Dragana je izgubila život, Nikolina se spasila: "Vidjela sam je kako kleči, naišao je plamen..."

Dvije sestre koje su bile nerazdvojne, Nikolina i Dragana, našle su se u paklu požara kod Omiša. Jedna se nije uspjela spasiti. Drugu će stravični prizori pratiti do kraja života.

"Ja sam nju vidjela. Vikala sam joj da trči, da bježi. U jednom trenutku čak sam pokušala krenuti prema njoj, ali između nas su eksplodirali automobili i podignuo se plamen. Više nije bilo puta kojim sam mogla proći.

"A onda je ona samo nestala. Ta slika ostat će mi u glavi dok sam živa", kroz suze je opisala Nikolina Slavnić, mlađa sestra 34-godišnje Dragane Antešević, koja je poginula u vatrenoj stihiji u Omišu.

Kako je ispričala Marini Knežević Petković, novinarki Slobodne Dalmacije, obje su radile na sezoni u vili na Balića Ratu. Kada je nestalo struje, gosti su počeli u panici napuštati vilu. Dragana, Nikolina i njihova starija kolegica posljednje su izašle. Već su se gušile od dima. Unatoč tome vratile su se po kofere.

"Ne znam zašto smo se vratile po kofere. Već smo se gušile. Ipak smo ih uspjele staviti u Caddy. Upalila sam automobil i klimu i krenule smo iste sekunde."

Iako je spas možda bio u moru, krenula je Caddyjem prema Magistrali koja je bila puna automobila i ljudi koji su bježali kao i one. Toplina je u automobilu odjednom postala nepodnošljiva. Vatra je zahvatila Caddy.

"Mislim da smo se zapalile iste sekunde. U automobilu je bila golema vrućina. Vrištale smo."

Trčala bosa kroz plamen, zapaljene kose
Nikolina je nastavila voziti zapaljeni automobil. Plastika se počela topiti, a vatra se širila vozilom. Izišle su iz Caddyja. Nikolina je krenula prema moru uvjerena da sestra trči za njom. No za petama joj je bio plamen. 

Kada se još jednom osvrnula, Dragane više nije bilo. Ponovno je potrčala.

"Kosa mi se zapalila. Trčala sam bosa, a automobili oko mene su gorjeli i eksplodirali. Plamen me pratio. Ne mogu vam opisati kako izgleda kada trčite, a vatra ide za vama."

Dragana je stajala stotinjak metara iza nje, s koferom u ruci, i gledala prema njoj. Plamen je sukljao između njih, u tim sekundama dvije su se sestre posljednji put vidjele.

"Vikala sam joj da trči, da bježi. Vidjela sam je kako kleči, stoji i gleda me. Naišao je plamen i više je nisam vidjela. Samo je nestala."

Nikolina je pokušala krenuti prema njoj. Nije mogla proći. Nastavila je trčati i udarati po vratima automobila. Spasila ju je Natalija iz Stanića, koja ju je povukla u vozilo.

Molila sam ih da stanu. Govorila sam: "Ostala mi je sestra!“ Natalija mi je rekla: “Hoćeš li i ti poginuti?“ Samo me ugurala u automobil i odvezla. Ta mi je žena spasila život."

Nikolina je danas u porodičnoj kući u kojoj liječi ozljede od požara. Ima ranu na glavi, ozljedu ruke, opečene tabane...

"Moje će rane zarasti. Ali ovo drugo... Ne znam kako će ovo ikada proći. Da barem nisam sve vidjela."