Čedomir Domuz: 34. godišnjica pogibije “Vuka s Igmana”
Na današnji dan 1992. godine, u odbrani Rogoja kod Trnova, poginuo je Čedomir Domuz, komandir Izviđačko diverzantskog voda, pripadnik Ministarstva unutrašnjih poslova RBiH.
Čedomir Domuz, koji je komandovao dobrovoljcima “Vukovi s Igmana”, u presudnim trenucima odbrane Igmana na početku agresije na RBiH (1992. – 1995.), tada jedinog puta ka glavnom gradu BiH, sa svojim saborcima je odbranio ovu planinu.
- Bio je veliki profesionalac, izuzetno hrabar čovjek koji je srcem i dušom bio za BiH, za koju je i život dao. Čedini borci bili su dobrovoljci. To najbolje kazuje o njemu. Govorio je i ako pogine da ga sahranimo na Brezovači pored partizanskog spomen-obilježja, gdje su kosti 98 oslobodilaca Hadžića iz Drugog svjetskog rata. Živio je za dan kada će se osloboditi Hadžići, ali to, nažalost, nije dočekao - kazao je jedne prilike jedan od njegovih saboraca.
"Ukopajte me kod Čede"
Domuz je rođen 30. marta 1960. godine u Binježevu kod Hadžića. Posthumno je, 1992. godine, odlikovan najvišim ratnim priznanjem "Zlatni ljiljan" i 1994. godine "Ordenom zlatnog grba sa mačevima". Osim toga, nosilac je i "Policijske medalje za hrabrost" i drugih odličja.
Kolika je Čedo bio veličina, svjedoči i jedan neobičan događaj.
U džepu njegovog saborca Adnana Došlića Blondike, kada je poginuo, nađena je oporuka: "Ukopajte me kod Čede". Bilo je to nekoliko mjeseci nakon Čedine smrti, 4. decembra 1992. godine.
