Ispovijest bivšeg Vučićevog čovjeka trese Srbiju: ‘Vidio sam valjda 100 revolvera. Rekli su nam..."

Momčilo Marjanović, 54-godišnjak koji je veći dio života proveo u Novom Sadu i više od 10 godina bio aktivist Srpske napredne stranke (SNS), svjedočio je kupovini glasova te organiziranju i plaćanju batinaša da čuvaju prostorije stranke ili izazivaju incidente i sukobe s policijom kao „ubačeni elementi“ među studentima. Bio je i u Pionirskom parku ispred zgrade Predsjedništva Srbije, takozvanom „Ćacilendu“, 15. ožujka 2025. tijekom najmasovnijeg prosvjeda ikada održanog u Srbiji, piše Birn.rs.

„Moja uloga je bila da ekipu momaka vodim na najrizičnija i kritičnija mjesta, kao što je ‘Ćacilend’, na bilo kojim skupovima gdje su bili na suprotnoj strani studenti ili oporba – mi smo bili u tom epicentru. Uvijek sam bio s tim momcima u prvim redovima, gdje god su bili skupovi i naše je bilo da u krajnjoj nuždi, naravno, upotrebljavamo silu, mada često je bilo i bez krajnje nužde“, kaže Marjanović u intervjuu za BIRN.

Tih dana u parku, vidio je „minimum“ stotinjak ljudi s pištoljima.

„U šetnji kroz taj Ćacilend sam vidio dosta ljudi da imaju revolvere koje nisu, uzgred budi rečeno, ni krili. Da l’ nazad za kaišem, da l’ za pojasom… Duge cijevi ne, ali revolvere su nosili i to ne mali broj ljudi. Sigurno stotinjak“.

Jedan od njegovih poslova bilo je i da – zajedno s momcima koje je skupljao – vrši pritisak na takozvane „sigurne birače“ da izađu na birališta. Za ovaj posao su dobivali novac i on i oni.

„Obično je bilo sto eura, sad čujem da daju i mnogo više… čujem da daju četiristo, petsto eura za glas.“

Marjanović je u nekoliko razgovora s novinarima BIRN-a opisao mehanizme organiziranja batinaša pod kontrolom SNS-a i rekao da je uputstva, kao i novac u kešu, dobivao izravno od Nenada Barca, direktora poduzeća JKP Novosadska Toplana.

Barac je odbio odgovoriti na pitanja BIRN-a o navodima o isplatama novca SNS aktivistima u prostorijama javnog poduzeća na čijem je čelu. Samo je pitao odakle BIRN-u informacije o tome i prekinuo razgovor.

Marjanović je dobivao plaću i od novosadskog komunalnog poduzeća Lisje, za koje je godinama radio preko omladinske zadruge, iako se nikada nije ni pojavio na poslu – tako je, pored isplata u kešu, nagrađivan za svoj doprinos režimu Srpske napredne stranke.

„To su fantomska, tako ih nazivaju, ta radna mjesta. Al’ nisam ja jedini, nažalost, da sam jedini, bilo dobro… [Oni kažu] ‘mi tvoje usluge plaćamo kroz to što ćeš dobivati plaću’. Tako da nikad nisam otišao na posao. Naravno, dobivao sam plaću redovnu“, ispričao je on u intervjuu za BIRN.

Bivši aktivist SNS-a opisuje i prijetnje i napade koje je doživio nakon što je počeo odbijati zadatke. U svibnju ove godine, podnio je i prijavu pošto su ga napali Bojan Mihajlović, MMA borac i aktivist SNS-a poznat po nasilnim incidentima, i njegov suradnik Vladimir Zukić.

Mihajlović i Zukić su odbili odgovoriti na pitanja BIRN-a. Obojica su negirali da poznaju Momčila Marjanovića.

Od osiguranja do „Ćacilenda“
Marjanović je rođen u Kikindi, gdje je završio gimnaziju. Sa 19 godina, otišao je u Novi Sad kako bi studirao povijest na Filozofskom fakultetu, ali se kasnije prebacio na Fakultet sporta i tjelesne kulture gdje je završio tečaj za nogometnog trenera.

Po završetku studija, počeo je raditi kao osiguranje. Na sličnim poslovima proveo je većinu svog radnog vijeka – od klubova, preko kladionica, do firmi. Prije 10-ak godina, na nagovor prijatelja, pridružio se Srpskoj naprednoj stranci.

Marjanović kaže da je osiguravao brojne skupove i kulturno-zabavne manifestacije koje je po Vojvodini i šire organizirao SNS ili lokalne samouprave u kojima je na vlasti ova stranka.

Nakon pada nadstrešnice 1. studenoga 2024. godine i početka masovnih prosvjeda, pred Marjanovića su počeli stizati zadaci koji su podrazumijevali sve više nasilja.

Uoči velikog studentskog prosvjeda 15. ožujka 2025. godine u Beogradu, proveo je više od dvije tjedna u Pionirskom parku ispred Predsjedništva Srbije, koji su građani nazvali „Ćacilend“ prevodeći grupu momaka koje je okupio.

Sastanci su se prije odlaska održavali u uredu direktora JKP Novosadska Toplana Nenada Barca. Novosadska oporba optužila je Barca u veljači 2025. da je otpustio nekoliko radnika zbog podrške studentskim prosvjedima. Barac je negirao da su otkazi politički motivirani.

Jedna od otpuštenih radnica, Danijela Sedlar, vraćena je na posao zbog nezakonitog otkaza, odlučio je Općinski sud u Novom Sadu prošle godine.

Barac je prethodno bio direktor JKP Informatika iz Novog Sada. Agencija za borbu protiv korupcije je 2019. zatražila smjenu Barca zbog sukoba interesa. Barac je navodno sklopio ugovor s firmom čiji je vlasnik njegov vjenčani kum.

„Onda kaže: Vi ste jaki, hrabri, ne moram ja vama da pričam ništa… Kao kad se ide u rat, znaš kako se motivira… U slučaju probijanja, rečeno je da branimo Ćacilend. Nije bilo potrebe da se detaljno priča, znalo se što treba da se radi – ako dođe do sukoba, da ne biramo sredstva, imamo sve šta nam je potrebno… I da idemo do kraja, da nemamo milosti“, kaže Marjanović.

500 eura dnevno za Ćacilend
Na sam dan prosvjeda, 15. ožujka je bio u prvim redovima. Za boravak u „Ćacilendu“ je dobivao 500 eura dnevno, a ljudi koje je vodio po 200 eura.

„Inače sam uvijek s momcima bio u prvom redu. I tako je oko cijeloga Ćacilenda. Svaki je imao svog pretpostavljenog koji je vodio grupu ljudi za taj dio, za taj prostor, za tu širinu ograde, koliko već prostor zauzima“, kaže on, opisujući momke koje je vodio kao „sportaše i prehrabre momke“, ali s „tim stavovima“.

Njegova grupa je imala sprejeve, palice i fantomke – sve to je njih i druge grupe, poput njegove, čekalo u šatoru u samom parku.

„S obzirom kakvi su likovi bili unutra, atmosfera je bila ok… Korišten je alkohol, nije bilo napeto, zbog soja ljudi nije bilo napeto, čak je i priželjkivano da dođe do problema od strane nekih ljudi“, opisuje on.

Na pitanje je li osjećao strah s obzirom na toliku količinu naoružanja, kaže: „Naravno da sam osjećao strah. Svaki normalan čovjek ima strah.“

„Bilo je momaka koji su koristili psihoaktivne supstance i alkohol, ali su radili posao za koji su plaćeni. Naravno, da zastrašuju i da ucjenjuju, da tuku i sve ostalo“.

Na pitanje kako je sve to bilo moguće naočigled velikog broja policajaca, Marjanović objašnjava da je policija „štitila i bila u koordinaciji s osobama iz Ćacilenda“.

„Bio sam prisutan kad je jedan policajac, vidio sam da ostalima komandira, imao je neki čin, nisam vidio koji, bio sam prisutan kad je izgovorio: ‘Gledajte da zaštitite uši u narednih petnaest minuta’“, kaže Marjanović u intervjuu za BIRN.

Kada je tijekom održavanja tišine niz ulicu Kralja Milana protutnjao zvuk zbog kojeg su tisuće ljudi krenule u stampedo, Marjanović kaže da se u dijelu parka u kom je bio nije čulo ništa.

„Ja nisam čuo ništa, mi smo bili udaljeniji od tog dijela gdje se masa raštrkala. Ali teško da bi čuli, jer koliko znam to je usmjereno“, kaže bivši aktivist SNS-a.

Navodi i da je bio prisutan kada je jedan od policajaca, kako kaže, ljudima u parku rekao: „Ako ne izdržimo za deset minuta, pustit ćemo da uđe jedan određen broj ljudi. Onda ih vi ovdje malo izmaltretirajte da bi ovi ostali vidjeli… da im strahom pokažete.“

„Ubačeni elementi“ i isplata u kešu
Marjanović je bio i na više skupova na kojima su se osobe koje je, kako kaže, angažirao SNS, ubacivale među građane i studente koji su prosvjedovali kako bi izazvali nasilne incidente.

Među njima su skupovi 15. ožujka u Beogradu, zatim u Bačkoj Palanci i Bačkom Petrovcu i Novom Sadu ispred prostorija SNS-a u noći između 13. i 14. listopada, kada je iz pištolja pucao pripadnik Kobri Vladimir Brkušanin.

„Bio sam i tu u prvim redovima, kao i uvijek. Tu sam i dobio flašicu u usta i kamen u nogu, al’ mislim da sam to dobio od momaka koji su poslani s naše strane, znači od naših ljudi“.

U Bačkoj Palanci, njegova grupa imala je zadatak da čuva prostorije SNS-a 12. kolovoza i odatle odmah krenula u Bački Petrovac gdje je za to veče bio zakazan prosvjed zbog uništavanja izložbe fotografija studenata.

„Rečeno je da ako dođe do sukoba, da budemo spremni na sukobe“, kaže Marjanović.

Marjanović kaže da ne tvrdi da su sukobi uvijek izrežirani, već da zna da su na ovim skupovima bili i objašnjava kako funkcionira mehanizam „ubačenih elemenata“.

„Bilo je mnogo ljudi na suprotnoj strani, gdje smo se organizirali da momke koji su iz drugih gradova, koje lokalni momci ne poznaju, infiltriraju u njihove redove, što su i učinili, da bi oni kamenjem i ostalim pirotehničkim sredstvima napadali, gađali policiju da bi se optužili studenti.“

Marjanović kaže da mu je uputstva izravno izdavao Nenad Barac, direktor JKP Novosadske Toplane.

„Ja sam izravnu komunikaciju s njim imao. Njemu sam javljao broj ljudi, koliko ide. On mi je odobravao broj ljudi i rekao je ‘toliko treba’… Izravno od njega sam uzimao novac i isplaćivao momke koje sam vodio i u Ćacilendu i na šetnjama i na skupovima.“

Navodi da je novac dobivao u kešu „u njegovom uredu, u zgradi, upravnoj zgradi JKP Toplana Novi Sad“.

„Izravno od njega. Kad on nije prisutan, također ima u prepiskama, novac me je čekao kod njegove tajnice“, kaže Marjanović, procjenjujući da je sveukupno od pada nadstrešnice „osobno iznio iz JKP Toplane Novi Sad“ između 350.000 i 400.000 eura.

Marjanović je kao dokaze priložio prepiske s Barcem.

Raskol sa SNS-om
Marjanović kaže da je u sukob sa strankom ušao prvo kada je spasio dvoje studenata koji su tijekom dana upali u „Ćacilend“, zbog čega je dobio „packe“. Nakon toga su odnosi zahladili, a na kraju je odbio ići u Kulu pred lokalne izbore koji su održani 29. ožujka ove godine.

„Negdje čovjek u mojim godinama, imajući divnu moju ćerkicu, dođe sebi. I odlazak pod Ostrog mi je pomogao. Ja sam s kćerkom [bio tamo] i ona je izrazila želju i jednostavno sam odlučio prekinuti. Znajući što me čeka, da ću odmah dobiti otkaz, da će mi egzistencija biti ugrožena.“

Nakon toga, kaže za BIRN, počeo je dobivati prijetnje od Bojana Mihajlovića, bivšeg MMA borca i aktivista SNS-a iza kojeg postoji serija optužbi za prijetnje i nasilje, kao i od njegova suradnika Vladimira Zukića.

Mihajlović je bio među grupom pristaša SNS-a koje je crnogorska granična policija na Zračnoj luci Tivat u lipnju ove godine deportirala, a na osnovi sigurnosne procjene da bi mogli predstavljati prijetnju po nacionalnu sigurnost.

„Bojan Mihajlović je rekao da nitko njemu nije ostao dužan, rekao je da sam mu dužan 55.000 eura – da bi imao razloga da te svoje poltrone usmjeri ka meni, gdje sam od Zukića Vladimira dobio te izjave da će mi dijete povrijediti. Čekićem u kičmu“.

Kako kaže, njih dvojica su ga i presreli automobilom u svibnju ove godine.

„Tu na crvenom bili su iza mene, Zukić je izašao i udario je četiri puta u staklo… Odatle sam otišao u policiju i prijavio slučaj, dao izjavu s konkretnim imenima kao što sad spominjem imena i stojim iza svake svoje riječi za Barca i za Mihajlovića i Zukića.“

Bivši SNS aktivist u intervjuu za BIRN kaže da je svjestan da je sve ove godine imao brojne privilegije.

„Gledam [iza sebe] neki period gdje sam uživao u tim nekim povlasticama, poput toga što se nisam pojavljivao na poslu. Taj financijski dio je bio izuzetno povoljan. Nisam nikada čekao red u čekaonici kod liječnika, niti moji prijatelji. Ne hvalim se ovime. Nadam se da će doći do promjena, pa da toga neće biti.“

Kaže i da se nada da će njegovu ispovijest saslušati i netko od njegovih „suboraca i shvatiti da ovo sve ide pogrešnim putem“.