Evropa na nogama, podignuti borbeni avioni: Prijetnje bombama stižu sa svih strana
Evropom se širi val lažnih dojava o postavljenim bombama koji je izazvao ozbiljne poremećaje u zračnom saobraćaju, školama i drugim javnim ustanovama. Prijetnje su zaprimile hiljade škola, više od 50 avionskih letova, nekoliko televizijskih i drugih medijskih kuća, pa čak i najmanje jedan kruzer. Iako se dosad pokazalo da nijedna od dojava nije bila stvarna, evropske vlasti suočene su s ozbiljnim sigurnosnim izazovom. Ko stoji iza prijetnji, još uvijek nije poznato, prenosi Dnevno.hr.
Kako piše CNN, nezapamćen broj dojava, koje uglavnom stižu elektronskom poštom, pokazao je koliko je evropska javna infrastruktura ranjiva na anonimne poruke čije je pošiljaoce teško identifikovati. Sigurnosni stručnjaci upozoravaju da je odgovor evropskih država zasad nedovoljno usklađen, što dodatno otežava borbu protiv ove vrste prijetnji.
Posebno su ozbiljno shvaćene dojave koje su se odnosile na putničke avione. Pojedine države odlučile su preusmjeravati letove prema drugim aerodromima, dok su Mađarska i Francuska podizale borbene avione kako bi pratili ugrožene putničke avione.
Svaka država postupa prema vlastitim pravilima
Sve je više poziva da evropske države prestanu djelovati isključivo prema nacionalnim sigurnosnim protokolima te uspostave zajednički sistem odgovora na ovakve incidente. Izvršni direktor mađarske niskotarifne aviokompanije Wizz Air, József Váradi, u četvrtak je upozorio da bi sigurnosne procedure trebalo bolje uskladiti. Spomenuo je i mogućnost osnivanja centralnog tijela koje bi koordiniralo postupanje u slučajevima lažnih dojava.
Otkrio je da je o tome nedavno razgovarao s predstavnicima Evropske komisije, no priznao je da bi postizanje dogovora moglo biti teško. “To je vrlo osjetljivo pitanje zbog koncepta suverenih nacionalnih država i nijedna država ne želi popustiti u tom pogledu”, rekao je Váradi tokom konferencijskog poziva nakon objave poslovnih rezultata.
Pravovremena razmjena informacija
Problem je posebno izražen kada prijetnja uključuje aviokompaniju koja posluje u nekoliko država. U takvim slučajevima u postupanje može biti uključeno više policijskih i sigurnosnih službi, zbog čega je pravovremena razmjena informacija izuzetno važna.
Grégoire Roos, direktor programa za Evropu, Rusiju i Evroaziju u londonskom institutu Chatham House, smatra da su početne sigurnosne reakcije bile odlučne, ali da među evropskim državama i dalje nedostaje koordinacije. Objasnio je da svaka država trenutno primjenjuje vlastite postupke i sigurnosne standarde jer je riječ o relativno novoj pojavi.
Prema njegovom mišljenju, prvi korak trebao bi biti uspostavljanje zajedničkih evropskih kriterija za procjenu ozbiljnosti prijetnji. “Naprimjer, hitne mjere trebale bi zavisiti od potvrđenih obavještajnih podataka i okolnosti svakog pojedinog incidenta na nivou kontinenta”, objasnio je.
Roos upozorava i da osobe koje stoje iza prijetnji vjerovatno iskorištavaju razlike među nacionalnim procedurama. “Europol, nacionalne policije, u nekim slučajevima čak i regionalne policijske snage te vazduhoplovne vlasti, svi moraju upoređivati tehničke dokaze”, istakao je dodavši da takav neusklađen sistem usporava reakciju nadležnih službi, a istovremeno ostavlja više prostora za širenje straha među građanima.
Prijetnje stigle u više od 10.000 italijanskih škola
Razmjeri problema posebno su došli do izražaja u Italiji, gdje su tokom samo dva dana prijetnje bombama zaprimile hiljade škola. U srijedu su prijeteće poruke elektronskom poštom poslane na adrese približno 6.300 škola, a u četvrtak ih je primilo još oko 3.778.
Stotine škola odlučile su evakuisati učenike i zaposlenike, dok su mnoge druge nastavile s redovnom nastavom. Italijanska premijerka Giorgia Meloni pozvala je zabrinute roditelje na smirenost te poručila da je važno izbjeći nepotrebne poremećaje u svakodnevnom životu.
Nakon velikog broja prijetnji predložila je uvođenje novih protokola za evakuaciju škola. Prema tim pravilima, sama činjenica da je škola primila masovno poslanu prijeteću poruku ne bi trebala automatski značiti evakuaciju ako ne postoje konkretni dokazi o opasnosti.
Slične prijetnje u srijedu su primile i škole u Škotskoj, Sjevernoj Irskoj i Republici Irskoj. Policija je procijenila da je najvjerovatnije riječ o lažnim dojavama, pa obrazovne ustanove nisu evakuisane. Istovremeno su pojedini britanski aerodromi odlučili nastaviti s radom uprkos zaprimljenim prijetnjama.
Nisu prekidali saobraćaj
Roos je kao primjere naveo londonski Heathrow i aerodrom Birmingham, koji nisu prekidali saobraćaj jer su nadležne službe procijenile da dojave nisu vjerodostojne. “Mislim da bi i druge evropske države mogle postupati na taj način, umjesto da na svaku manju uzbunu reaguju zatvaranjem svega”, rekao je.
Upozorio je da nepotrebne evakuacije mogu dodatno povećati uznemirenost građana. “To je važnije nego što mislite jer u trenutku kada provedete evakuaciju raste nivo tjeskobe”, objasnio je.
Stručnjaci upozoravaju da je jedan od najvećih problema nesrazmjer između troškova slanja lažne dojave i posljedica koje ona izaziva. Za slanje prijeteće elektronske poruke potrebno je vrlo malo novca i truda, ali njene posljedice mogu biti izuzetno skupe. Samo jedna poruka može izazvati veliku mobilizaciju policijskih i sigurnosnih službi, preusmjeravanje aviona ili evakuaciju javnih zgrada.
Prijetnje šalju elektronskom poštom
Takvi postupci opterećuju javne resurse, remete svakodnevni život i stvaraju osjećaj nesigurnosti među stanovništvom. Dodatni je problem što je pošiljaoce teško identifikovati. Većina prijetnji poslana je elektronskom poštom, a neke poruke sadržavale su potpise određenih organizacija. Među njima se spominjala i ruska ultranacionalistička grupa Male State.
Međutim, istražioci upozoravaju da takvi potpisi ne moraju otkrivati stvarne počinioce jer je moguće da se neko namjerno predstavlja kao pripadnik određene grupe.
Kompanije za kibernetičku sigurnost Proofpoint i Abnormal Security utvrdile su da je veliki dio prijetnji poslan s legitimnih računa elektronske pošte koje su napadači prethodno preuzeli. Takav način djelovanja dodatno otežava policijsku istragu jer prikriva stvarni identitet osoba koje šalju prijeteće poruke.
Sumnja se na Rusiju, ali dokaza nema
Sve češće se postavlja pitanje jesu li masovne prijetnje bombama dio šire kampanje takozvanog hibridnog ratovanja. Riječ je o metodama kojima neprijateljski akteri pokušavaju destabilizirati države i narušiti povjerenje građana u institucije, a da pritom ne koriste konvencionalnu vojnu silu.
Evropski zvaničnici već duže upozoravaju na takve prijetnje, a Rusija se često spominje u kontekstu kibernetičkih napada, sabotaža i širenja dezinformacija usmjerenih protiv zapadnih država. Moskva je više puta odbacila optužbe o učešću u takvim aktivnostima.
Ipak, francuski predsjednik Emmanuel Macron upozorio je da ne treba donositi preuranjene zaključke o tome ko stoji iza aktuelnog vala prijetnji. Tokom sastanka evropskih lidera u Dublinu u četvrtak je izjavio da zasad ne postoje dovoljni dokazi koji bi omogućili povezivanje incidenata sa stranim državama. “U ovom trenutku nemamo dovoljno elemenata da bismo mogli utvrditi odgovornost”, rekao je Macron novinarima.
Ozbiljne posljedice
Sličan stav iznio je i Roos, upozorivši da automatsko optuživanje Moskve bez konkretnih dokaza može imati neželjene posljedice. “Rizikujemo da na taj način, u nedostatku boljeg izraza, ohrabrimo brojne druge počinioce, kako državne tako i nedržavne aktere, ako svaku prijetnju odmah pripišemo Moskvi, a da je prethodno nismo ni istražili”, objasnio je.
Istražioci zasad ne znaju jesu li prijetnje upućene školama, aviokompanijama, medijima i drugim ustanovama međusobno povezane. Nije utvrđeno ni stoji li iza njih jedna osoba, organizovana grupa ili operacija koju podržava neka država.
Pred evropskim vlastima sada je zahtjevan zadatak. S jedne strane, svaku potencijalnu prijetnju moraju shvatiti ozbiljno kako ne bi ugrozile sigurnost građana. S druge strane, moraju spriječiti da anonimne poruke iz dana u dan zaustavljaju rad škola, aerodroma i drugih važnih službi.
Kako prijetnje sve češće prelaze državne granice, raste i pritisak na evropske vlade da uspostave zajednički sistem koji će omogućiti brže prepoznavanje stvarnih sigurnosnih opasnosti. Upravo bi razlikovanje vjerodostojnih prijetnji od pokušaja izazivanja panike moglo postati jedno od ključnih sigurnosnih pitanja za Evropu.
