Smrt tročlane porodice Surčinu: U kuću strave niko nije ušao 20 godina

Obdukcioni nalaz tijela supružnika Dušana (80) i Milice (84) Babić i njihovog sina Dragana (61), pronađenih u kući u Surčinu, pokazao je da su preminuli nenasilnom smrću.

Pod kojim okolnostima je tročlana porodica preminula utvrdiće istraga, ali ne odbacuje se ni mogućnost da su umrli od gladi. Sin je, kako kažu komšije, bio psihički bolestan, Dušan i Milica su se slabo kretali, pa pretpostavljaju da nije imao ko da im nabavi hranu. Komšije kažu da u njihovu kuću 20 godina niko nije ušao.
Nije isključeno da je sin prvi umro, a da dvoje supružnika koji su bili skoro nepokretni nije imao ko da nahrani.

- Živjeli su teško, od socijalne pomoći koju je dobijao sin Dragan koji je obolio prije 20 godina. Bio je agresivan, prema njima posebno. Stalno su se svađali, pričalo se da ih je jednom i davio. Rijetko je izlazio napolje, veći dio dana je provodio u sobi na spratu.

Pamtim da je jednom, čak i na komšiju nasrnuo nožem bez ikakvog razloga. Posljednji put smo čuli viku iz njihove kuće 11. januara - priča za “Blic” njihov prvi komšija D. 

Komšije svjedoče da su Babići bili povučeni i da nisu imali dobar odnos sa mnogima iz ulice.

- Da su sa bilo kim imali normalnu komunikaciju, sigurno bi se našao neko da im pomogne, i da provjeri šta je sa njima kada ih već nismo viđali u posljednje vrijeme. Bili su zadrti ljudi, kojima su često smetala djeca dok se igraju na ulici, čak je Dušan nekoliko puta i bušio lopte dječacima koji su igrali fudbal. Često su zvali policiju da se žale na djecu, na lavež pasa, sve im je smetalo - priča jedan komšija.

Činjenica da kod njih niko od komšija nije odlazio u posjetu govori o tome kakvim su životom živjeli Babići. Ljeti su često sjedili na terasi ispred kuće, a Dušan je biciklom išao do prodavnice.

- Niko nikada nije ušao u njihovu kuću. Jednom je, prije jedno 20 godina, momak iz ulice koji je tada bio dijete, zazvonio na vrata, i kada mu je Dušan otvorio, provukao se pored njega, protrčao kroz kuću i izašao napolje. To je bila dječja šala, jer su se oni bunili i stalno vikali na djecu, pa su se klinci na taj način “osvetili” - priča komšija, a na njega se nadovezuje drugi Surčinac koji navodi da su se “grijali na drva, a da nisu imali ni za šibice”.

Nisu htjeli ništa da rade

- Znala je Milica da dođe kod mene i da potraži hranu. Uvijek bih joj dala. Teška je njihova muka bila. Sin bolestan, oni bez para. Dok je mogao, Dušan je radio kao zidar, čak su kratko on i Milica bili i u Njemačkoj, gdje je on zaradio za kuću u kojoj su živjeli. Rijetko sa kim su razgovarali. Milica je bila domaćica, imali su i zemlje iza kuće, ali se nikad nisu bavili poljoprivredom, ni za svoje potrebe - rekla je komšinica Miroslava Tomić.

(Blic.rs)