Ljudi na rubu izdržljivosti, danima se prže na 48 stepeni: "Jutra i noći kao da više ne postoje"

Znanstvenici upozoravaju da sječa šuma, betonizacija i isušivanje rijeke stvaraju opasnu kombinaciju vlage i žege, no više od dva milijuna stanovnika nema izbora nego reorganizirati život zbog ekstremne vrućine.

Indijski okrug Banda (Uttar Pradesh) tjednima je na vrhu ljestvice najtoplijih mjesta u zemlji s temperaturama od 47 do 49 stupnjeva.

Znanstvenici upozoravaju da sječa šuma, betonizacija i isušivanje rijeke Ken stvaraju opasnu kombinaciju vlage i žege, no više od dva milijuna stanovnika – uglavnom poljoprivrednika i radnika na otvorenom – nema izbora nego reorganizirati život zbog ekstremne vrućine, piše BBC.

Cijeli okrug sada živi po skraćenom i pomaknutom rasporedu. Tržnice povrća koje su nekada radile do kasnog jutra sada se zatvaraju već oko 8 sati jer vrućina iscrpljuje ljude i uništava robu.

"Pogledajte sunce. Tek je 6:15 ujutro, a osjećaj je kao da je 8 ili 9 sati. Kutija rajčica mora se prodati danas ili sutra. Na ovakvom vremenu neće opstati", objašnjava trgovac Himanshu.

Kontinuirana vrućina

Slično preživljavaju i građevinski radnici. Zidar Pappu Verma radi dvokratno – rano ujutro pa kasno poslijepodne, zbog čega mu se radni dan rasteže na 13 sati:

"Bilo da radite neprekidno na suncu ili pravite stanke, plaća je ista. Ali ovako se spašavam od glavobolje. U suprotnom, sve što zaradim otišlo bi na lijekove."

Prema riječima meteorologa Dinesha Saha, u okrugu Banda i prije su se bilježile temperature od 48–49 stepeni. U 2024. godini živa je dosegnula 49 stepeni dva dana zaredom. Ali ono što je ovogodišnju ljetnu epizodu učinilo neobičnom jeste njezin kontinuitet.

"Osam ili devet dana zaredom temperature od 47–48 stepeni trajale su bez prekida", rekao je on. "To je ono što je novo."

Vrućina se zadržava dugo nakon zalaska sunca.

"Čini se kao da jutra i noći više ne postoje", rekao je Sah.

U 7 ili 8 sati ujutro već se osjeća žega kao u podne. Noćne temperature ostaju oko 30 stepeni. Rezultat toga je stanovništvo koje se nikada ne uspijeva potpuno rashladiti.

Teret koji najviše pogađa siromašne

Dok lokalne bolnice pune djeca i stariji pacijenti s dehidracijom, najteže je onima koji nemaju luksuz rada u zatvorenom ili rashladne uređaje. Radnice na cesti u podne zaklon traže doslovno ispod podvozja kamiona cisterni, jedući samo kruh i luk jer bi se kuhano povrće odmah pokvarilo.

"Siromašni ljudi nemaju luksuz brinuti se zbog vrućine", kratko sažima radnica Shanti Devi.

U okolnim selima situacija je još dramatičnija jer vlada i nestašica pitke vode. Mlada Kranti (18) provodi po pet sati dnevno na užarenom suncu čekajući u redu pred jedinim bunarom, a spas od žege traži u krošnjama drveća:

"Nemamo rashladne uređaje ni klime. Za nas tu ulogu igra drveće."

Iako su povremeni pljuskovi donijeli kratkotrajno olakšanje, stručnjaci upozoravaju da te promjene u Bandi više nisu privremena prilagodba, već nova i smrtonosna stvarnost koja najviše pogađa one najranjivije.