"Pričao je sa novinarom i sutra je pronađen mrtav" Kako su se životi Bin Ladenovih komšija zauvijek promijenili
Vođa Al kaide Osama bin Laden ubijen je 2. maja 2011. godine u svom skrovištu u Abotabadu, u Pakistanu, u dramatičnoj akciji američkih specijalaca "mornaričke foke". Pet godina kasnije novinar BBC-ja Muhamed Ilijas Kan na istom mjestu zatiče kraj koji se potpuno promijenio, kao i uznemirujuća pitanja bez odgovora.
Prazan prostor koji je nekada okruživao veliki kompleks gotovo da je nestao. Kada ga je Kan prvi put video, nekoliko sati poslije ubistva vođe Al kaide, bila je to pusta i mirna ulica u predgrađu. Danas su na ovom dijelu grada Abotabada nabacane neplanski građene betonske kuće, nalik na kutije, ali malo dalje, niz ulicu, pruža se pogled na mjesto gdje su se nekada nalazile zidine stambenog kompleksa koji je sravnjen sa zemljom nekoliko mjeseci poslije Bin Ladenovog ubistva.
Ostaci betonskih greda njegove nekadašnje kuće leže naokolo. Iz male cijevi koja viri iz zemlje, a koja je nekada dovodila vodu u Bin Ladenovo skrovište, curi voda. Stanovnici ove oblasti, koji sebi ne mogu da priušte kopanje dubokog bunara, danas se odavde snabdjevaju vodom.
Jedino što se nije promijenilo je sjećanje na događaj koji je maja 2011. odjeknuo kao bomba u Abotabadu i širom svijeta, kao i činjenica da neki i dalje izbjegavaju da govore o njemu.
Prvi Bin Ladenov komšija držan u pritvoru, još ga prate "službe bezbjednosti"
Zain Baba (84) je bio prvi Bin Ladenov komšija, koji je stanovao u kućici preko puta.
Sve do noći kada je ubijen Bin Laden, on i njegov sin Šamrez Kan radili su kao noćni čuvari kod Aršada Kana, etničkog Paštuna koji je živio unutar kompleksa sa svojom i bratovljevom porodicom. Za Amerikance je Aršad Kan bio Abu Ahmed al Kuvajti, Bin Ladenov kurir rodom iz Kuvajta, čiji su ih telefonski razgovori navodno odveli do njegovog skrovišta.
Zain Baba i njegov sin su imali pristupa samo jednom dijelu stambenog kompleksa. Pakistanska obavještajna služba uhapsila ih je poslije akcije i držala u pritvoru dva mjeseca.
“Vezali bi nam ruke, stavljali povez preko očiju i vozali nas dugo od mjesta do mjesta. Htjeli su da znaju da li smo viđali Osamu u naselju. Ponavljali smo im da nismo vidjeli nikoga osim dva brata i djece”, sjeća se Zain Baba.
Poslije pet godina službe bezbjednosti ga i dalje prate. Kada strani novinari posjećuju oblast, ispituju ga.
"Ljudi u civilu, koji voze službena vozila" svraćaju i raspituju se o posjetiocima i upozoravaju ga da "ne razgovara s takvim ljudima".
Sjeća se kada su pripadnici službe bezbednosti zatražili od francuskog novinara koji je razgovarao sa starijim komšijom da napusti područje. Iste noći, starac s kojim je razgovarao bio je mrtav. Sljedećeg dana ljudi u civilu došli su kod Zaina Babe i raspitivali se gdje mu je sin Šamrez.
- Umoran sam od ljudi koji zapitkuju. Ne želim više da razgovaram s novinarima. Čak i kada razgovaraju s nekim drugim, policija traži mene - rekao je on za BBC.
On, međutim, ne vjeruje da sada još nešto može da mu se desi - takva situacija otkriva više o paranoji bezbjednosnih agencija nego o njegovoj bezbjednosti.
Građevinski preduzimač koji je nekoliko puta nestajao
Ni Šakil Rafik, jedan od stanovina Bin Ladenove ulice, više nije ista osoba. Nekada je bio srdačan i druželjubiv čovjek koji je često provodio vrijeme s komšijama.
- Sada hoda pognute glave, a ako ga neko pozdravi u prolazu, odgovara tako što mahne rukom - kaže jedan njegov komšija.
Sitnom građevinskom preduzimaču posao je krenuo kada ga je Aršad Kan angažovao da obezbjedi radnike i materijal za izgradnju Bin Ladenovog kompleksa.
Poslije akcije američkih specijalaca život mu se promjenio. Agenti bezbjednosne službe upali su u njegovu kuću i odveli ga. Komšija koji je vidio hapšenje izjavio je da su ulicu kontrolisali ljudi u civilu i da je Rafik odveden sa torbom preko ramena.
U narednim godinama Rafik je nekoliko puta nestajao, posljednji put prije par mjeseci, tvrde komšije i lokalni novinari. BBC je više puta bezuspješno pokušavao da stupi u vezu s njim.
- Svaki put kada izađe s torbom preko ramena, to je znak da ga neko vrijeme neće biti. Kuda ide? Niko ne zna - kažu komšije koje se usuđuju da razgovaraju sa novinarima.
Policajac koji je previše znao?
Da li je policajac Jasir Kan znao više nego što bi trebalo? Da li je bio neposredno povezan sa stanarima kompleksa? To niko nikada neće znati.
Maja 2011. postao je pripadnik obavještajnog sektora policije u Abotabadu i stanovao je nedaleko od kompleksa. U kraju su ga često viđali u civilnom odjelu kako, kao i svaki agent, njuška naokolo ne bi li došao do informacija, kaže jedan viši zvaničnik obavještajne službe.
Njegove kolege kažu da je bio kod kuće oko ponoći drugog maja kada su Amerikanci uništili jedan od helikoptera koji se srušio tokom akcije.
Zvuk eksplozije uzbunio je policiju, a Kan je bio jedan od nekoliko pripadnika koji su upućeni na lice mjesta. Sljedećeg dana odveli su ga ljudi u civilu.
Kan je jedan od desetine ljudi odvedenih poslije akcije i jedini koji se još nije vratio. Zvaničnik službe bezbjednosti tvrdi da je bio živ do prije godinu dana, ali nije rekao koja ga obavještajna agencija drži i gdje.
Njegova porodica nikada ne razgovara s novinarima, ali ne krije bol od komšija. Majka mu je još živa, oženjen je i ima djecu. Nemaju pojma šta je s njim.
Jedan od prvih ljudi na licu mjesta
Neobična, ali ne i nevjerovatna. Upravo tako je policija označila ponoćnu eksploziju drugog maja 2011.
Abotabad je garnizonski grad, a pad helikoptera je, doduše, rijetka pojava, ali se mogla očekivati, objašnjava policajac koji je bio među prvima koji su ušli u kompleks.
"U mraku nismo mogli da prepoznamo da li je helikopter u plamenu paskistanski ili američki." Zatekli su žene i decu koja su plakala i vrištala.
Kontrolu nad kompleksom je ubrzo preuzela vojska i policija nije mogla dalje da istražuje stvar. On je učestvovao u istrazi koju je vodila vojska, ali nije spreman da otkrije detalje.
"Bilo je neprijatno. Nismo mogli ni da priznamo ni da poreknemo da je Osama tamo. Najbolje je bilo da ne kažemo ništa."
Međutim, ćutanje nije pomoglo da Bin Ladenov duh napusti grad.
“U Abotabadu je konstantno stanje uzbune”, kaže on.
Naslijeđe najtraženijeg čovjeka na svijetu
Posljedice događaja te noći osjećaju se daleko izvan tog područja. U graničnoj oblasti Avganistana i Pakistana, kolijevci militantnog islama, Al kaida je danas jedna od mnogih islamističkih grupa. Mnogi tvrde da je Al kaida sada u većoj mjeri decentralizovana, te da regionalne grupe djeluju nezavisno od centralnog rukovodstva.
Razlog je, vjerovatno, delimično u tome što vođe nemaju toliko iskustva u ratovanju, nisu jasno ideološki određeni, niti harizmatični kao što je bio Bin Laden, pa, samim tim, ne inspirišu ljude da im budu lojalni. Međutim, razlog bi takođe moglo biti izmjenjeno bezbjednosno okruženje.
Činjenica da se Bin Ladenova kuća nalazila veoma blizu ugledne vojne akademije podstakla je spekulacije o mogućem pakistanskom saučesništvu.
To je bila ogromna sramota za pakistansku vojsku, koja doslovno vodi bezbjednosnu politiku zemlje, pa je odgovor zvaničnika bio ćutanje.
Osim toga, strogo su kontrolisali sve koji su na bilo koji način bili povezani s kompleksom, kako bi spriječili da prenesu bilo kakvu informaciju medijima ili, kako je rekao jedan zvaničnik, “stranim agentima prerušenim u novinare”.
Pakistanski i američki zvaničnici su izjavljivali da pakistanske vlasti nisu znale da je Bin Laden u Abotabadu, ali mnogi misle drugačije.
Američki novinar Simor Herš tvrdi da su pakistanske vlasti uhapsile Bin Ladena još 2006. i da je ubijen nakon što je zemlja postigla sporazum sa SAD. On je to obrazložio i time što su američki helikopteri mogli da se spuste čak 200 km iznad pakistanske teritorije da bi uhvatili Bin Ladena i da se vrate, a da ih niko u tome nije spriječio.
Zvanični krugovi i nezavisni analitičari u Pakistanu tvrde da pakistanska vlada nije mogla da zna gdje se nalazio Bin Laden, ali ne isključuju mogućnost da je šačica visokih zvaničnika u nekim jakim oblastima možda znala.
Bilo kako bilo, događaji u malom dijelu ovog planinskog mjesta prije pet godina ne samo da su promijenili živote onih koji su imali tu nesreću da žive u susjedstvu, već takođe označavaju trenutak koji je značajno uticao na svijet kakav poznajemo.
(bbc.com)