Ovo su bile posljednje riječi Done Ares: Nakon smrti majka je ispunila obećanje koje joj je dala

Prije devet godina, 2. oktobra 2017. godine, preminula je Azra Kolaković, poznatija kao Dona Ares. Imala je samo 40 godina, ali je iza sebe ostavila pjesme koje su obilježile jednu epohu, kao i priču o borbi sa teškom bolešću koja je godinama dirala ljude širom regiona.

Dona Ares nije krila kroz šta prolazi. Tokom tri godine liječenja otvoreno je govorila o strahu, iscrpljenosti, promjenama koje je bolest donijela, ali i o potrebi da se svakog dana pronađe razlog za novi korak. Čak i kada joj je bilo najteže, trudila se da ohrabri svoje najbliže, a njena majka Ajka kasnije je pričala koliko je upravo njena kćerka bila ta koja je porodici davala snagu.

Njene posljednje godine ostale su upamćene ne samo po bolesti, već i po ogromnoj želji da živi, stvara i ostane u kontaktu sa ljudima koji su je voljeli.

Dona Ares do posljednjeg dana nije skrivala kroz šta prolazi

Pjevačica je javno govorila o svom zdravstvenom stanju i iskušenjima kroz koja je prolazila tokom liječenja. Nije pokušavala da predstavi svoju borbu ljepšom nego što jeste, već je sa pratiocima dijelila i one trenutke kada je bilo teško.

"Još uvijek sam dobro!!! Podnošljivo je, iako već osjećam i vidim, uostalom, kako polako blijedim", napisala je jednom prilikom.

Uprkos svemu, nije odustajala od komunikacije sa publikom. Samo pet dana prije smrti objavila je fotografiju iz perioda prije bolesti, uz poruku koja je pokazala koliko joj je bilo važno da se obrati svojim pratiocima.

"Voli vas vaša Dona Ares", napisala je tada.

"Sve je sama prihvatila": Majka Ajka otkrila koliko je Dona bila jaka
Nakon Donine smrti, njena majka Ajka govorila je o posljednjim mjesecima koje su provele zajedno. Pjevačica je tada bila kod majke, a prijatelji i kolege često su joj dolazili u posjetu.

Ajka je posebno isticala snagu koju je njena kćerka pokazivala čak i onda kada joj je bilo najteže.

"Sve je sama prihvatila, možeš da zamisliš koja je to snaga bila. Govorila je da joj je samo jedan dan, ona bi ustala i nešto uradila, zapisala nešto. Otvorila se posljednjih šest mjeseci pred smrt, sve je iz sebe izbacila što ju je tištilo. Očistila je dušu, preuzela sam njen teret", rekla je Donina majka.

Za Ajku je gubitak kćerke bio bol sa kojim je morala da nauči da živi. Kako je kasnije pričala, nije željela da pred Donom pokazuje suze, jer je pjevačica insistirala na snazi čak i u najtežim trenucima.

"Ona nije plakala, pa ne ide da i ja pred bolesnikom plačem. Danas svoje suze ne krijem, osmijehom ih pokrijem. Dona dok je bila živa, rekla mi je da ne smijem plakati pred svima. Ali, nikada neću biti dobro, pola je tuga, pola je normalan život", ispričala je Ajka.

Poslije Donine smrti, njena majka morala je da promijeni život

Nakon gubitka kćerke, Ajka je shvatila da više ne može da ostane u sredini u kojoj je svaki ugao podsjeća na Donu. Ulice rodnog mjesta postale su joj previše teške, pa je odlučila da se preseli u Švicarsku.

Tamo je provela dvije i po godine, a promjenu sredine opisala je kao dio sopstvenog oporavka.

"Morala sam da se preselim, inače ne bih izdržala. Promjena sredine me je spasila. Otišla sam u Švicarsku i tamo provela dvije i po godine. Novi ljudi, šetnje, parkovi, šume, mir, tišina, obilazak mnogih gradova...", pričala je Ajka.

Ipak, kako je naglašavala, tuga nije nestala. Naučila je samo da živi sa njom.

"To je samo dio tzv. terapije, jer izgledaš kao normalna, a 'podijeljena' si ličnost, izgledaš normalno, a nisi normalan", iskreno je govorila Donina majka.

Posebno joj je pomagalo sjećanje na kćerku i na ono što joj je govorila pred kraj života.

"Morala sam naći pomoć psihijatra, koji mi je i veliki prijatelj. Kad prođe period teške tuge od dvije, tri godine, rekao mi je da moram živjeti sa lijepim uspomenama. Nekada prođem normalno pored uspomena, a nekad me režu kao mač. Ali, ona nikada ne bi voljela da ja izgubljena hodam i to mi je zvijezda vodilja, kako se ona borila", rekla je Ajka.

Njene posljednje poruke porodica i danas pamti

Ajka je govorila i o tome da je Dona, kada je shvatila da joj se život bliži kraju, svojim najbližima ostavila jednu od najvažnijih poruka.

"Kada je shvatila da dolazi njen kraj i da ne može dalje, nama koji smo ostali iza nje očitala je lekciju i poručila: 'Do posljednjeg trena morate biti jaki, boriti se svakog dana iz početka.' Naravno, mi se trudimo da ispunimo njenu želju."

Upravo ta rečenica za njenu majku ostala je jedna od najvećih uspomena na kćerku. Umjesto da se prepusti strahu, Dona je do posljednjih dana pokušavala da ohrabri one oko sebe.

Njena porodica danas posebnu utjehu pronalazi u činjenici da je iza sebe ostavila muziku koja nastavlja da živi.

Pjesme Done Ares nastavile su život i poslije njene smrti

Dona Ares ostala je upamćena po brojnim pjesmama, a neke od njih nastavile su da žive i kroz izvođenja drugih pjevača.

Posebnu pažnju privukla je pjesma "To mi nije trebalo". Kada je Dženan Lončarević počeo da je izvodi po beogradskim klubovima i splavovima, mnogi su prepoznavali stihove, ali nisu odmah znali ko je originalni izvođač.

Takvi trenuci pokazali su da Donina muzika nije nestala zajedno sa njom. Naprotiv, pjesme su nastavile da pronalaze put do novih slušalaca, dok su ih oni koji su je pratili tokom karijere doživljavali kao dio njenog trajnog naslijeđa.

Za njenu majku upravo je to jedna od najvećih utjeha – što pjesme mogu da sačuvaju uspomenu na njenu kćerku i podsjete ljude na ženu koja je, uprkos teškoj bolesti, do posljednjeg trenutka pokušavala da ostane jaka.

Dona Ares preminula je 2. oktobra 2017. godine, ali njena priča nije završena tog dana. Ostala je u pjesmama, uspomenama porodice, prijatelja i publike, ali i u poruci koju je svojim životom ostavila – da se i onda kada je najteže treba boriti iz dana u dan.