Oživio plan koji će potresti fudbal! Ovo je noćna Infantinova mora, sprema se potpuno novo...

Sukob na samom vrhu svjetskog nogometa dosegnuo je točku usijanja. Kako prenosi britanski The Times, moćni savez koji čine europska (UEFA), sjevernoamerička (CONCACAF) i azijska (AFC) nogometna konfederacija razmatra dosad najradikalniji scenarij: pokretanje vlastitih reprezentativnih natjecanja koja bi izravno konkurirala turnirima pod okriljem FIFA-e.

Povod za ovaj pritisak bez presedana jest potencijalna kandidatura aktualnog predsjednika Giannija Infantina za četvrti mandat na čelu krovne nogometne organizacije.

Kao prvi korak u operaciji pritiska spominje se "bojkot upravljanja" — predstavnici konfederacija spremni su napustiti sjednice Vijeća FIFA-e, odbiti rad u odborima te blokirati donošenje službenih odluka. No, planovi protivnika aktualnog vodstva znatno su obuhvatniji i opasniji po FIFA-in monopol.

Rješenje koje se sve glasnije spominje jest reaktivacija nacrta za "Globalnu Ligu nacija" — projekt koji je UEFA izradila još 2017. godine, ali ga nikada nije u potpunosti provela u djelo. Taj bi dokument sada mogao poslužiti kao temelj za novo reprezentativno natjecanje kojim bi upravljale same konfederacije, mimo FIFA-e.

"Svi su iznimno odlučni, povratka više nema", citira The Times neimenovanog visokog dužnosnika.

Prema njegovim riječima, vodeće nogometne nacije u slučaju definitivnog raskola imaju jasnu računicu:

"Biste li, kao velika južnoamerička reprezentacija, radije igrali protiv Francuske i Španjolske ili protiv Libanona i Džibutija?"

Prema detaljima koje otkriva britanski Sky, novi format natjecanja značajno bi se razlikovao od dosadašnjeg modela Svjetskog prvenstva.

Kontinentalne Lige nacija (UEFA, CONMEBOL, CONCACAF, AFC, CAF i OFC) služile bi kao izravne kvalifikacije, a najbolje svjetske reprezentacije bile bi podijeljene u sedam zasebnih natjecanja, ovisno o poziciji na jakosnoj ljestvici.

Svaki od sedam turnira okupljao bi po osam reprezentacija i kretao bi izravno od četvrtfinala, dok bi se završnica (polufinale i finale) igrala u jednoj zemlji domaćinu. Najviši rang okupljao bi isključivo najjače svjetske selekcije (dominantno iz Europe i Južne Amerike), dok bi ostale reprezentacije nastupale u odgovarajućim, nižim rangovima.

U praksi, umjesto jednog masovnog Svjetskog prvenstva s 48 sudionika, nogometni bi kalendar dobio sedam istovremenih "mini-mundijala" u kojima bi svaka federacija imala zajamčenu završnicu, ali uz ujednačeniju natjecateljsku razinu i višu kvalitetu pojedinih utakmica.

Potencijalno pokretanje paralelnih natjecanja predstavlja scenarij bez presedana u modernoj povijesti nogometa. Iako formalne odluke još nisu donesene, sama činjenica da se o ovoj opciji otvoreno raspravlja svjedoči o dubini institucionalne krize.

Glavni okidač sukoba bio je nedavni promašaj projekta FIFA Forward Enterprises (FFE) — Infantinova plana da dio prihoda od FIFA-inih natjecanja prepusti privatnim investitorima.

Mogućnost stvaranja rivalskog natjecanja izravno napada dosadašnji nezamjenjivi status FIFA-e kao jedinog organizatora velikih reprezentativnih turnira. Za sada je riječ o "najjačem adutu" kojim konfederacije nastoje natjerati Infantina da se odrekne utrke za novi mandat i prepusti kormilo svjetskog nogometa...