Pred očima Srbije nastaje nova vojska: Amerikanci i Turci imaju ključnu ulogu

Transformacija Kosovskih sigurnosnih snaga u punopravnu vojnu formaciju ulazi u završnu fazu uz snažnu podršku Sjedinjenih Američkih Država i Turske. Iako proces izaziva oštro protivljenje Beograda i održava podjele unutar NATO saveza, vlasti u Prištini ubrzano zaokružuju odbrambene kapacitete i mijenjaju sigurnosnu ravnotežu na zapadnom Balkanu.

Transformacija Kosovskih sigurnosnih snaga (FSK) u punopravnu odbrambenu formaciju predstavlja jedan od najsloženijih segmenata savremene izgradnje države na zapadnom Balkanu, prenosi beogradski Blic pozivajući se na analizu hrvatskog portala Tportal. Započet formalno krajem 2018. godine usvajanjem zakonodavnog paketa, ovaj desetogodišnji proces nastoji redefinisati sigurnosnu arhitekturu Kosova u uvjetima ograničenog međunarodnog konsenzusa.

Korijeni današnjih odbrambenih struktura Kosova leže u demilitarizaciji Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) nakon sukoba 1999. godine.

Proglašenjem nezavisnosti Kosova 2008. godine i implementacijom plana koji je izradio finski diplomata Martti Ahtisaari, Kosovski zaštitni korpus je rasformiran, a osnovane su Kosovske sigurnosne snage. U svojoj ranoj fazi one su bile definirane kao lake, multietničke i profesionalne snage naoružane isključivo malokalibarskim oružjem, s primarnim zadacima u civilnoj zaštiti, uklanjanju eksplozivnih naprava te operacijama potrage i spašavanja, uz zakonsko ograničenje na maksimalno 2.500 aktivnih pripadnika.

Alternativni pravni manevar u Prištini
Političko rukovodstvo u Prištini je od Strateškog pregleda sektora sigurnosti 2014. godine kontinuirano težilo transformaciji FSK-a u klasične oružane snage s odbrambenim mandatom, smatrajući vojsku neizostavnim atributom državnog suvereniteta.

Glavna prepreka formalnom uspostavljanju oružanih snaga Kosova nalazila se u ustavu. Za ustavne amandmane bila je potrebna dvotrećinska većina svih zastupnika u parlamentu, ali i dvotrećinska većina glasova zastupnika koji drže zagarantovana mjesta za manjinske zajednice. Budući da su srpski politički predstavnici odlučno blokirali te izmjene, Skupština Kosova je u decembru 2018. godine primijenila alternativni pravni manevar.

Tada je usvojen paket od tri zakona, među kojima i Zakon o Ministarstvu odbrane, čime je dotadašnje ministarstvo transformisano u civilno tijelo za upravljanje odbranom. Izglasan je i Zakon o FSK-u, kojim je formacija dobila vojni mandat za zaštitu teritorijalnog integriteta i suvereniteta, kao i Zakon o službi u snagama sigurnosti. Iako je naziv formalno zadržan kako bi se izbjeglo kršenje ustava, zakonski akti su suštinski promijenili karakter formacije, predviđajući povećanje na 5.000 aktivnih vojnika i 3.000 pripadnika rezervnog sastava.

Cjelokupna transformacija koncipirana je kao trofazni proces od 2018. do 2028. godine. Prva faza obuhvatila je doktrinarnu tranziciju i reorganizaciju komandne strukture, dok je druga faza, od 2021. do 2025. godine, bila usmjerena na osiguranje operativnih kapaciteta, intenzivnu nabavku opreme, obuku i drastično povećanje budžeta. Posljednja faza, koja je trenutno u toku, podrazumijeva postizanje punog operativnog kapaciteta, interoperabilnost sa standardima NATO-a i završnu integraciju jedinica.

Višemilionska ulaganja i savremeno naoružanje
Finansijski indikatori jasno oslikavaju intenzitet ove tranzicije. Prema analizama Kosovskog centra za sigurnosne studije (QKSS), budžet Ministarstva odbrane utrostručio se u periodu od četiri godine, dostigavši iznos veći od 207 miliona eura.

U istom razdoblju Vlada Kosova uložila je više od 450 miliona eura u sisteme naoružanja, infrastrukturu i vojne baze. Modernizacija uključuje nabavku taktičkih oklopnih vozila poput turskih modela Otokar Cobra, daljinski upravljanih borbenih stanica, minobacača i savremenih protivoklopnih sistema.

FSK najviše ulaže u protivoklopna i artiljerijska sredstva radi osposobljavanja za odbranu od mehanizovanih prijetnji. Među nabavljenim sistemima ističu se američke vođene protivoklopne rakete FGM-148 Javelin, turski raketni sistemi OMTAS dometa do četiri kilometra, kao i njemački ručni protivoklopni bacači Panzerfaust 3. Nabavljeni su i američki mobilni artiljerijski sistemi Hawkeye kalibra 105 milimetara montirani na laka vozila Humvee, kao i turski minobacači Vuran kalibra 120 milimetara.

Flota oklopnih vozila sastoji se isključivo od točkaša, s naglaskom na vozila otporna na mine (MRAP) i laka oklopna izviđačka vozila. U arsenalu se nalazi više od stotinu američkih oklopnjaka M1117 Guardian, oko dvije stotine vozila Humvee naoružanih mitraljezima M2 ili bacačima granata Mk 19, te dvadesetak turskih oklopnih vozila Cobra I i Cobra II, dok je logistička flota kamiona u potpunosti nabavljena od njemačkih proizvođača Rheinmetall i Mercedes-Benz.

Zračne komponente oslanjaju se na bespilotne letjelice, prvenstveno na turski borbeno-izviđački dron Bayraktar TB2 i američki taktički izviđački sistem RQ-20 Puma. U sastavu su i dronovi kamikaze Skydagger, dok je sa Sjedinjenim Američkim Državama potpisan ugovor o nabavci višenamjenskih transportnih helikoptera UH-60 Black Hawk.

Pješadijsko naoružanje u potpunosti je standardizovano prema normama NATO saveza, pa su u upotrebi američki karabini M4, njemačke jurišne puške Heckler & Koch G36, te snajperi finskog proizvođača SAKO i turskog MKEK-a. Uz to, vlasti u Prištini pokrenule su razvoj domaće namjenske industrije s ciljem otvaranja fabrike municije do kraja godine i sklapanja lakih izviđačkih dronova.

Međunarodne podjele i protivljenje Beograda
Pitanje izgradnje kosovskih oružanih snaga generiše duboke podjele na međunarodnoj sceni. Zvanični Washington pruža najsnažniju bilateralnu podršku ovom procesu i tretira ga kao legitiman korak suverene države, osiguravajući logistiku, opremu i zajedničke obuke uz apele za uključivanje manjinskih zajednica.

S druge strane, Sjevernoatlantski savez zadržava neutralan stav jer unutar saveza nema konsenzusa budući da četiri članice ne priznaju nezavisnost Kosova. NATO se formalno poziva na Rezoluciju 1244 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija, prema kojoj je KFOR jedina legalna vojna snaga na terenu, premda se u praksi izvode selektivne vježbe i obuke.

Zvanični Beograd i Moskva ovaj proces smatraju direktnim kršenjem Rezolucije 1244 i prijetnjom regionalnoj sigurnosti. Vlasti u Srbiji na to gledaju kao na militarizaciju koja ugrožava srpsko stanovništvo na sjeveru Kosova, što dodatno opterećuje dijalog o normalizaciji odnosa koji se vodi pod okriljem Evropske unije.

Nezavisne analize upozoravaju i na nedostatke poput netransparentnosti budžetskih ulaganja, izostanka adekvatnog javnog nadzora te dugoročne kadrovske i logističke održivosti formacije. Ipak, vojni stručnjaci ocjenjuju da transformacija FSK-a u vojsku predstavlja nepovratan proces koji postupno mijenja geopolitičku realnost na Balkanu.

Izvor: Blic Dodatni izvori: Tportal