Za koga i u kojem smislu zapravo Trump predstavlja trijumf?!
Riječ "trump", prema rječniku, je alteracija riječi trijumf. Zbog činjenice da Donald Trump, američki kandidat za predsjednika, može postati nominovani ispred republikanske stranke, čiji su članovi bili Abraham Lincoln i Ronald Reagen, dugujemo sebi da se upitamo u kojem smislu i za koga on predstavlja trijumf.
Dalo bi se razmisliti o dijelu američke populacije koja je razbješnjena osmogodišnjim upravljanje Baracka Obame, osvetnički nastrojene grupe; grupa rasista, segregationista; struja koju predstavlja bivši vođa Ku Klux Klana, David Duke, za kojeg bi Trump mogao biti ključni kandidat.
Kada pokušavamo pronaći smisao u Trumpovoj platformi, dobijemo predstavu o zemlji koja se okreće ka svojoj unutrašnjost, gradeći zidove oko sebe i osiromašujući se tjeranjem Kineza, muslimana, Meksikanaca i drugih u najglobaliziranoj zemlji svijeta.
Ali, kao što je to često slučaj sa Sjedinjenim Američkim Državama, postoji u Trump fenomenu element koji se proteže izvan američke nacionalne scene. Tako da nije teško zapitati se da li je 'trampizam', ne samo preteča - već i apoteoza - sasvim nove epizode u svjetskoj politici.
Posmatrao sam Trumpa, ovog kičastog karnevalskog izvođača, zategnutog i iskvarcanog, dok luta od jedne kamera do druge sa poluotvorenim ustima: nikada ne znate da li su ti izloženi zubi znak da je previše jeo ili pio, ili da jednostavno planira vas pojesti sljedećeg.
Slušam njegove psovke, njegovu vulgarnu retoriku, patetičnu mržnju prema ženama, koje opisuje, ovisno o raspoloženju, kao kučke, svinje ili gnusne životinje. Slušam njegove neslane šale, u kojima je pažljivi jezik politike gurnut u stranu, kako bi se dala prednosti navodnom atentičnom popularnom govoru u svojoj elementarnosti - jezik genitalija.
ISIL? Nećemo ratovati protiv njih, mi ćemo "isprašiti njihovo dupe." Rubiova opaska o Trumpovim malim rukama? - 'Ostalo nije tako malo, garantujem vam.'
Kada uzmemo u obzir grubost i sitničavost, mogli bi ga uporediti sa Silvijem Berlusconijem, Vladimirom Putinom i Le Penovima, ocem i kćerkom. Uočava se nova Internacionala, ne od komunizma, već od vulgarnosti i kiča, u kojoj se politički pejzaž sužava na dimenzije televizijske scene. Umjetnost debate se pretvara u otrcane fraze; ljudski snovi postaju bombastične iluzije; ekonomija preuzima izobličenu i grotesknu formu verbalno deficitarnog lika koji prezire svakoga ko misli.
Da, tako je: Globalizirana korupcija u međusobnom obožavanju Putina, Berlusconija i Trumpa.
Berlusconi je kreirao ovaj nacrtani svijet. Putin ga je intenzivirao sa mačo elementima. Drugi evropski demagozi ga nadograđaju najgroznijim oblicima rasizma. Što se tiče Trumpa, on mu je dao svoj toranj, jedan od najružnnijih na Menhetnu, glomazne i nezgrapne arhitekture, s ogromnim atrijumom i vodopadom visokim 25 metara kako bi se impresionirali turisti - Babilonska kula u staklu i metalu, koju je izgradio Don Corleone od otpadaka, u kojoj su svi svjetski jezici spojeni u jedan.
Novi jezik nije jezik vječne Amerike, Amerike koja je ponekad vraćala u život iscrpljene kulture. To je jezik zemlje koja upućuje posljednje zbogom knjigama i ljepoti, zemlja koja miješa Michelangela sa italijanskim dizajnerskim brendom...
Prevela: Nejla KALAJDŽISALIHOVIĆ