3000 eura za „Bogatog Čovićevog punca“
Istraživačka priča urednika CIN-a Aladina Abdagića „Bogati Čovićev punac“ dobila je danas nagradu Evropske unije za istraživačko novinarstvo u iznosu od 3000 eura. Abdagić je otkrio da su Čović i njegova supruga Bernadica prikazali kako su većinu svojih nekretnina dobili na poklon ili kupili do 2003. godine. U narednim godinama nekretnine je, uglavnom, kupovala Bernadica u ime svoje rodbine, a poslije je neke od tih nekretnina i dobila na poklon. U nastavku donosimo kratki intervju sa autorom priče.
Gdine Abdagiću istraživali ste imovinu člana Predsjedništva BiH iz reda Hrvatskog naroda Dragana Čovića, koliko teško je bilo doći do informacija?
- CIN već dugo istražuje imovinu političara. Rezultat tog istraživanja je baza podataka o skoro 200 političara (http://imovinapoliticara.cin.ba/). U ovoj bazi se nalaze podaci o njihovim nekretninama, vlasništvima u firmama, dionicama i drugim vrijednostima koje oni posjeduju. Iz tog istraživanja proizašla je i priča o imovini Dragana Čovića. Što se tiče podataka o imovini njih je prilično lako dobiti jer su ovakvi podaci javni. Međutim, kada su u pitanju javne institucije i njihovo finansiranje često ne žele dostaviti tražene podatke iako imaju zakonsku obavezu. Naša praksa je da mi te institucije tužimo i već imamo 5-6 presuda u našu korist nakon kojih su morali dostaviti ono što smo prvobitno tražili.
Do kakvih ste saznanja došli?
- Naše istraživanje je pokazalo da je bračni par Čović većinu nekretnina dobio na poklon ili kupio do 2003. godine. Nakon otvorenih istraga protiv Čovića nekretnine je kupovala supruga Bernadica u ime rodbine, a poslije je neke od njih i dobila na poklon.
Koliki je zapravo problem činjenica da u Zakonu ne postoje sankcije za lažno i nepotpuno davanje podataka u imovinskom kartonu pa je političarima ostavljeno na savjest da li će prikazati sve što posjeduju?
- To je paradoks zakona jer po njemu političari imaju obavezu das sve prijave ali ne postoje sankcije da to ne urade. Čović je prijavio sve nekretnine koje su direktno u njegovom vlasništvu i vlasništvu njegove supruge, međutim nije naveo njihovu vrijednost što mu je bila zakonska obaveza. Naravno, naša priča govori i o tome kako je Čovićev punac, koji je penzioner, stekao nekretnine vrijedne skoro 800.000 KM. Ove podatke on nije obavezan prijaviti u imovinskom kartonu ali je interesantno da je većinu njih kupovala u ime punca njegova supruga Bernadica.
Kolika je razlika između Čovićevog prijavljenog imovinskog kartona i podataka koje vi imate?
- Kao što sam ranije rekao Čović nije prijavio vrijednost svojih nekretnina u imovinksom kartonu i imovine svoje supruge. Međutim, on nije htio komentarisati način sticanja te imovine o čemu najviše govori naša priča.
Je li na mjestu teza Čovićevog punca Blaga Prskala „Ko hoće raditi, može imati“?
- Naravno.
Zašto Dragan Čović?
- Kao što sam rekao. Radili smo istraživanje za 200 političara i direktora u javnim institucijama. Ranije smo objavili priču o tome kako Bakir Izetbegović nije prijavio u imovinskom kartonu imanje u sarajevskom naselju Poljine kojeg je suvlasnik. Ova nekretnina je vrijedna 250.000 KM. Objavili smo priču i o imovini Farisa Gavrankapetanovića bivšeg direktora KCUS-a, Kemala Čauševića bivšeg direktora UIO, Eseda Radeljaša bivšeg ministra privrede u BPK, biznismena Nasera Kelmendija, nekadašnjeg predsjednika SDP-a Zlatka Lagumdžije...itd. Za Čovića nije postojao poseban razlog osim što je na poziji na kojoj mora odgovarati javnosti o svojoj imovini jer kao i svi ostali koje sam nabrojao prima platu iz budžeta.