Najveća greška žena koje su uvijek fine prema svima

Psihologinja upozorava: Kada stalno ugađate drugima, možete izgubiti sebe

Uvijek ste tu za druge, teško izgovarate „ne“, izbjegavate sukobe i osjećate krivicu čim nekoga razočarate? Poznata britanska psihologinja Julie Smith upozorava da se iza takvog ponašanja ne krije uvijek samo dobrota, već i strah koji može narušiti samopouzdanje i osjećaj vlastite vrijednosti.

Biti ljubazan i spreman pomoći drugima svakako je poželjno. Problem nastaje kada potreba da svi oko nas budu zadovoljni postane važnija od naših želja, stavova i osjećaja. Tada pristajemo na ono što ne želimo, prešućujemo ono što nam smeta i stalno se prilagođavamo drugima kako se niko ne bi naljutio ili razočarao.

Smith objašnjava da mnogi ljudi pogrešno poistovjećuju ugađanje drugima s dobrotom. Kada nam je najvažnije da nas drugi prihvate, odluke često donosimo iz straha od neodobravanja, a ne zato što zaista želimo nekome pomoći.

Zašto je nekim ženama toliko teško reći „ne“?

Zamislite da vas kolegica zamoli da preuzmete njen posao iako već imate previše obaveza. Pristajete, svjesni da ćete zbog toga ostati duže na poslu. Prijateljica očekuje da joj budete dostupni svaki put kada ima problem, ali kada vama zatreba razgovor, osjećate da joj predstavljate teret. Partner odluči kako ćete provesti vikend, a vi se složite iako biste najradije ostali kod kuće.

Naizgled su to sitni kompromisi, ali ako se stalno ponavljaju, možete početi osjećati da drugi upravljaju vašim životom.

Iza takvog ponašanja često se krije strah od sukoba, odbacivanja ili toga da nas drugi dožive kao sebične i teške osobe. Ugađanje tada postaje način izbjegavanja neprijatnih osjećaja, a ne izraz iskrene želje da pomognemo.

Razlika je važna: kada nešto radimo iz ljubavi, solidarnosti ili zadovoljstva, naš izbor je slobodan. Kada to činimo jer se bojimo posljedica odbijanja, počinjemo zanemarivati vlastite potrebe.

Ovaj obrazac nije karakterističan samo za žene, ali društvena očekivanja da budu požrtvovane, brižne i spremne na kompromise mogu im dodatno otežati postavljanje granica.

Najveći problem nije umor, nego gubitak vlastitog identiteta

Smith upozorava da posljedice mogu biti ozbiljnije od iscrpljenosti. Kada godinama prilagođavamo ponašanje tuđim očekivanjima, možemo postepeno izgubiti jasnu predstavu o tome šta sami želimo.

Svaki put kada nekome dozvolimo da pređe našu granicu, promijenimo mišljenje samo da bismo se uklopili ili prešutimo nešto što nam je važno, pravimo kompromis sa sobom.

Pojedinačno, takve situacije možda ne izgledaju značajno. Međutim, kada postanu pravilo, mogu utjecati na samopouzdanje i način na koji doživljavamo sebe.

Osoba koja je dugo stavljala druge na prvo mjesto može doći do trenutka kada više nije sigurna šta joj je važno, kakva želi biti i šta zaista misli.

Tako žena koja godinama pokušava da je svi vole može postepeno izgubiti kontakt s vlastitim željama.

Nauka prepoznaje ovaj obrazac ponašanja

U psihologiji se istražuje potiskivanje vlastitih misli, osjećaja i potreba radi očuvanja odnosa s drugim ljudima.

Pregled naučnih radova objavljen 2020. godine u časopisu Asian Journal of Psychiatry ukazao je na povezanost potiskivanja vlastitih potreba s određenim psihološkim teškoćama, uključujući simptome depresije.

Autori naglašavaju da se takvo ponašanje ne može posmatrati odvojeno od društvenih i kulturnih očekivanja te odnosa u kojima osoba živi.

To ne znači da će svaka žena koja teško kaže „ne“ razviti depresiju niti da je ugađanje drugima samo po sebi psihološki poremećaj. Ipak, dugotrajno zanemarivanje vlastitih potreba može biti povezano s lošijim psihološkim blagostanjem.

Problem često ostaje neprimijećen. Žena koja se ne žali, ne pravi probleme i sve uspijeva obaviti može drugima djelovati zadovoljno, dok se iznutra suočava s frustracijom, usamljenošću ili ljutnjom koju sebi ne dopušta pokazati.

Četiri znaka da vam pretjerana ljubaznost šteti
Julie Smith izdvaja nekoliko znakova da potreba za tuđim odobravanjem postaje problem.

1. Automatski pristajete na sve. Izgovarate „da“ prije nego što razmislite imate li vremena, energije ili želje da nešto uradite. Tek kasnije dolaze iscrpljenost i ljutnja.

2. Pretjerano se opravdavate. Kada konačno postavite granicu, osjećate potrebu da detaljno objašnjavate svoju odluku, kao da morate dokazati da imate pravo na nju.

3. Osjećate krivicu kada nekoga razočarate. Čak i kada znate da ste donijeli razumnu odluku, teško podnosite pomisao da je neko nezadovoljan vama.

4. Vaše samopouzdanje zavisi od tuđeg mišljenja. Pohvala vam donosi veliko olakšanje, dok neodobravanje doživljavate kao dokaz da s vama nešto nije u redu.

Zajedničko ovim situacijama jeste to što osoba postepeno prepušta drugima da određuju njene granice i osjećaj vlastite vrijednosti.

Kako prestati ugađati svima, a ne postati sebičan?
Promjena ne zahtijeva da preko noći postanete potpuno druga osoba. Prvi korak može biti da sebi date vremena prije nego što prihvatite nečiji zahtjev.

Umjesto automatskog pristanka, možete reći: „Moram provjeriti svoje obaveze pa ću ti javiti.“ Tako dobijate priliku da odlučite bez pritiska.

Drugi korak je učenje kako podnijeti nečije nezadovoljstvo. Nije prijatno kada se neko razočara, ali to ne znači da ste postupili pogrešno.

Važno je i da odbijanje prestanete doživljavati kao lični neuspjeh. Možete voljeti prijateljicu, a da joj ne budete dostupni u svakom trenutku. Možete biti dobra kolegica i odbiti dodatni posao. Možete biti posvećena partnerica i imati vlastite planove.

Briga o vlastitim potrebama nije znak sebičnosti, već važan dio emocionalne zrelosti. Ako ste izgubili osjećaj za vlastite želje, počnite donositi male samostalne odluke i obraćajte pažnju na ono što vam zaista prija.

Ipak, postavljanje granica nije jednako jednostavno u svim odnosima. Ako finansijski zavisite od nekoga, radite u nesigurnim uslovima ili se bojite reakcije druge osobe, promjena može zahtijevati dodatnu podršku i oprez.

Ne morate biti svima omiljena osoba

Ljubaznost i zauzimanje za sebe nisu suprotnosti. Možete biti dobra osoba, a istovremeno zaštititi vlastite granice i postupati u skladu sa svojim vrijednostima.

To znači da ponekad možete nekoga razočarati, odbiti zahtjev ili se ne složiti s tuđim mišljenjem, a da zbog toga ne postanete loša osoba.

Kada godinama nastojite da svi budu zadovoljni vama, najteži dio promjene može biti prihvatanje činjenice da to nikada neće biti moguće.

Cilj nije da se svima dopadate, nego da ne morate stalno odustajati od sebe kako biste zaslužili tuđe odobravanje.