Kako je Sarah Palin stvorila Donalda Trumpa

Tokom nedavnog govora Mitta Romneya u kojem je Donalda Trumpa okarakterisao kao „prevaru“, otvoreno je suštinsko pitanje: Kako je Republikanska stranka u četiri godine, od imenovanja razumnog i zrelog političara sa pozamašnim rezultatima kako u privatnom, tako i u javnom sektoru, spala na galamdžijskog playboya koji iza sebe ima niz bankrota i nikakvo iskustvo u vođenju države?

Sjećate li se kada je George W. Bush obećao da će „vratiti čast i dostojanstvo u Bijelu kuću?“ Za tim kvalitetama ne postoji više potražnja. Recite šta hoćete o Romneyu, no bili biste mu spremni povjeriti svoj novčanik ili svoju kćerku. Trumpu? Nema šanse.

Nije uvijek moguće prepoznati jasan trenutak kada je put u uništenje počeo. Ali u slučaju Republikanske stranke nema sumnje: petak, 29. august 2008. Tog dana, predsjednički kandidat John McCain objavio je da je njegov izbor za potpredsjednika Sarah Palin. To je bio test za McCaina i reputaciju GOP-a. Oboje su podbacili, a stranka se od tada nije oporavila.

Problem nije bio u tome što je je Palin bila loš kandidat koji je pomagao da se osigura poraz. Problem je bio u tome što je ona hvaljena zbog kvaliteta koji su irelevantni i opravdavana zbog nedostataka koji su je trebali diskvalifikovati. Umjesto da prepoznaju njenu nedostojnost, republikanci su je obožavali kao porodičnu ženu koja je rodila čopor djece, prezire „elite“ te nudi zapaljivu retoriku, bez obzira na svo njeno neiskustvo u zadacima s kojima se predsjednik i potpredsjednik moraju nositi.

Neki konzervativci nisu pristali na ovo dodvoravanje, no mnogi koji nisu smjeli – jesu. Lisa Schiffren, nekadašnji pisac govora Dana Quaylea (potpredsjednik u mandatu Georgea Busha starijeg, op.aut.) napisala je: „Nisu mogli naći boljeg kandidata od nje“. Kolumnist Wall Street Journala Daniel Henniger ismijavao je skeptike koji su tvrdili da Palin „nema dovoljno iskustva“, hvaleći je kao „pouzdanu i razumnu osobu“

Pokojni senator Fred Thompson iz Tenesija veličao je na republikanskoj nacionalnoj konvenciji kao „dašak svježeg zraka“ i jedinog kandidata koji „zna kako očistiti svježeg lososa“. Njen govor na istoj konvenciji bacao je republikanske delegate u ekstazu.

U narednim mjesecima i godinama ispostavilo se da je Palin jedan opskurni egomanijak sklon laganju, koji je znao vrlo malo o domaćim i međunarodnim političkim pitanjima (i još manje joj je bilo stalo do njih). No ništa od ovoga joj nije nanijelo štetu.

Čak i nakon što je podnijela ostavku na mjesto guvernera, ostala je republikanska zvijezda i omiljeno lice Tea Party pokreta, za čiju su se podršku borili ključni republikanski političari. Fox News je zaposlio. Postala je glavna zvijezda konzervativnih političkih konferencija. Njena knjiga „Going Rogue“ prodana je u preko dva miliona primjeraka.

Kroz godine je o njoj građena slika besprijekorne republikanske ikone i neustrašive „grizli mame“. Njena oholost, demagogija i neodgovornost bili su opojna mješavina koje republikanci nisu mogli dobiti dovoljno – i koju niko nije mogao izmjeriti.

Barem sve do ove godine, kada se na sceni pojavio Donald Trump i osvojio veliki dio glasačkog tijela. Njegova kontrastna biografija – ljubitelj luksuza, čovjek iz visokog društva, obrazovani tajkun s Menhetna koji radije igra golf umjesto da čisti lososa – zamaglila je sliku po kojoj on nalikuje Palinovoj.

Poput nje, on neznanje zamjenjuje sa samopouzdanjem. Poput nje, on uživa u samozaljubljenosti. Poput nje, on pokazuje otvoren prezir prema kritičarima. Poput nje, on iskorištava težak socijalni položaj svog bjelačkog glasačkog tijela koje je sumnjičavo prema manjinama. Kao i Palin, on je osebujna ličnost s nadobudnim stavom kojim privlači sljedbenike.

Oni Trumpa posmatraju kao izuzetno nadarenu ličnost koju prezire establišment, jer govori u ime običnog malog čovjeka. Trumpove glasače ne brine mogu što on pokazuje zastrašujuće nepoznavanje ključnih društvenih problema. Znanje je, mnogi od njih vjeruju, precijenjena stvar. Ideologija je sekundarna. Dobri instinkti su ono što je zaista važno.

Identičnu pojavu je imala i Palin. I stoga, ni najmanje ne čudi što je u utrci za predsjednika upravo njega podržala. Palin je utabala put da narcis koji lupeta budalaštine preuzme stranku. Njihovo partnerstvo je sudbina.

William Kristol, urednik konzervativnog Weekly Standarda, nedavno je kritikovao Trumpa, nazivajući njegovu pojavu „jeftinim cezarizmom“. No, u ljeto 2008. godine, Kristol je pozvao McCaina da za potpredsjedničkog kandidata izabere Palin, iako je imala potpuno iste osobine.

U grabljenju za Palinovom, Republikanska stranka je prodala svoju dušu. Trump je samo došao da je pokupi.

Preveo: Danijal HADŽOVIĆ