Skandalozno: Bivši novinar beogradskog režimskog lista člana Predsjedništva BiH nazvao "đavlom"...

Milan Šutalo, nekadašnji dopisnik beogradske Borbe, a danas glavni urednik Hrvatskog medijskog servisa, medija pod kontrolom Čovićevog HDZ-a, izazvao je žestoke reakcije javnosti svojim najnovijim komentarom u kojem je člana Predsjedništva BiH, Željka Komšića, metaforički proglasio „đavlom“.

Iako se HMS formalno predstavlja kao nezavisna novinska agencija, riječ je o medijskoj perjanici HDZ-a BiH i politike Dragana Čovića.

Posebno je zanimljiv profesionalni put samog Šutala. Njegov prelazak s pozicije dopisnika beogradske Borbe — lista koji je historijski blizak srbijanskim državnim strukturama — na poziciju radikalnog branitelja politika HDZ-a BiH, u javnosti se često tumači kao dokaz dubokog političkog pragmatizma. Šutalova promjena dresa savršeno prati i političku bliskost i strateško partnerstvo koje na državnom nivou godinama održavaju Dragan Čović i Milorad Dodik.

Zašto je neprimjereno člana Predsjedništva BiH nazvati "đavlom"?

Korištenje teoloških konotacija i proglašavanje najviših državnih funkcionera „đavlima“, „šejtanima“ ili „sotonama“ predstavlja opasan presedan u medijskom prostoru, iz nekoliko ključnih razloga:

Kada jednog političara ne kritizirate zbog njegovih poteza, zakona ili politike, već ga proglasite „izvorom zla“ i „neprijateljem čovječanstva“, vi ga dehumanizirate. Time se politička rasprava izmješta iz sfere demokratskog dijaloga u sferu „vjerskog rata“, što u postratnom društvu poput BiH može biti direktan poziv na nasilje.

Đavo (ili vrag) predstavlja personifikaciju zla, vrhovnog demona i glavnog neprijatelja Boga i čovječanstva u mnogim religijama i filozofskim sustavima. Kroz povijest se opisuje kao pali anđeo, suparnik duhovnom i moralnom poretku te zavodnik koji navodi ljude na grijeh i destrukciju.

Đavo je glavni negativac u svim velikim religijama.

Prema kršćanskoj teologiji, đavo je izvorno stvoren kao savršeni anđeo (često identificiran kao Lucifer, “Svjetlonoša” koji se zbog ponosa i želje da bude jednak Bogu pobunio protiv Njega. Nakon pada s neba postao je Sotona, vladar pakla i knez ovoga svijeta koji iskušava ljude.

U islamskoj tradiciji, đavo je poznat kao Iblis ili Šejtan. Za razliku od kršćanskog poimanja palog anđela, Iblis je stvoren od vatre (džin). Protjeran je iz Božje milosti jer se odbio pokloniti prvom čovjeku, Ademu, kada mu je Bog to zapovjedio.

U hebrejskoj Bibliji (Starom zavjetu), pojam satan prvenstveno znači “protivnik” ili “tužitelj”. On tamo često ne djeluje kao neovisna zla sila, već kao neka vrsta nebeskog tužitelja koji uz Božje dopuštenje testira ljudsku vjernost (kao u priči o Jobu).

Našu radoznalost pobudila je činjenica da se jedan naš političar nedavno ničim izazvan predstavio kao Đavo.

Željko Komšić hvaleći kandidata hrvatske petorke za hrvatskog člana Predsjedništva BiH Zdenka Lučića, rekao je:

Političkaanaliza-On iz Zapadne Hercegovine, iz te vojne, političke, obavještajne strukture traži glasove Bošnjaka iz Sarajeva, Zenice. To je pohvalno, da nisam samo ja đavo u ovoj zemlji, kazao je Komšić gostujući na Face tv kod Senada Hadžifejzovića, dodavši kako je to “linija kojom je išao i Martin Raguž”.

Čitatelj i gledatelj iz ovih Komšićevih riječi bi nedvojbeno mogao zaključiti da je Komšić do sada bio jedini đavo u beha, no da se sada pojavljuju i drugi đavli, kao njegovi sljedbenici.

Inače, “đavlova” glavna misija, proteklih 20 godina je bila, a i dalje će, prema vlastitom priznanju, biti “spašavanje države Bosne i Hercegovine” od mrskih neprijatelja Hrvata i Srba, inače, ustavnih suvlasnika te države, odnosno njihovih političkih predstavnika. U praksi on državu spašava uzurpacijom prava malobrojnijeg hrvatskog naroda. Predstavljajući Hrvate, odnosno njihove političke predstavnike kao neprijatelje kojima je cilj podjeliti i srušiti državu, a sebe kao spasitelja države, on je u četiri navrata pridobijao glasove Bošnjaka, kako bi parazitirao na pogaženim pravima jednog državotvornog naroda.

Sad ga raduje što je potakao i druge da krenu tim đavlijim putem. Jedan njegov sljedbenik sad želi na njegovo mjesto prijeteći Hrvatskoj zatvaranjem vode iz Buškog jezera, a još jedan, prema njegovom uvjerenju, ide istom đavlijom pravcem. Rekli bi u Hercegovini: “Đavlija posla”. I poručili: “Odstupite đavli”, piše Šutalo.
Željko Komšić, bez obzira na to što se mnogi ne slažu s načinom njegovog izbora i njegovom politikom, legalno je izabrani član kolektivnog šefa države. Nazivati instituciju Predsjedništva BiH „đavlijim poslom“ srozava dignitet države i svih njenih građana.

Šutalo je svjesno izvukao iz konteksta Komšićevu ironičnu rečenicu s Face TV-a kako bi napisao pseudo-teološki pamflet. Umjesto argumentirane kritike Komšićevog odnosa prema konstitutivnosti naroda, autor se srozao na nivo uličnih kletvi porukom „Odstupite đavli“.