Je li BMI dovoljan da kaže jeste li gojazni? Evo šta je pokazala studija na 844.000 ljudi

BMI može pogrešno procijeniti gojaznost: Velika studija otkrila zašto je važno mjeriti i obim struka

Indeks tjelesne mase (BMI) kod dijela ljudi ne prepoznaje gojaznost, dok druge pogrešno svrstava u ovu kategoriju. Prema studiji objavljenoj u časopisu Nature, BMI samostalno propusti otkriti gojaznost kod 5,2 do 8,6 posto ispitanika, dok je kod 1,2 do 3,1 posto pogrešno pripisuje osobama koje ne ispunjavaju kombinovane kriterije. Istraživanje je provjerilo novi pristup dijagnosticiranju gojaznosti, koji osim BMI-ja uključuje i mjerenje obima struka.

Indeks tjelesne mase računa se tako što se tjelesna težina u kilogramima podijeli kvadratom visine izražene u metrima. Riječ je o brzoj i jednostavnoj metodi, ali ona ima značajna ograničenja: ne razlikuje mišićnu masu od masnog tkiva niti pokazuje gdje se masnoća u tijelu nalazi.

Zbog toga je međunarodna komisija časopisa The Lancet Diabetes & Endocrinology u januaru 2025. predložila novi način dijagnosticiranja gojaznosti.

Komisiju od 56 stručnjaka predvodio je profesor Francesco Rubino s londonskog King's Collegea, a prijedlog je podržalo više od 75 medicinskih organizacija. Nova studija, objavljena 11. novembra u časopisu Nature, predstavlja prvu veliku provjeru ovog pristupa na stvarnim zdravstvenim podacima.

Prvo mjerenje, a zatim pregled

Prema preporukama komisije, BMI bi trebao biti samo početni korak u procjeni gojaznosti. Višak masnog tkiva potvrđuje se na jedan od sljedećih načina:

BMI-jem uz najmanje jedno dodatno mjerenje: obim struka, omjer struka i kukova ili omjer struka i visine;
pomoću dva različita mjerenja obima struka, bez obzira na BMI;
direktnim mjerenjem masnog tkiva, naprimjer posebnim snimanjem;
kod osoba s BMI-jem iznad 40 gojaznost se može pretpostaviti.
Nakon toga ljekar procjenjuje utjecaj viška masnog tkiva na funkciju organa i svakodnevni život.

Klinička gojaznost definiše se kao hronična bolest u kojoj višak masnog tkiva već narušava rad organa ili značajno otežava svakodnevne aktivnosti, poput kupanja i oblačenja. Za odrasle je utvrđeno 18 kriterija, među kojima su otežano disanje povezano s gojaznošću, srčana slabost te bolovi u koljenu ili kuku praćeni ukočenošću zgloba.

S druge strane, predklinička gojaznost podrazumijeva višak masnog tkiva bez narušene funkcije organa, ali uz povećan rizik od razvoja dijabetesa tipa 2, srčanih bolesti i pojedinih vrsta raka.

Šta je pokazala analiza 844.108 osoba iz četiri zemlje?
Međunarodni istraživački tim, čiji je prvi autor An Pan s kineskog Univerziteta nauke i tehnologije Huazhong, a stariji autor Francesco Rubino, analizirao je podatke 844.108 odraslih osoba u dobi od 18 do 74 godine. U istraživanje su uključeni podaci iz Kine, Velike Britanije, Sjedinjenih Američkih Država i Španije.

Rezultati su pokazali da je BMI, zavisno od posmatrane grupe, propustio prepoznati gojaznost kod 5,2 do 8,6 posto ispitanika. Istovremeno, kod 1,2 do 3,1 posto osoba pogrešno je ukazivao na gojaznost, iako nisu ispunjavale kombinovane kriterije.

Klinička gojaznost činila je između 22,7 i 31,3 posto svih slučajeva gojaznosti. Bila je povezana sa 69 posto većim rizikom od smrti iz bilo kojeg uzroka u poređenju s osobama koje nisu imale gojaznost niti narušenu funkciju organa.

Kod predkliničke gojaznosti rizik je bio veći za 19 posto. Zanimljivo je da prekomjerna tjelesna težina ili gojaznost utvrđena samo na osnovu BMI-ja, bez potvrde dodatnim mjerenjima, nije bila povezana s većom smrtnošću.

Prema izvještaju Sky Newsa, rezultati studije ukazuju na to da u Velikoj Britaniji oko 2,4 miliona ljudi ima prekomjernu količinu masnog tkiva koju BMI ne prepoznaje. Istovremeno, oko 1,3 miliona osoba koje BMI svrstava u kategoriju gojaznih možda zapravo nema višak masnog tkiva.

Šta ova studija ne može dokazati?
Istraživanje je opservacijskog karaktera i zasniva se na analizi zdravstvenih podataka. Zbog toga pokazuje povezanost između određenih stanja i rizika od smrti, ali ne dokazuje da je višak masnog tkiva direktno uzrokovao svaki zabilježeni smrtni ishod.

Osim toga, grupe iz četiri zemlje razlikuju se prema dobi, porijeklu i zdravstvenim sistemima. Autori zato smatraju da su potrebna dodatna istraživanja u kojima bi se dijagnoze postavljale na osnovu detaljnih kliničkih pregleda.

Studija također nije ispitivala da li primjena nove podjele na kliničku i predkliničku gojaznost zaista dovodi do boljih rezultata liječenja.

Kako pravilno izmjeriti obim struka?

Britanska javna zdravstvena služba NHS savjetuje da najprije pronađete donji rub rebra i vrh karlične kosti. Metar zatim postavite oko tijela na sredini između te dvije tačke, što je približno u visini pupka.

Prilikom mjerenja normalno izdahnite i nemojte uvlačiti stomak. Metar treba biti postavljen ravno oko tijela, bez previše zatezanja.

Važno je imati na umu da se preporučene granice obima struka razlikuju prema spolu i populaciji, pa jedna izmjerena vrijednost sama po sebi ne predstavlja dijagnozu.

Ako ste zabrinuti zbog tjelesne težine ili obima struka, najbolje je da se posavjetujete s porodičnim ljekarom.