Pogledajte kako je ugledni britanski medij nazvao Vučića

Više od desetljeća Aleksandar Vučić pokušava Srbiju držati između političkih svjetova koji međusobno imaju sve manje zajedničkog. Od Bruxellesa uzima evropski novac i perspektivu članstva, s Moskvom odbija raskinuti stare veze, Pekingu otvara prostor za goleme investicije, a Donaldu Trumpu šalje poruke kakve bi teško potpisao gotovo ijedan drugi evropski čelnik.

U Srbiji se takva politika često predstavlja kao vješto „sjedenje na više stolica“. No iza privida geopolitičke spretnosti ostaje mnogo neugodnije pitanje: koliko je takva politika koristila Srbiji, a koliko „čovjeku manipulatoru“ koji njome već više od 14 godina održava vlast, piše ugledni britanski The Telegraph.

Kako navode, takva politička rastezljivost godinama je Vučiću omogućavala da izbjegne konačan izbor. No sada ga čeka izbor na kojem takva taktika možda neće biti dovoljna, pišu Britanci.

Nakon više od 14 godina njegove dominacije srbijanskom politikom, prijevremeni parlamentarni izbori mogli bi postati najozbiljniji test sistema vlasti koji je izgradio.

Vučiću drugi i posljednji predsjednički mandat završava u maju. Sada namjerava na oktobarskim izborima ponovo krenuti po mjesto predsjednika vlade.

Pobijedi li njegova politička opcija, ustavno ograničenje predsjedničkih mandata neće nužno značiti i kraj Vučićeve vlasti. Promijenila bi se funkcija, ali politička moć mogla bi ostati u istim rukama.

Je li „balansiranje“ zapravo koristilo Srbiji?

„Balansiranje će biti konačno naslijeđe Vučićeve vladavine“, rekla je za The Telegraph dr. Helena Ivanov, saradnica britanskog think tanka Henry Jackson Society.

„Na isti način na koji balansira u vanjskoj politici, balansira i kod kuće“, kaže Ivanov. „Usavršio je tu igru. Ali svako ko ga u Srbiji kritizira pita: jesmo li mi od toga imali koristi?“

To pitanje dolazi u trenutku kada je dugogodišnja Vučićeva vlast ozbiljno uzdrmana studentskim protestima.

The Telegraph podsjeća da su protesti izbili nakon urušavanja nadstrešnice na željezničkoj stanici u Novom Sadu u novembru 2024. godine, tragedije u kojoj je poginulo 16 ljudi.

Katastrofa je ubrzo postala simbol mnogo šireg problema. Demonstranti su počeli postavljati pitanja o korupciji, političkoj odgovornosti, funkcioniranju institucija i stanju medijskih sloboda.

Početkom ovog mjeseca otkriveno je i da je špijunski softver Pegasus korišten za napade na pametne telefone čelnika protestnog pokreta.

Pogreb ratnog zločinca

Samo nekoliko dana prije raspisivanja izbora hiljade ljudi okupile su se u Beogradu na pogrebu Ratka Mladića, osuđenog ratnog zločinca i nekadašnjeg zapovjednika Vojske Republike Srpske.

Događaj je, kako piše The Telegraph, ponovo otvorio pitanje dijela Vučićeve političke biografije koji njegov današnji proevropski imidž ne može izbrisati.

Britanci podsjećaju da je Vučić 90-ih bio član Srpske radikalne stranke, ekstremno nacionalističke političke opcije koja je podržavala snage bosanskih Srba tokom rata u Bosni i Hercegovini.

Vučić se poslije naizgled politički preobrazio. No nacionalističko biračko tijelo nije nestalo iz njegove političke računice, navode.

Mladićev pogreb pokazao je koliko je teško istovremeno njegovati takvu bazu i uvjeravati Bruxelles da Srbija ozbiljno prihvata vrijednosti Unije kojoj navodno želi pripadati.

EU je jasno poručio da državni pogreb osuđenom ratnom zločincu nije spojiv sa statusom Srbije kao kandidatkinje za članstvo.

Beograd je odgovorio konstrukcijom koja je Vučiću tokom godina postala politički zaštitni znak.

Pogreb nije službeno bio državni, ali je imao brojne elemente državnog događaja. Vučić nije došao, ali neki njegovi ministri jesu.

Za domaću publiku vlast se tako nije potpuno distancirala od Mladića. Prema Bruxellesu je mogla tvrditi da država formalno nije organizirala njegov ispraćaj.

EU je negodovao, ali ozbiljnijih posljedica gotovo da nije bilo. Otkazan je planirani posjet evropskog povjerenika zaduženog za proširenje.

S Putinom na paradi, pa natrag prema Bruxellesu

Nakon ruske invazije na Ukrajinu Srbija se, uprkos pritisku Bruxellesa, nije pridružila sankcijama Evropske unije protiv Moskve.

Četiri godine poslije odnosi s Rusijom ostaju bliski.

Vučić je u maju otišao u Moskvu i prisustvovao Putinovoj paradi povodom Dana pobjede.

Samo dva mjeseca poslije Evropska komisija Ursule von der Leyen preporučila je otvaranje sljedećeg dijela pregovora o pristupanju Srbije Evropskoj uniji.

Taj paradoks govori ponešto i o slabostima evropske politike prema Beogradu.

EU je uvjerljivo najveći trgovinski partner Srbije i raspolaže ekonomskim utjecajem koji Moskva nema. Uprkos tome, Bruxelles godinama nije uspijevao tu ekonomsku nadmoć pretvoriti u dovoljno snažan politički pritisak da od Beograda dobije jasnije vanjskopolitičko svrstavanje, ocjenjuju Britanci.

Dio razloga, navode, leži u strahu Bruxellesa da bi jači pritisak Srbiju mogao dodatno gurnuti prema Moskvi i Pekingu.

Tu je i litij.

Srbija raspolaže značajnim nalazištima sirovine ključne za proizvodnju baterija i električnih automobila, dok EU pokušava smanjiti svoju ovisnost o Kini.

Vučićeva politika godinama koristi upravo taj procjep. Pitanje je samo koliko dugo Bruxelles može govoriti o demokratskim standardima, vladavini prava i medijskim slobodama, a istovremeno tolerirati vlast koja upravo na tim područjima katastrofalno podbacuje.

Najveći problem više nije u Bruxellesu

Vučićev najopasniji politički protivnik sada ipak nije ni Putin, ni Xi, ni Trump, ni Evropska unija, pišu Britanci.

Problem je kod kuće.

Koaliciju predvođenu SNS-om na izborima očekuje ozbiljan izazov Studentske liste, političkog krila pokreta koji je gotovo dvije godine održavao pritisak na vlast.

Studenti namjeravaju kandidirati ljude neopterećene dotadašnjim političkim karijerama.

Dejan Pavlović s Fakulteta političkih nauka u Beogradu povukao je za The Telegraph paralelu s ovogodišnjim izborima u Mađarskoj, na kojima je s vlasti svrgnut Viktor Orbán, Vučićev politički saveznik.

Prema Pavloviću, u Srbiji bi se mogao dogoditi scenarij „sličan mađarskom, u kojem izazivač bez medijske podrške i bez resursa ipak uspijeva ostvariti vrlo uvjerljivu pobjedu“.

Helena Ivanov podsjeća da je Vučić čekao više od 492 dana prije nego što je pristao na studentski zahtjev za prijevremenim izborima.

Očito je zaključio da je sada dovoljno snažan da riskira.

Njegova politička računica nije posebno komplicirana.

Pobjeda na parlamentarnim izborima mogla bi oslabiti protestni pokret, otvoriti mu put prema premijerskoj funkciji i omogućiti da na predsjedničko mjesto poslije dođe politički lojalan nasljednik.

Promijenila bi se funkcija, ne i centar moći.

Promjena funkcije bez promjene vlasti?

Zato oktobarski izbori nisu tek još jedno odmjeravanje SNS-a i njegovih protivnika, zaključuje The Telegraph te tvrdi da je u pitanju mogućnost nastavka političkog sistema koji je tokom više od desetljeća postao izrazito personaliziran oko jednog čovjeka i njegove stranke.

Nakon više od desetljeća Vučićeve vlasti Srbija zato ne odlučuje samo ko će biti njen sljedeći premijer.

Odlučuje i hoće li se nakon Vučićevog odlaska s predsjedničke funkcije promijeniti vlast – ili samo natpis na vratima njegovog ureda, poručuju Britanci.