Tuzla Kvarc - prijavitelji korupcije na rubu uništenja od države

Tuzla Kvarc je uspješna bosanskohercegovačka firma koja preko 50 godina proizvodi i eksploatira kvarcni pijesak. Višegodišnje ucjene od strane Ministarstva Industrije, Energetike i Rudarstva u Vladi Tuzlanskog Kantona dovele su do uništenja ove firme. Pedesetak uposlenika kao i njihove porodice izgubili su sve što su imali, jer su zajedno sa svojim direktorom prijavili korupciju. Sada trpe odmazdu zbog nemilosrdne birokracije i beskrupulozne korupcijske mreže. Iako je na nivou BiH donesen Zakon o zaštiti prijavitelja korupcije, uposlenici Tuzla Kvarca, kao i cijela kompanija, ostaju nezaštićeni.

Smajil Velagić, direktor je Tuzla Kvarca već 29 godina. On je skupa sa radnicima optužen za tešku krađu, jer je prijavio korupciju. Četiri godine Tuzla Kvarc nije imao koncesiju za rad, jer su odbili za nju platiti mito, a zbog prijave korupcije sistem se okrenuo ka uništenju ove firme.

„Mi smo jedinstveni, višenacionalni kolektiv koji voli ovu državu i želimo da privrjeđujemo, da sutra i budžet države bude puniji. Imamo neke dugove, to je istina, ali to su smiješni iznosti. To su banalno smiješni iznosi u odnosu na druge koncesionare koji su dužni milione.“ 

Tuzla Kvarc bio je dužan 85.000 KM, a taj im je dug kasnije uvećan za 224.000 KM. Smajil kaže kako već decenijama posluju uredno plaćajući sve poreze i doprinose i kako bi i ovaj dug bio isplaćen da im se ponudio neki sistem.

Nakon što su dobili informacije da se od njihovoga direktora traži novac kako bi nastavili raditi, Tuzla Kvarcu i radnicima je onemogućeno da nastave raditi u kopovima, a bez kopova njihovi pogoni nisu u mogućnosti proizvoditi materijal. Tražili su i sastanke sa ministrom rudarstva i energetike, ali kako kaže gospodin Senad Mehanović, predsjednik sindikalne podružnice Tuzla Kvarca, ti sastanci nikada nisu urodili plodom. Oni kako kaže ranije nisu bili uključeni u ''igre'' oko koncesije i u početku nisu znali da se od njihovog direktora traži novac. Saznali su da se po kopu od njih tražilo 10 hiljada KM za produženje koncesije, a Tuzla Kvarc je navodno trebala uplatiti 30.000 KM za tri kopa kako bi im se produžila koncesija. Mito je od njih tražio Bahir Imamović, pomoćnik ministra, koji je kasnije uhapšen i koji je proveo mjesec dana u pritvoru po odluci suda.

Uposlenici su krenuli i u štrajk koji je trajao 52 dana, no Vlada TK je uskoro donijela zakon da se ne može štrajkovati i protestvovati u krugu 500 metara od institucija vlasti, a Senad misli kako je i to onemogućavanje njihovog prava da se bore za istinu. Kao najveći problem vidi to što su oni saznali da iza cijele priče stoje ljudi koji žele, uz pomoć vlasti, uništiti Tuzla Kvarc. Ne vjeruje ni sudu ni tužilaštvu.

Gospodin Mehanović također napominje i to da je Tuzla Kvarc kao uspješna kompanija, nakon prijavljivanja korupcije i gašenja pogona, izgubila sve svoje kupce, iako je izvozila jako mnogo kvarcnog pijeska u susjedne zemlje. Ovo vidi kao štetu za cijelu ekonomiju Bosne i Hercegovine, ne samo za radnike Tuzla Kvarca. Iako su u mogućnosti proizvoditi i više nego dovoljno da bi zadovoljili potrebe tržišta i svih svojih kupaca, većinu njih su izgubili, možda u nepovrat. Sve kupce Tuzla Kvarca preuzela je firma iz Srbije, što Senad također propituje i sumnja u moguće političke igre.

„Zamislite vi da pored vas prolazi kamion druge firme, iz Srbije i istovaraju ono što mi već imamo, čak i kvalitetnije. Prolazi vam vaš hljeb pred očima, a ne možete raditi. Zamislite kako nas to  boli.“

Senad ističe da je do sada iz Srbije uvezeno oko milion KM vrijednosti kvarca i to firmama s kojima su oni nekada radili. Tuzla Kvarc je imao jako veliki izvoz i uspješno su zauzvrat uvozili novac u BiH. No, sumnjaju da uspjeh njihove firme može i biti jedan od razloga zbog koji se cijela priča i dešava. Senad smatra da mnogi žele jeftino dobiti Tuzla Kvarc, a da je najlakši put do toga, da ga unište. Kaže i kako će se oni nastaviti boriti, pa ako treba i do smrti. „Nama je smrt i ovako i onako“, završava Senad.

Zlatan Velagić, iz menadžmenta Tuzla Kvarca, smatra da Tužilaštvo TK ne radi svoj posao i kao najvećeg krivca vidi Tomislava Ljubića, glavnog tužioca. Kaže kako su mjere koje sistem upotrebljava kako bi ''ušutkao'' prijavljivače korupcije nevjerojatne i mogu vrlo brzo pretvoriti život čovjeka u pakao, posebno ako prijavite nekoga iz vladajućih struktura. Mreža korupcije se toliko duboko uvukla u sve strukture da on prijavljivanje korupcije vidi kao jednu od najgorih stvari koja se može desiti čovjeku.

„Kada je pitanju korupcija u koncesijama u TK, radi se o jednom sistemu ljudi koji su involvirani u koruptivne aktivnosti, i o jednom dugogodišnjem procesu iznuđivanja novca od nekoliko desetina privrednih subjekata. Cifra korupcijske cijene koncesija i raznih dozvola na godišnjem nivou mjeri se u stotinama hiljada maraka. Pitanje dodjele koncesija u TK nije pitanje zakona već pitanje političke volje i odluke pojedinaca.“

Jagoda Savić je sociologinja, čija je prijateljica uposlenica Tuzla Kvarca već 30 godina. Radnicima Tuzla Kvarca pomaže u pripremanju žalbe Visokom komesarijatu za ljudska prava u Ženevi po pitanju kršenja osnovnih ljudskih prava uposlenika Tuzla Kvarca. Ona kao najveći problem vidi Tužilaštvo Tuzlanskog Kantona, za koje kaže da je definitivno zloupotrijebilo svoj položaj i demonstrirajući silu koja nije primjerena, pripremilo smiješnu optužnicu za tešku krađu i tako uništilo uspješnu firmu koja posluje već 56 godina.

„Nije samo pitanje 50 porodica ovdje. U TK je dodjeljivanje koncesija jedan biznis i čitav državni aparat ovako disciplinira uzbunjivače i šalje im poruku. Svi ostali koncesionari čekaju epilog i ako Tuzla Kvarc propadne – poenta čitave priče je – nemoj prijavljivati korupciju, nastavi plaćati mito i radit ćeš.“ smatra Višnja Marilović iz Centra za Odgovornu Demokraciju – LUNA, koji su podrška Tuzli Kvarc u njihovom slučaju.

„Dok mi nismo preuzeli ovaj slučaj oni su bili apsolutno devastirani. Protiv njih su išli čak i medijskom kampanjom, naročito prilog Federalne Televizije gdje ih prikazuju kao jednu vehabijsku zajednicu koja podržava odlazak ratnika na strana bojišta. To je tako brutalan udar kompletnog sistema.“

Tužilaštvo TK je 16.03.2016. izdalo i saopštenje za javnost na svojoj web stranici gdje između ostalog stoji: Postavljamo pitanje COD Luna i generalno javnosti, o kakvoj  bi se  „navodnoj odmazdi“ ovdje moglo raditi pri podizanju optužnice  u predmetu Tuzla kvarc, ako se na ovom  predmetu  radilo tokom 2013. godine, a predmet protiv Bahira Imamovića je pokrenut u aprilu/maju 2015. godine? Dakle, gotovo dvije godine nakon toga? Šta bi bio motiv „navodne odmazde“ i zašto bi to ovo Tužilaštvo i glavni tužilac radili? Također, ako je podizanje optužnice čin „odmazde“, kako to da je Općinski sud Tuzla potvrdio optužnicu i time potvrdio  postojanje osnovane sumnje da je krivično djelo i počinjeno.“