Inzko pred sjednicu PIC-a: Ne nanosite nepovratnu štetu Bosni i Hercegovini

Dvodnevna sjednica Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira (PIC), na kojoj bi trebalo biti odlučeno o imenovanju novog visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, počinje sutra u Sarajevu.

Uoči zasjedanja, članovima PIC-a otvorenim pismom obratio se bivši visoki predstavnik Valentin Inzko.

Svoje obraćanje Inzko je započeo narodnom poslovicom „Tri puta mjeri, jednom reži“, poručivši da ga je upravo ta misao podsjetila na medijske izvještaje o pregovorima koji se vode o budućnosti Ureda visokog predstavnika (OHR) i bonskih ovlaštenja.

„Od srca molim sve političke aktere koji danas odlučuju o budućnosti OHR-a da barem pet puta izmjere prije nego što presijeku dragocjeni alat koji je u prošlosti bezbroj puta pomagao u rješavanju problema i sprječavanju sukoba u ovoj napaćenoj zemlji“, naveo je Inzko.

OHR nije prepreka evropskom putu
Podsjećajući da se od odlaska s funkcije prije gotovo pet godina uglavnom suzdržavao od javnih istupa kako ne bi uticao na rad svog nasljednika i PIC-a, Inzko ističe da danas osjeća moralnu, političku i ljudsku obavezu da reaguje na tvrdnje kako OHR predstavlja prepreku evropskim integracijama Bosne i Hercegovine.

Na osnovu svog dvanaestogodišnjeg iskustva na funkciji visokog predstavnika, tvrdi da OHR nije kočnica na putu ka Evropskoj uniji, već bi, ukoliko bi za to postojala potreba, mogao doprinijeti ubrzanju tog procesa.

„Prisutnost visokog predstavnika smeta onima koji provode destruktivne politike jer on, u krajnjoj instanci, može koristiti bonska ovlaštenja za prevazilaženje blokada u radu državnih institucija“, poručio je.

Prema njegovim riječima, domaći politički lideri su tokom godina imali brojne prilike da postignu kompromise i pokažu sposobnost preuzimanja odgovornosti za procese u zemlji, ali su dogovori često izostajali zbog ultimatuma i politika koje su vodile ka secesiji.

Kao primjer naveo je činjenicu da Bosna i Hercegovina ni danas nema tekst državne himne, već samo melodiju, jer nije postignut dogovor ni o sadržaju koji bi opisivao prirodne ljepote zemlje. Podsjetio je i na višegodišnje osporavanje uvođenja jedinstvenog evropskog broja za hitne slučajeve 112, kao i na šest neuspješnih pokušaja usvajanja zakona kojim bi bilo zabranjeno negiranje genocida, umanjivanje ratnih zločina i veličanje osuđenih ratnih zločinaca.

Bonske ovlasti kao krajnje sredstvo
Inzko navodi da je tokom svog mandata uvijek davao prednost domaćim dogovorima te da su i članice PIC-a zagovarale korištenje bonskih ovlaštenja isključivo kao posljednje opcije.

Ipak, podsjetio je da je u posljednjim sedmicama svog mandata posegnuo za tim ovlaštenjima kako bi zabranio negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca.

„Bio sam duboko svjestan da su takve pojave sjeme novog rata u toj zemlji. Osim toga, moja savjest mi nije dopuštala da postupim drugačije“, naveo je.

Dodao je da dogovori o brojnim pitanjima nisu bili mogući te da za pojedine teme nije postojao ni minimalan okvir za razgovor. Kao primjer naveo je usvajanje budžeta u posljednjim trenucima krajem godine, kao i činjenicu da su određena pitanja unaprijed bila uklanjana s dnevnog reda.

Državna imovina i upozorenje na posljedice
Posebno se osvrnuo na pitanje državne imovine, ističući da godinama ne postoji spremnost za raspravu o toj temi od strane vlasti Republike Srpske.

„Ako neko odbija bilo kakvu diskusiju o državnoj imovini, kao što to godinama čini predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, onda je jasno da se ne može postići dogovor niti usvojiti domaći zakon kojim bi se riješilo ovo složeno pitanje“, naveo je.

Inzko smatra da Dodik i njegovi politički partneri nastoje ukloniti visokog predstavnika i bonska ovlaštenja kako bi, usljed nemogućnosti funkcionisanja institucija, došlo do raspada države.

„Jasno je da takav proces ne bi mogao proći bez barem ograničenog sukoba, ako ne i ozbiljnog rata“, upozorio je.

Ukazao je i na, kako tvrdi, lobističke aktivnosti koje zagovaraju uklanjanje međunarodnih mehanizama koji čuvaju dejtonski poredak, među kojima su OHR, bonska ovlaštenja i prisustvo EUFOR-a. Prema njegovom mišljenju, takvi potezi vode slabljenju države i otvaraju put ka nezavisnosti Republike Srpske.

Poziv međunarodnoj zajednici
Zbog svega navedenog, Inzko je uputio apel međunarodnoj zajednici da pažljivo razmotri sve posljedice eventualnih odluka koje bi mogle izmijeniti postojeći okvir međunarodnog prisustva u Bosni i Hercegovini.

Podsjetio je na rezultate ostvarene nakon Daytona, uključujući formiranje jedinstvenih oružanih snaga, Ministarstva odbrane, zajedničkih pasoša, jedinstvenih registarskih tablica i granične policije.

Postavio je pitanje da li bi eventualno odustajanje od postojećih mehanizama značilo nagrađivanje secesionističkih politika tri decenije nakon velikih napora uloženih u izgradnju mira.

„Naravno da tri naroda i svi građani ove zemlje mogu živjeti zajedno. U to sam uvjeren“, poručio je.

Istovremeno je upozorio da bi secesija značila poruku da se genocid i ratni zločini isplate, dok bi žrtve i cijelo čovječanstvo bili gubitnici.

Poziv da se zadrže svi instrumenti
Osvrćući se ponovo na pitanje državne imovine, Inzko je upitao da li međunarodna zajednica želi nagraditi osobu koja, prema njegovim riječima, već 15 godina odbija razgovor o toj temi te pritom investitorima predstavlja stanje kao da je pitanje riješeno.

Na kraju je pozvao članove Vijeća za implementaciju mira da ozbiljno sagledaju sve činjenice prije donošenja odluka.

„Bosna i Hercegovina, nekada uspješna priča i ponos međunarodne zajednice, trenutno je na putu ka katastrofi“, upozorio je.

Zaključio je da OHR mora zadržati sve raspoložive instrumente djelovanja, uključujući bonska ovlaštenja.

„Čak i ako ih OHR ne koristi, ona moraju ostati na raspolaganju. U suprotnom, OHR bi se sveo na još jednu nevladinu organizaciju koja s vremena na vrijeme izražava zabrinutost“, poručio je Inzko.