Lov na Ratka Mladića: Priča o 14 godina bjekstva krvnika iz Bosne
Britanski "The Guardian" donosi priču o 14 godina bjekstva Ratka Mladića, kojeg nazivaju krvnika iz Bosne. Podsjećaju da je on optužen za ubijanje više hiljada civila u Srebrenici i Sarajevu.
U julu 1997. godine jugoslovenski vojni oficir Milan Gunj je dobio hitan poziv da odmah dođe u Rajac kako si se sreo sa nekim. Nakon dva sata došao je u Rajac, gdje je vidio desetine naoružanih osoba obučenih u civilnu odjeću. Kada je ušao vidio je generala Mladića.
"Bio sam iznenađen, prepadnut i zbunjen ovim prevratom situacije. Znao sam da je Mladić optužen za zločine od Tribunala u Hagu. U tom trenutku sam bio u panici", kazao je Gunj. Mladić je sa svojim osobljem u Rajcu ostao mjesec dana.
General Đorđe Ćurčin, koji je stari prijatelj sa Mladićem, opisao je kako je izgledao dan u društvu bjegunca.
"Hodali smo kroz šumu, igrali smo šah, karte i stoni tenis. Ručali smo, a onda smo hodali još", kazao je.
Bivši oficir Jovo Đogo, koji je bio u timu koji je štitio Mladića je pojasnio da je postojala nagrada od pet miliona dolara za Mladićevu glavu.
"Bilo je nephodno postaviti jedinicu koja će ga zaštiti od lovaca na glave. U trenutku nas je bilo i 100", kazao je Đogo.
14 godina lova
U 1991. godini Mladić je bio poslan da se za Jugoslaviju bori protiv Hrvata. Tu je zadobio reputaciju. Kada se rat proširio u Bosni, Mladić i njegovi saradnici su promijenili uniforme, te preko noći postali borci Republike Srpske. Ipak, misija i liderstvo je ostalo isto, osvojiti teritoriju za Srbe, prenosi Avaz.
Mladić je pomogao da se odsijeku i bombarduju njegove bivše komšije u Sarajevu u maju 1992. godine, što je bila najduža opsada grada u modernoj historiji. Tri i po godine poslije, preko 10.000 građana je poginulo.
Milošević je 5. oktobra 2000. godine pao sa vlasti, što je Mladića dovelo do ruba. On nije bio Miloševićev fan, ali režim mu je donio zaštitu, koja je tada nestala. Mladić je ostao bez potpune vojne zaštite, te se povukao u izolaciju i privatnost. Njegova mreža zaštite ipak je i dalje bila proširena. Cijelo vrijeme svog skrivanja Mladić je pazio na svoj izgled, brijao se svaki dan. Jedan njegov oficir ga je pitao zašto to radi, jer ipak ne održava baš poslovne sastanke svaki dan. On je odgovorio da je način na koji izgledaš u trenutku smrti, je način na koji ćeš izgledala u zagrobnom životu.
Mjeseci su prolazili, a broj njegovih uspješnih mjesta za sakrivanje bivao sve veći. Ipak klima u Srbiji se promijenila. Njegovi prijatelji u vojsci su išli u penziju, a ljudi su počeli zaboravljati na njega. Srbija je krenula ka putu Evrope, a jedan od zahtjeva je bio izručenje Mladića. BIA-ni operativci su pratili Mladićeve ljude, te su tako stegli omču oko njega.
Miodrag Rakić, koji je koordinisao lov na Mladića, kazao je da su nekoliko puta bili blizu da ubace svoje ljude u njegovu mrežu. Rakić je sumnjao da Rusija plaća Mladićevoj familiji kako ne bi imali problema. 2008. godine Rakić je putovao u Hag kako bi razgovarao o slučaju. Kada se vratio, dobio je informaciju da će mu se život zagorčati ukoliko nsatavi saradnju sa Sudom. Prepadnut prijetnjama, Rakić je opovrgao da je uopšte sarađivao.
Hvatanje
Mladićev život kao bjegunca završio je kod rođaka Branislava u selu Lazarevo na sjeveru Srbije. Njegovo zdravlje bilo je narušeno. Ipak, i tada se Mladić više bojao hvatanja nego umiranja, te je odbio ići u bolnicu čak i kada ga je rođak pronašao na podu, navodno nakon srčanog udara. U zoru 26. maja 2011. godine oficiri u civilu su izvršili raciju na kuću rođaka. Dvojica su se popeli stepenicama i pronašli jedna vrata koja su bila zaključana, a neko ili nešto je bilo tamo. Kada su ušli pronašli su starijeg čovjeka sa kačketom na glavi.
Kada su ga pitali da se predstavi, on je rekao da je on Ratko Mladić, a oficiri nisu mogli vjerovati.
"Ko si ti?", pitali su ponovo.
"Pronašli ste onoga koga ste tražili. Ja sam Ratko Mladić", odgovorio je on.
To je bio kraj 14 godina dugog skrivanja.