CICI, ŠTO SI LJUTA?: Pismo upućeno građaninu Vučiću o kojem bruji Srbija

Portal Nova.rs prenosi oštar autorski tekst posvećen izbornom porazu Aleksandra Vučića i pozivu na krivičnu odgovornost njegove administracije.

Aleksandar Vučić je izgubio izbore, ali nije izgubio poriv da targetira novinare. Čovjek bi pomislio da će poslije četrnaest godina apsolutne vlasti, makar u noći kapitulacije, smoći snage da progovori o vlastitoj odgovornosti: o ljudima s kojima je porobio državu, poslovima kojima je očerupao budžet i policajcima koji su, umjesto da štite našu djecu, tu djecu prebijali. Umjesto toga, opet smo na nišanu bili mi sa Nove i N1. "Najprljaviji ološ", procijedio je odlazeći.

Cici, što si ljuta?

Nismo ti mi uzeli glasove. Građani su te kaznili na biralištima. Zasluženo.

A mi? Mi smo samo radili svoj posao. Uprkos svemu što si nam priredio, bilježili smo šta se u ovoj zemlji stvarno događa. Razumijem da ti je ta razlika teško shvatljiva. Deceniju i po si se ponašao kao da ništa ne postoji bez tvog amina, a sad si na teži način saznao da stvarnost postoji čak i onda kad se ne poklapa sa maštarijama tvojih pregalaca iz Informera koji odbijaju da vrate glavu jednoj plemenitoj životinji. Vidiš kako je lijepo kad narod diše i kad nije upisan u tvoje kapilarne spiskove.

U toj prvoj večeri bez izborne pobjede ogolilo se sve zbog čega si pao.

Pobijedio te je narod, Aleksandre Vučiću, a tebi su krivi novinari. Građani su glasali, džabe ubjeđuješ sebe da im je neko naredio. Studenti su izdržali gotovo dvije godine tvoje torture, a ti ih i dalje vidiš samo kao izvođače tuđih radova. U tvom univerzumu samo je tvoja vlast bila autentična, samonikla i nevina.

I znaš šta je sjajno u svemu tome? Sinoć si definitivno resetovan na radikalska podešavanja. A jutros? Slušamo tvog malog od palube, Miloša Vučevića, kako već postrojava "105 političkih samuraja" u Skupštini. Kaže, čeka nas duga i iscrpljujuća rasprava.

Samuraji, Miloše? Teška priča, oni imaju neke kodekse. Prije će to biti poslanički klub za kolektivnu odbranu. Jedan zna ko je potpisao aneks, drugi ko je zvao tužioca, treći kome je odnesen kofer, četvrti ko je naredio da kordon udari na mladost. Ako među svim tim preplašenim kadrovima uspijete sastaviti 105 ljudi oko kojih tužilaštvo neće imati pune ruke posla, bit će vam to veći podvig od cijele ove propale kampanje. Čuvajte vi dobro te svoje samuraje. Naročito onog trenutka kad prvi među njima zatraži status svjedoka-saradnika i počne objašnjavati kako je on zapravo "samo izvršavao naređenja".

Raspadat ćete se, Aleksandre Vučiću. Tako završavaju družine okupljene oko plijena i državne kase. Dok ima funkcija, tendera i zaštite, svi te brane do posljednjeg daha. Kad toga nestane, naprasno se sjete porodice, narušenog zdravlja i potrebe da se posvete privatnom biznisu.

Nego da pitam, kako je od jutros Siniša? Sjeti se njega, jer kad nestane plijena odmah počinje rasprodaja onoga što članovi kartela znaju jedni o drugima. Tu tek kreće razvezivanje jezika.

Zato je dirljivo slušati te kako najavljuješ da ti se jezik tek sada razvezao. Šta si to, tačno, dosad prešućivao? Koga si pokrivao? Šta to znaš što građani nisu smjeli saznati dok su te plaćali da im budeš predsjednik?

Slobodno govori. Za početak, sjedi preko puta tužioca.

Naročito o onome što su kolege Radonjić i Cvijić objavili u Radaru. O Sky porukama, Darku Šariću i onome što je pisao o Oskaru i Čvarku. Duguješ objašnjenje o posrednicima, obećanim pomilovanjima i vezama državnog vrha sa narko-kartelom koje su opisali. To nisu teme koje se brišu nervoznim režanjem pred kamerama.

Čvarak je Čvarak, Aleksandre Vučiću, koliko god pred ogledalom uvježbavao ulogu državnika.

Nemoj ti da nam biraš teme i propisuješ šta će institucije istraživati. Nisi mogao dok si bio najmoćniji, nećeš ni sad.

I znamo da bi najradije cijelu stvar zatrpao pričom o zvučnom topu: da sam postaviš pitanje, sam sročiš odbranu, proglasiš da smo lagali i zakukaš o političkom progonu čim neko zatraži papire. Imamo vijest za tebe: više nećeš određivati dokle istraga smije ići.

Previše je otvorenih pitanja da bismo stali na zvučnom topu. Čekamo odgovore.

Za Krička, Repca i Žmirića. Za prebijanja, naređenja i unapređenja poslije nasilja nad demonstrantima. Za policajce koji su stajali sa strane i gledali u zemlju dok su kriminalci kidisali na studente i građane. Za one koji su djecu privodili, a kriminalce čuvali. Za BIA, VBA i čitav bezbjednosni sistem. Za one koji su pratili građane, pravili spiskove, naređivali hapšenja i koji su pristali da služba državi postane služba jednom čovjeku. Nećemo ti zaboraviti ni Lučića iz Telekoma, ni Zvonka, ni Milana, kao ni tužioce čija se lojalnost godinama mjerila skretanjem pogleda. Od Nenada Stefanovića pa nadalje. Dolazi vrijeme istine i istrage, bivši predsjedniče.

I radit će se temeljno, Aleksandre Vučiću. Od Zorane Mihajlović, preko Ane Brnabić i Tome Nikolića, do Vacića, Bihalija i posljednjeg lokalnog kabadahije i dvorske lude kojima si zastrašivao ljude preko televizija. Svako prema onome što je radio: ko je potpisao, ko naredio, ko prikrio. I Goran Vesić. I svi koje si pomilovao.

Sad na red dolazi pravda. Za svako prebijeno dijete i za svaku majku koja je noć provela ispred policijske stanice ili bolnice.

Niko ti neće zaboraviti šesnaest ljudi koji su poginuli pod betonskom nadstrešnicom kao žrtve korupcije čiji si ti politički pokrovitelj.

Godinama si prisvajao svaki kilometar asfalta, svaki most i svaku fabričku halu, objašnjavajući nam da bez tebe ni trava ne raste. Red je da sada položiš račune dokle su dosezali tvoj uticaj i tvoja volja kad se sve završavalo pljačkom, nasiljem i smrću.

Ni poslanički imunitet nije trajno sklonište, ako se tome nadaš. Moguće je da te, umjesto Vučevićevih dugih rasprava sa skupštinske govornice, sačeka kraći razgovor sa zatvorskim čuvarom o tome kad počinje šetnja. Do toga se dolazi dokazima, sudskim postupkom i odlukom suda. Upravo onim što uređena država mora garantovati i tebi. I garantovat će ti, Aleksandre Vučiću.

Znam šta te posebno peče: to što nas nisi slomio i što smo tvoje priznanje poraza dočekali na svojim radnim mjestima, uprkos "sinjor Pedru", bivšem novinaru Sadleru i "medijskom profesionalcu iz tvojih redova" Marku Stjepanoviću. Nije vam pošlo za rukom.

I tada vam je rečeno da obraz nema cijenu, ali ste izgleda svi zajedno morali sačekati izbornu noć da biste shvatili tu prostu rečenicu. Mogli ste preuzeti firmu, servere i kancelarijski namještaj. Nas niste mogli kupiti. Baš kao što je zakazala i tvoja kupovina glasača.

Bili smo tu kad je bilo najteže. Provjeravali smo, zvali, otkrivali i objavljivali. A ti si na kraju morao izaći pred kamere i priznati vlastiti poraz.

Zato razveži jezik, Aleksandre Vučiću, i kaži sve. Možda će ti saradnja sa tužilaštvom biti najkorisniji politički potez u karijeri.

Samo nemoj više vrijeđati građane kuknjavom kako je zakon zapravo osveta. Predugo si sebe poistovjećivao sa Srbijom. Vrijeme je da država pokaže da može bez tebe i da zakon važi i za tebe.

Od nas nema pružene ruke pomirenja. Samo zahtjev da te stigne ruka pravde.

Cici, što si ljuta? Pa mi smo tek počeli postavljati pitanja.