Loto aplikacija

Imam jarana koji cijeli život igra loto, a da nikad više od deset maraka na toj igri dobio nije. Kad ga pitam šta ga to rukovodi da se godinama finansijski uvaljuje za projekat od kojeg, evidentno je, nikakve koristi nema, ali finansijske štete ima, spremno mi odgovara: “E moj Baka, da ti samo znaš da igrajući loto uvijek imaš 100 posto šansi da dobiješ i isto toliko postotaka da zijaniš, i ti bi vazda igrao. To ti je isto k'o s curama kad smo bili tinejdžeri – 100 posto želiš da je tvoja, ali je i ona 100 posto protiv tog rješenja...”
Haj' rekoh, ako je tako onda ništa!

Nekako mi na ovu staru priču “tukne” i posljednja odluka Predsjedništva Bosne i Hercegovine da se javno, a samim tim i svečano, 15. februara ove godine u Briselu preda zvanična aplikacija za pristupanje naše zemlje Evropskoj uniji. Čak i oni koji su ranije površno pratili mukotrpne i iscrpljujuće pregovore vlasti susjedne Republike Hrvatske s EU oko njihovog prijema u punopravno evropsko članstvo, znaju da ulazak u tu “firmu” nije tek čin dobre volje podnosioca zahtjeva i samo jedne od strana u tom procesu. Cinici bi rekli (a takav sam u svojoj integralnoj punini) – to je nešto između dobitka na lotu ili onih tinejdžerskih muško-ženskih relacija. 

Iako aktuelni predsjedavajući Predsjedništva BiH Dragan Čović nema nikakvog ozbiljnog razloga, a naročito nema povoda, da samog sebe tretira kao državnika primjerenog takozvanim “evropskim načelima”, lider HDZ-a je, eto, odlučio da nas sve zajedno, takoreći bosanskohercegovački odgovorno, izloži nepotrebnoj blamaži usljed koje će naša bruka i beznađe u kojem živimo transparentno biti prikazani u medijima zemalja članica EU. I sve je to Čović uradio baš u isto vrijeme dok je združeno sa svojim kolegom iz državnog Predsjedništva, Bakirom Izetbegovićem, javno kritizirao bh. pravosudne institucije zbog aktuelnih hapšenja, pritom optuživši ovdašnje sudije i tužitelje za “političke montaže, eliminaciju političkih neistomišljenika i zaustavljanje BiH na evropskom putu”. 

Briselska poglavlja 23 i 24 u pregovorima o pristupanju EU predstavljala su izuzetno zahtjevne izazove i za mnogo uređenije države od ove gdje na čelu vlasti sjede dva prvostepeno presuđena i jedan još uvijek nepresuđeni “delinkvent”. Naime, u državama koje već jesu ili tek namjeravaju postati dijelom demokratske Evrope, u tom izazovnom šarenom svijetu gdje vladaju civilizirani zakoni i postoji pravda, tu, dakle, nije moguće i ostvarivo da vladini ministri kontinuirano izostaju s radnog mjesta zbog “ranije preuzetih krivično-sudskih obaveza”. I kako onda da vjerujemo u iskrene namjere i realnu osnovu naše februarske aplikacije za EU? Da li, zapravo, u ovoj zemlji postoji iko normalan ko jeste u stanju povjerovati da smo od polovine ovog mjeseca, kako to ovih dana piše jedna stranačko-režimska novina, “povijesno bliže Evropi”?

Dodamo li tome sva ona pogrešna rješenja iz takozvane “reformske agende” koja bahato i “nasilu, preko koljena” provode političke vlade na svim bh. nivoima (a gdje dominira vlada na čijem je čelu Fadil Novalić – izvjesni menadžer iz realnog sektora slovenačkih željeznih konstrukcija), onda zdravorazumski dolazimo do zaključka da će protiv svakog ko o tome javno protestira, u naknadnoj ofanzivi režimskih medija postati izdajnik i “petokolonaš”, dakle neko s kim se treba obračunati svim raspoloživim sredstvima. 

Bosna i Hercegovina već mjesecima nema Vijeće ministara u punom sastavu zbog hapšenja SBB-ovih kadrova. Vlada FBiH ima ministre, ali više nema parlamentarnu većinu. Ni jedna ni druga vlada praktično ne rade. “Papanska” vlada Željke Cvijanović cijelu se godinu dana obračunava s “neprijateljima iz vlastitog naroda i opozicije” i, također, ne radi ništa korisno. A sad nam i Predsjedništvo BiH, što bi rekao mudri Stjepan Radić, “kao guske u maglu” srlja ka Briselu. Ljudi dragi, ko onda koga ovdje folira da je bh. aplikacija za EU relevantna? Pa realnije je da igramo loto...

Preuzeto iz februarskog izdanja magazina „Prizma“