Sahranjen Goran Bare: Majka se slomila od bola, sin nije mogao zaustaviti suze

Muzičar i frontmen grupe "Majke", Goran Bare, sahranjen je na Gradskom groblju u Vinkovcima, gradu u kojem je odrastao i započeo svoju muzičku karijeru. Na posljednji ispraćaj došlo je oko 500 ljudi, među kojima su bili članovi porodice, prijatelji, saradnici i brojni poštovaoci njegove muzike.

Sahrana je održana u 13 sati, a prije ukopa svećenik je održao molitvu. Posebno emotivan trenutak bio je oproštaj članova porodice, kada su Goranova majka, otac i sin Miran spustili po jednu crvenu ružu u grob.

Oproštaj porodice
Ovaj trenutak bio je posebno emotivan. Goranov sin nije mogao zadržati suze dok se opraštao od oca, a sve vrijeme bio je uz baku i djeda, koji su u invalidskim kolicima. 

Ožalošćena porodica primala je saučešće, a među okupljenima je bio i Miran, s kojim, kako se navodi, muzičar nije bio u dobrim odnosima. 

Goran Bare sahranjen je u porodičnoj grobnici.

Kolege na ispraćaju
Među prvima su na sahranu došli članovi grupe „Majke“. Svi su bili odjeveni u crno i nisu mogli sakriti tugu zbog odlaska kolege.

Na posljednji ispraćaj došao je i frontmen grupe „Partibrejkers“, Zoran Kostić Cane, kao i bivši član „Majki“ Zoran Čalić te poznati hrvatski ilustrator Dubravko Mataković.

Čalić se prisjetio odnosa s Baretom i značaja koji je muzičar imao u njihovim životima.

- Mi smo došli da ispratimo našeg prijatelja u miru. Znamo svi kako je ispunio i obilježio naše živote. Voljeli smo se i mrzili, ali mnogo više voljeli. Napravili smo dobre stvari koje ostaju iza nas. S mislima na Gorana danas, opraštamo se fizičkim putem, ali svakako da je on tu, uvijek s nama - rekao je Zoran Čalić.

Govorio je i o tome da se s Baretom nije čuo godinama, iako je pratio šta se dešava s njegovom karijerom.

- Nismo se čuli više od pet, šest, sedam godina možda, jednostavno putevi su nam se razišli, ali, naravno, uvijek sam pratio šta se događa i bio njegov najveći fan još u ranim danima grupe „Majke“, dok još nisam ni svirao u grupi -  izjavio je Čalić.

Svećenik govorio o njegovom životu
Tokom molitve prije ukopa svećenik se osvrnuo i na teške trenutke u Baretovom životu, njegove poroke i borbu s ličnim problemima, ali i na muziku kroz koju je izražavao svoja osjećanja.

- To je obilježilo, opteretilo tvoj život od mladosti. To te je guralo u mrak, u bezizlazne situacije. Kroz to si izgubio voljenu ženu. Raspao ti se brak i porodica. Raspao si se malo i ti, ali nije to ono jedino i ono glavno u tvom životu. Tebe je obilježila i muzika. U svojoj nemoći i želji da sve nadvladaš pjevao si o ljubavi, tražio si smisao, ljubav, svjetlo, izlaz. Mogli bismo reći, tražio si Boga i vjerujem da si ga i našao. Boga, oca milosrđa -  govorio je svećenik nad sandukom.

Svećenik je pročitao i poruku posvećenu muzičaru, u kojoj se ističu njegova iskrenost, životne borbe i sposobnost da vlastita iskustva pretvori u pjesme koje su obilježile generacije slušalaca.

- Neko je napisao sljedeće: „Bio si čovjek koji nikada nije skrivao svoje slabosti, koji je o životu govorio bez uljepšavanja i koji je sve ono što je osjećao pretvarao u muziku. Tvoje pjesme nikad nisu bile samo pjesme, bile su ispovijest, borbe, padovi i novi počeci, vrlo bitno. U njima je bilo tuge, bijesa, straha i samoće, ali i toliko ljubavi, nade i želje za životom, za onim najvrednijim što ti je Bog dao, život. Gorane, pisao si o onome o čemu mnogi nisu imali hrabrosti ni govoriti. Nisi se bojao pokazati svoje najteže boje, a upravo su se u toj tvojoj iskrenosti prepoznavale generacije slušalaca. Tvoji stihovi nekima su bili utjeha u teškim trenucima, drugima podsticaj da krenu dalje, a mnogima podsjetnik da i u najvećoj tami postoji tračak svjetla. Pjesme su ti govorile o ljubavi, o pronalasku vlastitog mira, do onih u kojima si nas pozivao da se pokrenemo, živimo i ne odustanemo“ - pročitao je svećenik.

Muzička karijera
Goran Bare rođen je 16. augusta 1965. godine u Vinkovcima, u radničkoj porodici. Prvu grupu, „Duo debili“, osnovao je s prijateljem Marinom Pokrovcem 1980. godine, a krajem 1984. osnovao je grupu „Majke“.

Bend je 1990. godine objavio prvi album „Razum i bezumlje“. Godinu kasnije Bare je pokrenuo samostalni projekt pod pseudonimom Hali Gali Halid, spajajući garažni rock i narodnu muziku.

S novom postavom grupe „Majke“ objavio je albume „Razdor“ (1993.), „Milost“ (1994.), „Vrijeme je da se krene“ (1996.) i „Put do srca sunca“ (1998.).

Početkom 2000-ih pokrenuo je samostalnu karijeru uz prateći sastav „Plaćenici“. Album „Izgubljen i nađen“ objavljen je 2001. godine, a s njega se izdvojila pjesma „Put ka sreći“.

Nakon pauze ponovo je okupio „Majke“. Bend je 2011. godine objavio album „Teške boje“, koji je osvojio šest nagrada Porin, dok je 2018. objavljen studijski album „Nuspojave“.