Milioni tona plina nestaju, Katar spas traži u SAD-u
Katarska kompanija QatarEnergy sklapa dugoročne ugovore o kupovini ukapljenog prirodnog plina (LNG) od američkih i drugih proizvođača kako bi nadoknadila moguće gubitke zbog otežanog izvoza kroz Hormuški moreuz.
Izvršni direktor kompanije i katarski ministar energetike Saad Sherida Al-Kaabi rekao je za Reuters da bi zatvaranje tjesnaca odmah podiglo cijene plina, što bi QatarEnergyju omogućilo zaradu na razlici između nižih cijena u SAD-u i viših u Evropi.
Kompanija želi osigurati znatno više od sedam miliona tona LNG-a godišnje. U posljednje dvije sedmice potpisala je ugovore o kupovini tri miliona tona godišnje od australskog Woodsidea, iz njegovih američkih postrojenja, te do četiri miliona tona od američkog Cheniere Energyja. Isporuke iz Cheniereovih postrojenja počet će 2031. godine.
QatarEnergy pregovara i s drugim proizvođačima, među kojima je američki Venture Global, a planira zaključiti dodatne dugoročne ugovore.
Ipak, američki LNG ne može jednostavno zamijeniti katarski plin namijenjen postojećim kupcima. Prema riječima Al-Kaabija, dugoročni ugovori preciziraju terminal s kojeg se plin isporučuje i njegovo odredište, zbog čega preusmjeravanje pošiljki nije jednostavno.
Katar osigurava oko petine svjetskog izvoza LNG-a, a sve njegove pošiljke prolaze kroz Hormuški tjesnac. Iranski napad na plinska postrojenja u Ras Laffanu sredinom marta uništio je 17 posto katarskih izvoznih kapaciteta. Popravak bi, prema procjenama Al-Kaabija, mogao trajati od tri do pet godina, tokom kojih QatarEnergy neće moći isporučivati 12,8 miliona tona LNG-a godišnje.
Kompanija je zbog oštećenja proglasila višu silu u dijelu dugoročnih ugovora, a taj status produžila je do kraja godine. Viša sila omogućava privremeno oslobađanje od ugovornih obaveza zbog izvanrednih okolnosti na koje kompanija ne može utjecati.
Al-Kaabi je naveo da bi Katar mogao obnoviti proizvodnju punim kapacitetom u roku od sedam dana nakon postizanja mirovnog sporazuma na Bliskom istoku, pod uslovom da budu dostupni brodovi za prijevoz plina. Međutim, zbog uništenih postrojenja proizvodnja bi do završetka popravki mogla dosegnuti najviše 83 posto predratnog nivoa.
