"Na vrata crkve ušao je Vahid Halilhodžić, u ruci je držao zlatni lančić s križem..."

Dok je obnašao svoju svećeničku dužnost i službovao u Neumu, osebujni hercegovački svećenik don Aleksandar Aco Boras rado se prisjećao neobičnih crtica iz svog bogatog života. U razgovoru sa čitateljem "Slobodne Bosne", prekapajući po sjećanjima, prisjetio se anegdote u vrijeme dok je bio župnik u župi Ledinac u općini Grude.

U znak sjećanja na don Acu Borasa objavljujemo detalje anegdote iz Hercegovine.

-Jednog dana, baš kad sam se spremao za krštenje djeteta, pred mene je stupio mlad čovjek prekrasnog izgleda – izgledao je poput grčkog boga Apolona. Uljudno me pozdravio, a potom pružio ruku. Na njegovu se dlanu sjajio zlatni lančić s križem. Taj mladi čovjek, očigledno sportaš, rekao mi je: „Ja bih danas ovdje trebao biti kum na krštenju.“

Uzeo sam list papira i počeo upisivati podatke o djetetu i njegovim roditeljima. Na kraju tih podataka trebalo je upisati ime kuma, jednoga ili više njih. Kada sam upitao mladog „Apolona“ za ime i prezime koje ću unijeti u Maticu krštenih, on mi je odgovorio: „Ja sam Vahid Halilhodžić.“

U tom su mi trenutku kroz glavu smjesta prošle tri stvari: Vahid je musliman; on je napadač nogometnog kluba Velež; i stekao je iskrenog prijatelja ovdje, u župi Ledinac. Crkveni propisi nalažu da inovjerac ne može biti kum na krštenju. Znao sam da bih ga prema pravilima trebao odbiti, ali to bi značilo i razvrgnuti jedno lijepo prijateljstvo.

Tada sam se sjetio da je i ranije bivalo takvih uzajamnih kumstava. Zapitao sam se zašto bih ja rušio to prijateljstvo? Zaključio sam da treba učiniti upravo suprotno. Neka se ljudi što više zbližavaju i sprijateljuju. Neka oni koji su Kristovi što više prijateljuju s onima koji su Muhamedovi, i obrnuto. Neka budu bliži jedni drugima i neka se ne suprotstavljaju.

Upisao sam Vahida kao kuma na onaj list papira. Uslijedio je obred krštenja u ledinačkoj crkvi, a Vahid je bio jedan od dvojice kumova. Neposredno nakon krštenja, darovao je novokršteniku onaj zlatni lančić s križem. Uslijedilo je toplo, prijateljsko čestitanje, a roditelji su slavlje nastavili u svom domu, gdje je kum Vahid bio rado viđen gost na tom radosnom obiteljskom događaju.

Nakon svega, u Maticu krštenih prepisao sam sve podatke koje sam zabilježio prije obreda. Naravno, upisao sam i kuma Vahida. Tko god se želi uvjeriti u to, može slobodno provjeriti u Matici krštenih župe Ledinac, kazao je don Aco, otkrivši kako je kasnije pročitao da je legendarni Vaha tada bio uspješan trener u Africi.

Don Aco Boras preminuo je 16. septembra 2017. godine.

(SB)