Sarajevski profesor pita ratnog zločinca: "Jesi li i dalje ratni zločinac ili nisi...?"
Javni istupi ratnog zločinca Darija Kordića, u kojima se osvrnuo na svoju raniju izjavu da bi "sve ponovio" i da je "vrijedilo sve što je prošao", ponovno su pokrenuli rasprave o pravnom i društvenom statusu osoba osuđenih za najteža kršenja međunarodnog humanitarnog prava. Dok dio javnosti raspravlja o moralnim aspektima, pravna struka nudi egzaktan i neumoljiv odgovor na pitanje koje je javno postavio profesor kaznenog prava dr. Goran Šimić.
"Kada odslužiš kaznu, nakon što si proglašen krivim za ratne zločine, jesi li i dalje ratni zločinac ili nisi? Ako jesi, je li to zauvijek? Ako nisi više, kada to počinje? Znamo šta kažu ljudi, ali šta bi reklo pravo na to?", upitao je Šimić.
Pravna istina je nepromjenjiva: Status ostaje do kraja života
Iz perspektive kaznenog i međunarodnog prava, odgovor na ove dileme potpuno je jednoznačan – osoba osuđena za ratne zločine ostaje ratni zločinac do kraja života, bez ikakve mogućnosti promjene tog statusa.
Naime, pravomoćna presuda kojom je neko proglašen krivim za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti ili genocid predstavlja trajnu povijesno-pravnu činjenicu. Odsluženje zatvorske kazne predstavlja tek izvršenje penalne sankcije (odrađivanje kazne predviđene zakonom), ali ono pravno ne poništava, ne umanjuje niti briše utvrđenu krivnju.
U standardnom kaznenom pravu postoji institut "pravne rehabilitacije" koji omogućuje da se nakon određenog broja godina neka lakša kaznena djela brišu iz evidencije, čime osoba zakonski ponovno postaje neosuđivana. Međutim, za ratne zločine i najteža djela protiv čovječnosti brisanje osude zakonski ne postoji.
Zločini koji ne zastarijevaju
Budući da su ova djela po međunarodnom pravu izuzeta od bilo kakve zastare, jednako tako su izuzeta i od mogućnosti pravnog zaborava. Osoba koja je proglašena krivom za ratni zločin taj pravni žig nosi trajno.
Izlazak iz zatvora nije moralni niti pravni reset
Pravni sustav je postavljen tako da štiti povijesnu istinu i dostojanstvo žrtava. Protok vremena, sloboda na kojoj se osuđenik nađe nakon odslužene dvije trećine ili cijele kazne, pa ni osobni narativi o "duhovnom obraćenju", nemaju nikakvu pravnu snagu koja bi mogla izmijeniti karakter počinjenog djela.
Kada pojedinci u javnom prostoru šalju poruke kojima relativiziraju vlastitu odgovornost ili izjavljuju da je "sve vrijedilo", pravo ostaje hladno, precizno i imuno na političke ili privatne interpretacije - status osuđenog ratnog zločinca je doživotan i pravno neizbrisiv.
