Njemačka želi "pravo na zaborav" za oboljele od raka

Njemački političari, među kojima su i neki koji su se sami liječili od raka, traže zakonsku zaštitu za osobe koje su godinama u remisiji. Cilj je zaustaviti diskriminaciju kojoj su bivši pacijenti izloženi prilikom sklapanja osiguranja, podizanja kredita, pa čak i usvajanja djece, piše The Guardian.

Jedan od ključnih zahtjeva je uvođenje takozvanog „prava na zaborav“ (Right to be forgotten – RTBF). To bi značilo da osobe koje su završile liječenje i kojima je potvrđeno da su zdrave, nakon određenog perioda više ne bi morale prijavljivati da su ranije bolovale od raka.

U Njemačkoj trenutno živi oko 5,5 miliona ljudi koji su preboljeli rak. Socijaldemokratska partija (SPD), manja stranka u vladajućoj koaliciji, pripremila je prijedlog prema kojem se nakon isteka medicinski opravdanog perioda, koji bi uglavnom iznosio pet godina, od bivših pacijenata više ne bi smjelo tražiti otkrivanje ranije dijagnoze.

„Svatko ko je pobijedio rak ne smije biti trajno uskraćen ni u jednom području života, bilo da je riječ o osiguranju, kreditima ili radnom pravu“, navodi se u prijedlogu SPD-a.

Jedan od pokretača inicijative je Adis Ahmetović, 33-godišnji vanjskopolitički glasnogovornik SPD-a, koji je prije tri godine objavio da boluje od limfoma. Od oktobra 2024. nema tumore, a službeno će se smatrati izliječenim 2029. godine. On smatra da bi uvođenje ovog prava bilo etički ispravno i da državu ne bi koštalo ništa.

Podršku je pružila i premijerka savezne pokrajine Mecklenburg-Zapadno Pomorje Manuela Schwesig, koja je preboljela rak dojke. Ona upozorava da Njemačka zaostaje za drugim evropskim državama.

„U drugim zemljama imate pravo ponovo normalno planirati budućnost – kupiti kuću ili osnovati porodicu. To je u mnogim evropskim državama već riješeno. Potreban nam je zakon, jer dobrovoljne obaveze nisu dovoljne“, poručila je Schwesig.

Inicijativu podržava i supredsjedavajući SPD-a i ministar finansija Lars Klingbeil, koji se 2014. uspješno liječio od raka jezika. „Svatko ko je pobijedio rak mora imati priliku slobodno gledati u budućnost, i društveno i ekonomski“, rekao je.

Peticiju za uvođenje „prava na zaborav“ potpisalo je više od 55.000 ljudi. Pokrenuo ju je Tobias Burggraf, čija je kćerka oboljela od raka kada je imala dvije i po godine. „Nakon ozdravljenja počinje život, a ne nova prepreka“, poručio je.

Njemačko udruženje osiguravatelja (GDV), međutim, protivi se uvođenju fiksnog roka. Tvrde da privatni osiguravatelji moraju moći procijeniti zdravstveni rizik na osnovu medicinskih podataka kako bi osiguranje ostalo dostupno i cjenovno prihvatljivo.

„Čak i nakon uspješnog liječenja mogu se pojaviti recidivi, dugoročne posljedice terapije ili drugi zdravstveni problemi“, rekao je direktor udruženja Jörg Asmussen.

Njegove tvrdnje osporava Susanne Weg-Remers iz Njemačkog centra za istraživanje raka. Ona potvrđuje da se kod nekih bivših pacijenata mogu pojaviti druge vrste tumora, ali ističe da njihov rizik nije značajno veći od rizika u općoj populaciji.

„Ako biste rak koristili kao argument, osiguranja se uopće ne bi smjela prodavati niti bi se smjeli odobravati krediti“, rekla je Weg-Remers.

Udruženja pacijenata upozoravaju da su automatske procjene budućeg zdravlja posebno nepravedne prema mlađim osobama, kod kojih su prognoze često dobre. U Njemačkoj se svake godine rak dijagnosticira kod oko 16.500 osoba u dobi od 18 do 39 godina i oko 2.100 djece. Zbog napretka medicine, više od 80 posto njih uspješno se izliječi.

Prema podacima na koje se poziva SPD, oko 77 posto osoba koje su preboljele rak suočava se s diskriminacijom prilikom ugovaranja privatnog osiguranja.

Evropsko društvo za internističku onkologiju (ESMO) također zagovara jedinstvena pravila u Evropi, uz minimalni period remisije od pet godina. Iz tog društva upozoravaju da neujednačeni propisi među članicama EU dovode do „neopravdane diskriminacije“.

Trenutno samo 11 članica EU ima zakone kojima štiti bivše pacijente od finansijske diskriminacije, dok ih 16 nema. Zbog toga pristup kreditima i osiguranju i dalje zavisi od toga u kojoj zemlji osoba živi.

Direktiva EU-a, koju Njemačka još nije u potpunosti provela, dopušta ograničenja i do 15 godina nakon liječenja, uz ograničenu zaštitu kod kredita i osiguranja. U Velikoj Britaniji ne postoje obavezujući zakoni o „pravu na zaborav“, dok je Irska ove godine usvojila zakon kojim se bivšim pacijentima nastoji osigurati ravnopravan pristup, između ostalog, stambenim kreditima.