Butros Butros-Ghali: Sinonim za laž, izdaju i genocid
Ime ovog Egipćanina dobro pamte svi Bosanci i Hercegovci, jer smo i zbog njega itekako propatili u protekloj agresiji na našu državu.
Egipatski mediji saopštili su da je Butros-Ghali preminuo u bolnici u Kairu.
Za one neupućene, Ghali je bio šesti po redu generalni sekretar Ujedinjenih nacija od 1. januara 1992. do 31. decembra 1996.
Najviše će ostati upamćen kao čelni čovjek UN-a koji nije spriječio najveći zločin još nakon Drugog svjetskog rata - genocid u Srebrenici. Tačnije, nije želio spriječiti pokolj Bošnjaka u ovoj zaštićenoj zoni.
Svjesna je toga i Srebreničanka Munira Subašić čiji je sin Nermin ubijen u ovoj enklavi kada je imao nepunu 21 godinu.
"Meni je žao što je umro i što nije odgovarao za ono što nije uradio vezano za genocid u Srebrenici. On je jedan od odgovornih što ja sada nemam sina, nemam muža i što mnoge majke tragaju za kostima svoje djece", kazala je danas Subašić za N1, te nastavila:
"Kada budemo pravili stub srama Boutros-Ghali će biti na njemu. Majke će ga pamtiti kao nečovjeka".
Srebrenički genocid dogodio se 1995. godine dok je enklava bila pod zaštitom snaga UN-a u vrijeme dok je Ghali bio generalni sekretar. Znači direktno odgovoran je bio ovaj egipatski političar i diplomata.
Događaji oko Srebrenice nisu bili nepredvidivi. Njima je prethodilo ispipavanje Ghalijevog pulsa u bihaćkoj, sarajevskoj i goraždanskoj zoni – sve do testiranja stepena sputanosti NATO‐a kršenjem odluke o zoni zabranjenih letova.
Unprofor tada nije položio ispit, nije zaštitio zonu UN-a, što je i bila njegova osnovna dužnost. Prema izvorima Unprofora, zaštićene zone UN-a je od 1993. godine trebalo da čuva ukupno 30.000 vojnika, a zemlje‐učesnice UN misije osigurale su svega oko 7.000. Sramno da sramnije nije moglo biti. Naravno, itekakvu ulogu u ovome imao je Ghali.
Medijski natpisi od 14. jula potvrdili su da je Vijeće sigurnosti UN-a usvojilo rezoluciju kojom od generalnog sekretara Butrosa-Ghalija traži da poduzme sve što je potrebno kako bi se ponovno uspostavila srebrenička zaštićena zona. Istovremeno, Ghalijev izaslanik 'na terenu' Yasushi Akashi smatrao je da je to nemoguće i da je pad Srebrenice – svršena stvar. Da sve to bude još gore, Butros-Ghali izjavljuje u Atini da kolaps zaštićene zone Srebrenice nije poraz UN-a?!. Gotovo da se radi o sukobljenim stavovima koji, javno predočeni jedni za drugima, djeluju čak smiješno...Pojednostavljeno, Bosna i Hercegovina je prevarena uvjeravanjima da će UN sačuvati zaštićene zone u istočnoj Bosni, do postizanja političkog
rješenja.
Pamtit ćemo ovog Egipćanina i kao čovjeka koji je odigrao značajnu ulogu u uvođenju embarga na uvoz oružja, čime je tadašnja Armija RBiH dovedena u nezavidan položaj. Treba podsjetiti da prvi Afrikanac na jednoj od čelnih pozicija u UN-u nije se istakao ni u rješavanju ratnih sukoba u Ruandi.
Svojevremeno, ambasador Venecuele pri UN Diego Aria svjedočivši pred Tribunalom u Hagu, kazao je kako nije bilo nikakve dileme šta će se dogoditi u Srebrenici, te da je to i sam vidio boraveći u ovom gradu, čak dvije godine prije nego što su srpske snage počinile genocid.
"I to se i dogodilo - ja sam uvijek smatrao da je masakr počeo još 1993. Nije počeo 1995. godine. To je bio jedan te isti zločin koji se akumulirao tokom vremena i trebalo je neko vrijeme da se sve to privede kraju. Medjutim, masakr je trajao dvije godine i tu se radi o više od onih sedam hiljada nestalih iz Srebrenice. Radi se o oko 20 hiljada ljudi", ustvrdio je Arija.
Međutim, sve to, po Ariji, nije bilo dovoljno za akciju Ujedinjenih naroda koja bi zaustavila "očit zločin".
"Uzmite samo primjer kada su vozili potpredsjednika vlade BiH, gospodina Turajlića na sarajevski aerodrom i kada su morali otvoriti vrata oklopnog automobila i potpredsjednik vlade je ubijen naočigled UN patrole. Niko s tim u vezi nije pomaknuo ni prst", rekao je svojevremeno Arija u Haagu i zaključio: "Prema ovome, ako možete, i pored zaštite UN-a, ubiti potpredsjednika vlade najmlađe članice Ujedinjenih naroda, onda je jasno da možete ubiti koga god hoćete - i to su oni zapravo i učinili".
Arija je rekao da su tadašnji mirovni posrednici Cyrus Vens i David Owen zajedno s Miloševićem 1993. predlagali "etničku podjelu BiH na osnovu aparthejda". On je sugerirao kako je u ostvarenju tog cilja djelovao i generalni sekretar UN-a Butros Butros-Ghali.
Po tom planu, Srebrenica je "morala postati dio Velike Srbije", te su Vens i Owen svjesno radili na tome, a i iz istog razloga Butros-Gali nije nalagao međunarodnim snagama snažniju zaštitu zaštićene zone, niti je izvještavao Vijeće sigurnosti o prilikama u srebreničkoj enklavi.
Arija je ranije u Haaškom tribunalu izjavio da je vidio pismo koje je Ghaliju 1994. uputila Sadako Ogata, tada zadužena za izbjeglice. Na pitanje novinara "Dnevnog avaza" 2010. godine kako objašnjava da je prvi čovjek UN-a ispustio da Vijeće sigurnosti izvijesti o dolazećoj katastrofi u Srebrenici na šta ga je upozorila Ogata odgovara: "Indolentnošću, koja je jednaka saučesništvu u zločinu. Neko je više osluskivao trendove u Londonu, Parizu i Washsingtonu nego svoju savjest. Znate, mnogi od nas imali su pogrešnu predstavu šta se stvarno zbiva. Nismo svi imali iste informacije, a neke najvažnije, eto kako se ispostavilo, jos su i skrivane od nas. Butros nam, dakle, nije pokazao pismo u kojem se traži akcija Vijeća sigurnosti za spašavanje Srebrenice. Bar ga nije pokazao nama, manjim zemljama?"
Butros nije odgovarao za svoja zlodjela na ovom svijetu, sigurno ga je savjest proganjala (ako je uopće imao), a nadam se da će zasluženu kaznu dočekati na onom svijetu...