Oko 1.000 ljudi u Zagrebu odalo počast Kristianu Perišu

Region
Oko 1.000 ljudi u Zagrebu odalo počast Kristianu Perišu

Na glavnom zagrebačkom trgu večeras je održana komemoracija za Kristiana Josipa Periša (32), koji je prije tačno mjesec dana preminuo u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan u zagrebačkom Jankomiru.

Na komemoraciji se okupilo oko 1.000 ljudi koji su u čast preminulog Kristiana podigli bijele jastuke. Skup je organizovala njegova porodica, a jastuci su postali simbol porodične inicijative „Nećete nas ugušiti“, prenosi Index.hr.

Kristian je bio kineziolog, atletičar i trener obaranja i paraobaranja ruke. Radio je s djecom i osobama s invaliditetom, a porodica je za geslo komemoracije odabrala njegovu rečenicu: „Ako možeš, moraš za one koji ne mogu.“

Sestra kroz suze govorila o bratu

Jedan od najemotivnijih trenutaka komemoracije bilo je obraćanje Kristianove sestre Mihaele, koja je govorila o njihovom odnosu i njegovoj potrebi da štiti porodicu.

„Kažu da su starija braća tu da nas čuvaju. Niko nas nikada ne pripremi na to da ćemo morat živjet bez njih. Ponosila sam se što mi je Kristian brat“, rekla je Mihaela, nakon čega je zaplakala. Okupljeni su je podržali aplauzom, prenosi 24sata.

Prisjetila se i djetinjstva, tokom kojeg je zbog zdravstvenih problema često boravila u bolnicama, dok je Kristian uvijek nastojao biti uz nju.

„Mislim da sam tek s godinama počela razumijevati koliko je Kristian zapravo osjećao potrebu da me zaštiti. Kad sam bila malena, veliki dio svog djetinjstva provela sam po bolnicama. Operacije bubrega, ne buđenje iz anestezije, i bolna iskustva kojih se ja možda danas ne sjećam onako kako ih se sjeća moja obitelj. Kristian se sjećao, i mislim da je u njemu još dok smo bili djeca ostalo nešto što nikad nije nestalo. Ta potreba da me čuva, da pazi na mene i da bude siguran da sam dobro. Možda sam ja s vremenom zaboravila neke stvari kroz koje sam prošla, ali on nije zaboravio kako je bilo gledati svoju malu sestru u bolnici u takvim situacijama. I možda nikad nije prestao osjećati da mora biti tu za mene. To je bio Kristian“, ispričala je Mihaela.

Dodala je da je uvijek znala kako ima brata na kojeg se može osloniti.

„Možda nije uvijek morao ništa reći. Možda nisam uvijek ni primjećivala koliko brine. Ali negdje sam uvijek znala da imam njega. Da postoji netko tko će se zabrinuti, tko će me pitati jesam li dobro, tko će imati potrebu stati ispred mene i zaštititi me od svega što može. Iako su naši roditelji divni ljudi, puni brige za nas, te se za nas žrtvuju cijeli svoj život, svejedno je Kiki u posljednje vrijeme često govorio kako je on tu da čuva mene i sestru. Kao da je njegova uloga biti naš zaštitnik“.

„Voljela bih da nas nije morao čuvati s neba“

Mihaela je kazala da nikada nije pomislila da će doći dan kada njen brat više neće biti tu da štiti porodicu.

„Da i dalje pazi na nas kao što je to radio cijeli život. Samo bih voljela da nas nije morao početi čuvati s neba tako rano. Ali ta njegova briga nije bila samo nešto što smo sestra i ja osjećale. On nikada nije izašao iz kuće, a da nas sve redom nije poljubio. Svakoga od nas. To je bilo nešto njegovo. Nešto što se podrazumijevalo. I tek sad shvaćam koliko bih dala da još jednom gledam kako odlazi iz kuće i da nas sve redom poljubi. I uvijek je zvao mamu i tatu za mišljenje, što god da je planirao, što god je htio napraviti, zvao bi njih. Ako bi se oni složili, napravio bi to. A ako ne odustao bi. I mislim da to dovoljno govori o tome koliko ih je poštivao i koliko mu im je njihovo mišljenje značilo“, rekla je.

Porodica pozvala na zajedništvo i borbu za istinu

Komemoraciju je otvorio Kristianov šurjak Moreno, koji se u ime porodice zahvalio svima koji su došli odati počast i pružiti podršku.

„Zovem se Moreno. Ja sam Kristianov šogor, i večeras ću osvojiti kroz program. U ime obitelji, hvala vam što ste došli. Hvala vam što ste ovdje da podržite borbu da istina izađe na vidjelo. I hvala vam što ste došli da svi zajedno se oprostimo od Kristiana. Kristian Josip Periš, za prijatelje Kiki, a obitelj... za obitelj Kike, ili CJ, bio je atletičar. Kineziolog i trener obaranja i parobaranja ruke. Preminuo je 21. listopada u bolnici u kojoj je potražio pomoć. Ovo je službena komemoracija obitelji Periš. Obitelj je zamolila da večeras, ovdje budemo kao ljudi. Bez podjela i političkih konotacija. Hvala vam što poštujete.“

Porodica je komemoracijom još jednom željela skrenuti pažnju na svoju inicijativu „Nećete nas ugušiti“ i borbu da se rasvijetle okolnosti Kristianove smrti. Bijeli jastuci koje su okupljeni nosili postali su simbol njihove poruke i sjećanja na mladog sportistu i trenera.

Novo