11 godina čekanja da se smiluju: Zašto Predsjedništvo ne stavlja ugovor s IZBiH na dnevni red
Prije 20 godina Bosna i Hercegovina potpisala je Temeljni ugovor s Vatikanom. Godinu kasnije i Osnovni ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Jedino Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, iako okuplja najveći broj vjernika u državi, ni danas nema potpisan ugovor s državom.
Ugovor s Vatikanom je potpisan 19. aprila 2006. godine, a članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine bili su Ivo Miro Jović, Mirko Šarović i Sulejman Tihić. Ugovor s SPC-om potpisan je 3. decembra 2007., a članovi Predsjedništva bili su Željko Komšić, Nebojša Radmanović i Haris Silajdžić.
Izetbegović preglasan
Nakon što je Vijeće ministara Bosne i Hercegovine 2015. godine utvrdilo prijedlog ugovora i uputilo ga Predsjedništvu BiH, Bakir Izetbegović je, kao predsjedavajući, u aprilu 2018. godine uvrstio ovu tačku na dnevni red sjednice. Međutim, umjesto da Predsjedništvo raspravlja i glasa o ugovoru, Dragan Čović i Mladen Ivanić glasali su da se tačka skine s dnevnog reda, čime je Izetbegović preglasan, a Predsjedništvo uopće nije raspravljalo o prijedlogu.
Nakon izbora 2018. godine pitanje ugovora nije nestalo. Šefik Džaferović više puta je javno isticao da ugovor treba biti usvojen, a tema je ponovo otvorena u Predsjedništvu BiH. Ipak, ni u njegovom mandatu nije donesena konačna odluka niti je ugovor potpisan.
Slična situacija ponovila se i sada u mandatu Denisa Bećirovića. On je u oktobru 2025. godine zatražio sazivanje vanredne sjednice Predsjedništva BiH radi donošenja odluke o prihvatanju Osnovnog ugovora s Islamskom zajednicom. Međutim, ova sjednica nikada nije održana.
Ako su namjere Denisa Bećirovića zaista iskrene da Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini konačno dobije isti status koji već skoro dvije decenije imaju Katolička crkva i Srpska pravoslavna crkva, logično je postaviti pitanje zašto, osim zahtjeva za održavanje vanredne sjednice, tokom svojih osmomjesečnih mandata predsjedavajućeg – uključujući i aktuelni – nije uvrstio ovu tačku na dnevni red redovne sjednice Predsjedništva BiH.
Otvoreno pitanje
Prema Poslovniku o radu Predsjedništva, o prijedlogu dnevnog reda odlučuje se glasanjem. To znači da bi Bećirović i Željko Komšić, ako bi glasali zajedno, mogli osigurati da se pitanje Osnovnog ugovora s Islamskom zajednicom nađe na dnevnom redu i da Predsjedništvo o njemu konačno raspravlja i glasa, bez obzira na stav Željke Cvijanović.
Prema Ustavu Bosne i Hercegovine, Predsjedništvo odluke nastoji donositi konsenzusom, ali ih može donositi i većinom glasova. U slučaju da odluka bude donesena preglasavanjem, preglasani član ima pravo pokrenuti mehanizam zaštite vitalnog entitetskog interesa, o kojem potom odlučuje nadležni entitetski parlament.
Upravo zato ostaje otvoreno pitanje da li bi eventualna odluka o prihvatanju Osnovnog ugovora opstala nakon mogućeg veta Željke Cvijanović. Odgovor na to pitanje nije moguće dati unaprijed. Mogao bi se dobiti jedino ako bi Predsjedništvo uopće odlučivalo o ugovoru, a to je moguće samo ako se ta tačka stavi na dnevni red.
Čovićeve i Ivanićeve primjedbe
Čović je tada tvrdio da postoje sporne odredbe ugovora i da nisu ispunjeni svi formalni uslovi za njegovo potpisivanje. Posebno je problematizirao odredbe koje se odnose na pravo zaposlenih muslimana da prisustvuju džuma-namazu, pitanja hadža, vakufske imovine, vjerskog odijevanja i pojedine druge odredbe. Ivanić je smatrao da bi se o tekstu ugovora trebale izjasniti i druge vjerske zajednice, iako takva procedura nije provođena prilikom zaključivanja ugovora s Vatikanom i SPC-om.
