Analitičari za Novi.ba: Šta donosi Dayton 2 koji Amerikanci žele aktuelizirati?

Pitanje ustavnog preustroja je jedno od gorućih i najopasnijih pitanje u BiH oko kojeg se mnogo govori, ali bez mnogo spremnosti na rad i kompromise, što ovo pitanje čini sve težim iz dana u dan. Redovno se politika BiH oslanja na instrukcije iz svjetskih centara moći. Paradoksalno, ne jednom se pokazalo da je to svjetliji dio promjena u BiH – naredba izvana. Međutim, po običaju bi takve inicijative poslije stvorile nove probleme.

Najnovija informacija tako govori da su čelnici u američkom Kongresu pokrenuli ponovo priču o ustavnim reformama u BiH što je već popularno nazvano Daytonom 2. Tako spomenuta inicijativa predviđa organiziranje međunarodne konferencije „Dayton 2“ i to na samitu NATO-a u Varšavi u julu. Detalji nisu poznati, ali je priča o Daytonu 2 svakako poznata od ranije.

Novi.ba je pitao domaće političke analitičare kako komentarišu navedenu inicijativu, kao i generalno spominjanje Daytona 2 i novih ustavnih rješenja.

Vojislav Savić, politolog, nametanja iz drugih centara ne vidi kao ispravan način. „Novi ustavni dogovor u BiH može i treba biti postignut isključivo saglasnošću svih naroda koji u njoj žive i njihovih političkih predstavnika. Održiva i za sve strane zadovoljavajuća rješenja mogu doći jedino iznutra, a ne iz Brisela ili Dejtona.“

Dino Šakanović, povjesničar i društveni kritičar , smatra da su neke promjene već učinjene na tom planu, ali i da treba nastaviti jer Dayton nije ni bio pravi Ustav za funkcionalnu državu. „Sadašnja ustavna rješenja su posljedica rata i proizlaze iz mirovnog sporazuma kome je osnovni cilj bio zaustaviti rat, a ne stvarati funkcionalnu državu. U takvim okolnostima funkcionalnija država vjerojatno ne bi ni bila moguća. Ono što se danas uporno ignorira jest da je ustavno uređenje od 1995. godine do danas ipak promijenjeno, donekle. Banalan primjer jest da nemamo više predsjednike kantona. Stvari se nisu mijenjale u suštini, ali neke promjene su ipak bile prisutne. Početno ustavno rješenje i zamišljeno je kao podloga za promjene i unapređivanje. Na šta nam danas liči država zbog zaustavljanja tog unapređivanja, znamo. Prema tome, nova rješenja su svakako potrebna.“

Slavo Kukić, profesor, podržava ustavne promjene dodajući da nove reforme trebaju zahvatiti i zakonodavstvo. „Nisam upoznat s inicijativom ali pod pretpostavkom da je informacija točna, ja mislim da su Amerikanci na pravom tragu jer u BiH trebaju dvije vrste intervencija. Treba joj drugačiji pravni okvir od onog koji je utemeljen u Daytonu 1995. godine jer taj pravni okvir sam po sebi proizvodi nedaće i stimulira nacionalističke političke filozofije. I drugo, treba joj intervencija u zakonodavstvu koja će onemogućiti, uopće, nacionalističke političke filozofije kao dio političkog kolorita BiH, i koje bi trebale biti dio takvog paketa. Bez tih dviju intervencija BiH će puno duže se boriti sa mukama koje prolazi zadnjih 20 godina i trebat će joj puno više godina da je zahvati stanje katarze bez koje je teško računati da se može izvući iz ovog trenutnog stanja.“

S obzirom na postojanje sličnih inicijativa i ranije, zanimalo nas kako naši sugovornici vide uključivanje Amerike u priču, da li kao znak jačeg prisustva i djelovanja na pitanju rješavanja Ustava.

Šakanović je skeptičan oko pojačanog angažmana Sjedinjenih Američkih Država. „Sumnjam da Sjedinjene Američke Države imaju i volje i vremena baviti se i natezati s nama, pored onolikih kriza na Bliskom istoku. SAD je već pokušao uplesti se u naše probleme takozvanim Aprilskim paketom, kojeg su ispregovarali s većinom vodećih stranaka. I što se onda dogodilo? Haris Silajdžić i Božo Ljubić obore aprilski paket zbog uskostranačkih interesa i kojeg glasa više, uz šuplju priču i demagogiju. Posljedica takvog raspleta bila je opće sramoćenje svih onih ljudi u Washingtonu koji su se založili za rješavanje BiH pitanja. Svi oni diplomati koji su se, naravno zbog svog interesa i napretka u karijerama, založili za Aprilski paket ispali su ismijani. Mislim da je to ljudska lekcija koji Washington neće tako brzo zaboravit. S druge strane, ionako nismo zanimljivi da se bave s nama. Malo nas je, nemamo mnogo interesantnih resursa, nemamo vanjsku politiku, nemamo ekonomiju i na poprilično smo „zabačenom“ mjestu u današnjem svijetu.“

Savić je podjednako neuvjeren u promjene, ipak, za temelje promjena smatra dogovor domaćih aktera. „Trenutno ne postoji takva atmosfera u kojoj se može očekivati bilo kakva racionalna rasprava, budući da su se i manje važne stvari poput mehanizma koordinacije ili nekih drugih reformi pokušale zloupotrijebiti u dnevno-političke svrhe. Insistiranje na nekim novim "Dejtonima" pokazatelj je fundamentalnog nepoznavanja prilika i uopšte načina funkcionisanja BiH.“ Ali i dodaje da je: „Potrebno raspakovati velike probleme koji već postoje i rješavati jednostavnije, svakodevne probleme građana, a vrijeme će pokazati da li smo spremni za neko uređenje BiH, koje, opet, može ići u raznim pravcima.“

Ni Slavo Kukić ne vjeruje u spremnost domaćih elita u rješavanje problema te nade polaže isključivo u intervenciju. „Što se kritične mase u BiH tiče za tu vrstu intervencija, ona ne postoji. Za tu reformu, ukoliko je Amerikanci hoće pokrenuti, ne trebaju računati na kooperativnost domaće političke bulumente, barem što se etno-nacionalističkog dijela te bulumente tiče. Morat će to raditi po principu „mrkve i batine“ kao što su radili u prošlosti. Da li takva vrsta spremnosti što se tiče američke državne politike postoji teško mi je u u ovom trenutku reči. Ali, ako ona igdje postoji, ako se za njom igdje ože tragati onda tračak nade ostaje da bi ona mogla biti u Bijeloj kući. Nigdje drugdje, na evropskom prostoru, među zemljama EU definitivno ne, kod Rusije definitivno ne. Ja nisam religiozan čovjek ali prizivam Boga; - Dovedi ih!“

Komentar zaključuje Šakanović koji vidi spremnost na promjene i unutar BiH, problem je, kako navodi Šakanović, što te promjene idu u različitim pravcima. „Spremnost na promjene itekako postoji, samo varira od stranke do stranke. Vladajuće bošnjačke stranke bi sigurno pristale na svaku promjenu koja bi centralizirala državu. Vladajuće hrvatske strane bi pristale na svaku promjenu koja bi stvorila hrvatski entitet. Vladajuće srpske stranke bi pristale na svaku promjenu koja bi pojačala važnost Republike Srpske. S druge strane, opozicija iz sva tri naroda bi odbila sve što vladajući dogovore, samo da što bolje prođe na sljedećim izborima. Građanska opozicija i ljevica s druge strane imaju svoju viziju suvremene i građanske države koja se opet nikako ne uklapa u ove tri nacionalne vizije. Ima spremnosti, i previše. Nema koncenzusa i dogovora. Mislim da u državi ne postoje ni 3 stranke iz 3 naroda koje bi se moglo dogovoriti oko eto barem jednog jedinog pitanja.“ Te dodaje da uprskos postojanju nekoliko sličnih inicijativa, prvenstveno onih unutrašnjih, ovakve inicijative ipak nisu naivne i da imaju svoj motiv i pozadinu i unutar BiH. „Ako politika pokreće teme ustavnih promjena, ona jako dobro zna zašto to čini. Realno gledajući, ne možemo očekivati da se lideri stranaka skupe, posjede jedno 3 sata i onda izađu pred novinare s izjavom- „Mi smo nesposobni dogovorit se i riješiti bilo šta“. Moraju se nečim bavit, kad se već ne bave onime čime bi prije svega trebali- standardom života stanovništva države. Zbog toga već godinama imamo iste priče među sva tri naroda, od izbora do izbora. Jedino što bi tu moglo biti naivno smo svi mi koji slušamo takve priče i shvaćamo ih kao ozbiljne.“