i Kazalište zajedničkim projektom pod naslovom “Ajmo na fuka“, što zvuči krajnje mostarski, orginalno su opisali današnji Grad, prepušten sam sebi, ostavljen i zaboravljen, čiji stanovnici kao rijetko ko prizivaju prošlost i ljepše dane koje su u slozi živjeli.
Projekat je naišao na odobravanje svih iskrenih zaljubljenika u Mostar, pa su sale i pozorišta i kazališta već mjesecima rasprodate. Osim toga,“Ajmo na fuka“, uskoro će moći pogledati zaljubljenici u pozorište i u drugim gradovima. Prvi u nizu je Gornji Vakuf.
Scenarij i režiju potpisuje Dragan Komadina, a u predstavi igraju Robert Pehar (HNK Mostar) i Saša Oručević (Narodno pozorište).
Predstava govori o posljednjem ratu u BiH, o sukobima Armije BiH i HVO-a u Mostaru, ali je njena poruka univerzalna, antiratna i prepoznatljivima svima. Ona je prema riječima autora indiskretna posveta cijeloj jednoj generaciji mladih ljudi gurnutih u rat. Predstava prati životne priče pripadnika Armije Bosne i Hercegovine i Hrvatskog vijeća obrane, sve njihove sličnosti i različitosti.
Značajan dio drame događa se i nakon što su vojnici poginuli dok je jedan drugom na ratnoj liniji razdvajanja donosio kafu.
“Kada smo krenuli u projekt, krenuli smo praktično na privatnoj inicijativi, iz OFF projekta došli smo do instutcija, HNK i Narodnog pozorišta, koji su nas potom podržali. Nama trojici trebao je tekst da se izmirimo i pomirimo sa samim“, rekao je Komadina.
“Oko nas je toliko zla bilo napravljeno i bilo je jako osjetljivo stati pred sugrađane, odraditi nešto što je osjetljivo, intrigantno, a u isto vrijeme ne otvarati neke rane koje nikad neće zacijeliti. Nismo se bavili floskulama. Bavili smo se jedni drugima, pokušavali međusobno pronaći interakciju. Publika je svugdje to uspjela prepoznati”, rekao je Saša Oručević, glumac Narodnog pozorišta.
Glumac HNK-a Mostar Robert Pehar smatra da je vrlo važno da publika razumije srž predstave – antiratnu poruku koja govori o besmislu rata gdje da se događa.
“Najvažnija poruka predstave je da se može i da različitosti nisu problem, već put ka zdravijem životu, jedno bogatstvo. Zahvaljujući predstavi neki su prvi put ušli u prostorije teatra“, rekao je Pehar.