Sjeverna Koreja se bliži kataklizmičnom kolapsu, a nikoga nije briga!

Pitanja vezana za nuklearno testiranje Sjeverne Koreje su iznimno bitna. Da li su stvarno postojala testiranja? Šta to znači za režim? Da li Kim Jong Un stvarno pokušava da učvrsti svoju snagu podilazeći režimu? Kako će reagovati Kina?

Sve ovo su bitna pitanja, ali odvlače pažnju od fundamentalnih problema Sjeverne Koreje, jer sada nije pitanje da li će Sjeverna Koreja pasti, nego kada će pasti.

Režim pod kojim je ova država je jako korumpiran i pun kriminala, čak i kada bi htjeli, ne bi mogli izdržati pokušaj Kine da poveća ekonomiju, a samim time i standard života ljudi, te da u isto vrijeme zadrže autoritativnu vladu. Ono zbog čega se ovaj režim i dalje drži je strah i pranje mozgova populacije.

Kada dođe do kolapsa to će biti tragedija koju nismo vidjeli možda još od Drugog svjetskog rata. Stanovnici Sjeverne Koreje su gladni, a alkoholizam je na vrhuncu.

Milioni izbjeglica će hrliti na granice, a Kina i Rusija i nisu baš poznate po dobrodošlici za izbjeglice. Južna Koreja je pak jako razvijena, u nekim aspektima razvijenija i od SAD, ali je jako mala država i slabo pripremljena za kolaps komšije. 

Kao što smo naglasili, pad Sjeverne Koreje bi bila neviđena katastrofa. Oružje koje imaju jeste staro, ali ga ima jako mnogo. Ovo nije ništa naspram opasnosti koju donosi nuklearno oružje koje posjeduju, a koje je i dalje ogromna misterija. Zar ne mislite da bi ISIL mogao da kupi neko od tih nuklearnih oružja, zar ne mislite da bi neko iz Sjeverne Koreje mogao da im proda to oružje?

Ovo su samo neka od pitanja koja muče Sjevernu Koreju, ali ogromna većina ljudi ih ignoriše u cilju da zadrže status kvo što je duže moguće. Ovo je normalna reakcija političara, bolje je zataškati sve to dok njihov mandat i dalje traje. 

Najbolje rješenje bi vjerovatno bilo da se osigura oružje koje posjeduje Sjeverna Koreja i osposobe se bolji uvjeti za stanovništvo. Vlada koja bi usmjerila ekonomiju u malo slobodniji sistem i spojila Sjevernu i Južnu Koreju.

Naravno ovaj plan je jako teško realizovati i mnogo stvari bi moglo poći po zlu, ali je solucija.

Ono što nas čini očajnim je da niko ne razmišlja o poboljšanju stanja, niko čak i ne razgovara o tome kako je teška situacija i koliko je neizbježan onaj najgori scenario. Većina ovu cijelu situaciju posmatra kao igru šaha, ali to nije! Ovo je bomba koja bi svakog trena mogla da eskplodira sa milionima žrtava. 

Potrebno je zajedno naći način kako da se deaktivira bomba.