Sukob Turske i Izraela sve bliže: Vojni analitičar otkriva šta se krije iza napada na Siriju

Napad izraelskih borbenih aviona na sirijsku vojnu bazu Abu al-Duhur dodatno je zaoštrio odnose Izraela i Turske, a vojni analitičar Nedžad Ahatović smatra da ovaj događaj treba posmatrati mnogo šire od samog uništavanja piste i vojnih objekata.

Izraelski avioni su 18. augusta napali bazu u sjeverozapadnoj Siriji. Napad se dogodio nakon posjete turske vojne delegacije, prema navodima sirijskih zvaničnika, dok Ankara negira da je u bazi postojalo tursko vojno prisustvo.

Ahatović smatra da taj vremenski slijed otvara ozbiljna pitanja. 

-Napad izraelskih zrakoplova na Abu al-Duhur, samo nekoliko sati nakon posjete turskog vojnog izaslanstva, teško je posmatrati kao slučajnost - kaže Ahatović. 

Prema njegovoj analizi, Izrael ovim potezom nije poslao poruku samo Damasku.

-U trenutku kada se govori o obnovi sirijskih aerodroma, osposobljavanju ratnog zrakoplovstva i jačanju turske vojne prisutnosti, Izrael šalje poruku i Damasku i Ankari - ističe on.

Nisu sposobni
Posebno važnim Ahatović smatra činjenicu da današnje sirijsko ratno zrakoplovstvo nije sposobno predstavljati ozbiljnu prijetnju Izraelu. 

-Sirijsko ratno zrakoplovstvo danas nije ozbiljna prijetnja. Sirija nema dovoljno operativnih aviona, radara ni moderne protuzračne odbrane -navodi vojni analitičar.

Upravo zbog toga, smatra Ahatović, prava meta izraelskog napada nije bila samo infrastruktura koja je već postojala.

-Zato meta nije bila samo pista, već mogućnost da se na njoj ponovo uspostavi sirijska vojna avijacija - kaže on.

To je, prema njegovom tumačenju, ključ za razumijevanje izraelske strategije.

-Izraelska logika je preventivna: djelovati dok je Sirija slaba, prije nego što obnovi aerodrome, obuči pilote i razvije nove sposobnosti uz eventualnu tursku podršku-

Sirija je posljednjih sedmica pokazala znakove obnove svojih vojnih kapaciteta. Prema izvještajima, u zemlji se radi na obnovi zračnih kapaciteta, obuci pilota i ponovnom osposobljavanju vojne infrastrukture. Izrael pažljivo prati te aktivnosti.

A upravo tu Ahatović vidi suštinu problema.

Izrael, prema njegovoj procjeni, ne želi čekati da Sirija ponovo izgradi ozbiljnije vojne sposobnosti pa tek onda reagovati.

-Izrael nije bombardirao ono što sirijsko ratno zrakoplovstvo danas jeste. Bombardirao je mogućnost onoga što bi moglo postati - naglašava Ahatović.

Drugim riječima, izraelska vojna strategija zasniva se na pokušaju da se potencijalna prijetnja ukloni prije nego što postane stvarna.

Ulaze u središte
U cijeloj priči posebno je važna Turska, koja posljednjih godina značajno povećava svoj uticaj u Siriji i sarađuje s novim sirijskim vlastima na obnovi vojnih kapaciteta.

Izrael upravo mogućnost jačanja turskog vojnog prisustva u Siriji vidi kao sigurnosni problem, dok Ankara odbacuje tvrdnje o planiranom stalnom turskom vojnom raspoređivanju u Abu al-Duhuru.

Turska je nakon napada oštro osudila izraelske udare i optužila Izrael da napadima na sirijsku infrastrukturu ugrožava teritorijalni integritet zemlje.

Zbog toga Abu al-Duhur više nije samo sirijsko pitanje.

Ahatović smatra da ovaj događaj treba posmatrati kao dio šireg sukoba interesa oko budućnosti Sirije.

-Zato Abu al-Duhur treba posmatrati kao poruku o budućnosti - kaže on.

U toj budućnosti ključna pitanja bit će koliko će se Sirija uspjeti vojno obnoviti, koliko će Turska biti prisutna u toj zemlji i do koje granice će Izrael tolerisati takav razvoj događaja.

SAD su već pokušale smanjiti rizik od direktnog sukoba i rade na mehanizmu komunikacije između Izraela, Turske i Sirije kako bi se spriječili incidenti i pogrešne procjene.

Ali Ahatovićeva analiza ukazuje na mnogo dublji problem.

Poruka Ankari
Ako Sirija uz tursku pomoć počne obnavljati svoje ratno zrakoplovstvo i vojnu infrastrukturu, Izrael bi svaki takav korak mogao posmatrati kroz prizmu vlastite sigurnosti. A Abu al-Duhur pokazuje da je Tel Aviv spreman djelovati prije nego što se ta mogućnost pretvori u stvarnu vojnu sposobnost. Zato posljednji izraelski udar nije samo priča o jednoj uništenoj pisti. On je upozorenje Damasku, ali i direktna poruka Ankari da će Izrael pomno pratiti svako jačanje turskog uticaja i sirijskih vojnih kapaciteta.